Prstenasti smetištar
| Prstenasti smetištar | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Bolbitiaceae |
| Rod: | Panaeolus |
| Vrsta: | P. semiovatus |
| Dvojno ime | |
| Panaeolus semiovatus (Sowerby) S.Lundell & Nannf. (1938.) | |
Prstenasti smetištar (lat. Panaeolus semiovatus) je nejestiva gljiva iz roda Panaeolus.
Opis[uredi | uredi kôd]
- Klobuk prstenastog smetištara je širok od 1,5 do 3,5 centimetara a naraste od 2 do 6 cm u visinu, zvonolikog oblika, može biti glinenasto sivkast ili smeđeoker, središte klobuka je često tamnije, glatko, po vlažnom vremenu mazav, ali uvijek ostaje ljepljiv.
- Listići su široki, trbušasti, gusti, slobodni, sivocrni, s karakterističnom bijelom oštricom.
- Stručak je visok i do 15 centimetara, valjkast, tvrd, blijed, tanak, lomljiv, nosi uzdignut i rebrast vjenčić; iznad vjenčića je tipično i pravilno brazdast, na osnovi bjelkastomaljav i vrlo često s ostacima ovoja.
- Meso je vrlo tanko, gotovo da ga i nema, u stručku tvrdo, miris nije izražen.
- Spore su eliptične, 15 – 22 x 9 – 13 μm; otrusina je crnkaste boje.
Stanište[uredi | uredi kôd]
Raste skupno ili pojedinačno od rujna do polovice listopada na izmetu goveda i konja, na pašnjacima, uz putove i na pognojenom tlu.
Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]
Prstenasti smetištar nema vrijednosti.[1] Stari autori smatrali su je jestivom, dok je neki moderni autori smatraju otovnom.
Sličnosti[uredi | uredi kôd]
Prstenasti smetištar se obično može naći na konjskom izmetu, ali također se može naći mnogo vrsta gljiva iz roda Panaeolus, Stropharia, Coprinus, Peziza i tako dalje.
Slike[uredi | uredi kôd]
|
.jpg)
.jpg)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
