Prozor života
Prozor života mjesto je gdje ljudi (obično majke) mogu ostaviti bebe, obično novorođenčad, anonimno na sigurnom mjestu da ih se pronađe i da se o njima brine.
To je bilo uobičajeno od srednjeg vijeka pa do 18. i 19. stoljeća. Ponovno je uvedeno od 1952. godine[1] i od 2000. godine usvojeno je u mnogim zemljama, ponajviše u Pakistanu gdje ima više od 300 prozora života. Mogu se pronaći i u Njemačkoj (100), Sjedinjenim Američkim Državama (150),[2] Češkoj (88)[3], Poljskoj (67) i u drugim zemljama.
Prozori života obično se nalaze u: bolnicama, socijalnim centrima ili crkvama, a sastoje se od vrata ili preklopa na vanjskom zidu koji se otvaraju prema mekom krevetu, grijanom ili barem izoliranom. Senzori u modernim krevetima izdaju upozorenje kada se u njih stavi beba. U Njemačkoj se bebe čuvaju osam tjedana tijekom kojih se roditelj može vratiti i zatražiti dijete bez ikakvih zakonskih posljedica. Ako se to ne dogodi, dijete ide na posvajanje.
Prvi takav prozor u suvremenoj Hrvatskoj otvoren je 1. veljače 2025. godine u Zagrebu, u sklopu samostana Sestara Pohoda Marijina uz kapelu Corpus Domini na Trešnjevci (Mošćenička ulica 3).[4]
Prostor je opremljen grijanim medicinskim krevetićem s kontroliranom temperaturom koji funkcionira poput inkubatora. Sustav uključuje ventilaciju i alarm koji se aktivira kada se dijete položi, obavještavajući istovremeno časne sestre i odgovorne osobe. Videonadzor je postavljen isključivo nad krevetićem, čime se osigurava potpuna anonimnost osobe koja ostavlja dijete.
Povijesno gledano, slični sustavi postojali su u Hrvatskoj još u 15. stoljeću pod nazivom „obrtaljke” u Dubrovniku, Zadru i Šibeniku. Djeca ostavljena u obrtaljkama bila su smještana u obitelji i nazivana „Bogorodičinom djecom”.[5]
Inicijativu za otvaranje prozora života u Zagrebu pokrenula je Udruga Betlehem.[6] Projekt je realiziran nakon trogodišnjih priprema, uz podršku deset časnih sestara samostana Pohoda Marijina.
Nakon što se dijete ostavi, aktivira se protokol koji uključuje obavještavanje nadležnih institucija i zdravstvenu skrb, nakon čega dijete ulazi u sustav za posvojenje. U Hrvatskoj trenutno postoji oko 1200 registriranih potencijalnih posvojitelja.
- ↑ The Child Catchers timesonline.co.uk Preuzeto 5. veljače 2025.
- ↑ The „baby box” returns to Europe bbc.co.uk Preuzeto 5. veljače 2025.
- ↑ Statistiky babyboxů babybox.cz Preuzeto 5. veljače 2025.
- ↑ Da ne bi pribjegle čedomorstvu, mi smo dali mogućnost: „Majko, daj mu priliku za život!“ hkm.hr Preuzeto 5. veljače 2025.
- ↑ „Prozor života”: Sigurno utočište za neželjenu djecu vijesti.hrt.hr Preuzeto 5. veljače 2025.
- ↑ Ovo mjesto daje drugu šansu neželjenim bebama: „Neće se znati tko je dijete ostavio...” dnevnik.hr Preuzeto 5. veljače 2025.
Prozor života u Njemačkoj.
Prozor života u Češkoj.
Prozor života iznutra.
Prozor života na Malti.
| pojmovi |  | |
|---|---|---|
| osobe (popis) | ||
| organizacije | Betlehem • Grozd • SFLA • Vigilare • U ime obitelji | |
| događaji | ||
| bibliografija | Ray Comfort, 180 (2011.) • Ivan Pavao II., Donum Vitae (1987.) • Ivan Pavao II., Evangelium Vitae (1995.) • Ivan Pavao II., Familiaris Consortio (1981.) • Pavao VI., Humanae Vitae (1968.) • Narod (1995.-2013.) • Abby Johnson, Neplanirano • Ante Čaljkušić, 40 dana (2018.) • Pohod | |
| umjetnost | Bernard Nathanson, Nijemi krik (1984.) • Joško Marušić, Zašto su došli vlakom (2015.) • Joško Marušić, Eutanazija (2018.) • Ogenj, Duša (2020.) | |