Prvi burski rat
 | Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. |
| Prvi burski rat | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Burskih ratova | |||||||
 Battle kod brda Majuba | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
 Transvaalska Republika |
.svg){kind=small} Britansko Carstvo | ||||||
| Vođe | |||||||
| Pieter Joubert Nicolaas Smit Frans Joubert Pieter Cronjé Joachim Ferreira |
William Gladstone George Colley Walter Long William Bellairs George F. Gildea | ||||||
| Posljedice | |||||||
| 43 poginulih 58 ranjenih |
409 poginulih 359 ranjenih 63 zarobljenih | ||||||
Prvi burski rat (afrikaans: Eerste Vryheidsoorlog, engleski: First Boer War) bio je sukob između Britanskog Carstva i Bura u Transvaalu, vođen od 16. prosinca 1880. do 23. ožujka 1881. godine.
Britanska ekspanzija u južnoj Africi u 19. stoljeću bila je potaknuta željom za kontrolom trgovačkih putova prema Indiji, otkrićem dijamanata u Kimberleyju 1867. te natjecanjem s drugim europskim silama u osvajanjima. Nakon ranijih osvajanja, poput aneksije Basutolanda 1868. i postupnog širenja preko Bechuanalanda 1885., Britanci su 1877. anektirali i Transvaalsku Republiku. Otkriće dijamanata dodatno je pojačalo britanski interes za unutrašnjost, što je dovelo do aneksije teritorija Griqualand West. Pokušaj lorda Carnarvona da stvori federaciju britanskih i burskih teritorija propao je zbog otpora burskih vođa. Transvaal je uoči aneksije bio pogođen financijskim slomom i ratom protiv naroda Pedi, što je britanska administracija iskoristila za nametanje svoje vlasti. Unatoč diplomatskim pokušajima delegacije predvođene Paulom Krugerom, Britanija nije odustala od kontrole.
Nakon poraza Zulua i Pedija, među Burima je ojačalo nezadovoljstvo britanskom aneksijom Transvaala iz 1877., koju su smatrali kršenjem Sandriverške konvencije (1852.) i Bloemfonteinske konvencije (1854.).[1] Novi guverner Sir George Pomeroy Colley oslanjao se na pogrešne procjene administracije Owena Lanyona, koja nije razumjela raspoloženje ni odlučnost Bura. Pobuna je izbila 16. prosinca 1880., a prvi oružani sukob dogodio se kod Bronkhorstspruita, gdje su Buri napali britansku kolonu 94. pješačke pukovnije na putu prema Pretoriji.
Povod ratu nastao je kada je Piet Bezuidenhout odbio platiti nezakonito uvećan porez, nakon čega su britanski službenici zaplijenili i pokušali prodati njegova kola, što je izazvalo oružani otpor okupljenih Bura. Nakon što je Transvaal proglasio neovisnost, 16. prosinca 1880. izbili su prvi sukobi kod Potchefstrooma, a ubrzo potom i zasjeda kod Bronkhorstspruita, gdje su Buri uništili britanski konvoj.[2]
Uoči bitke britanski zapovjednik Sir George Pomeroy Colley 23. siječnja 1881. poslao je poruku burskom komandantu Pietu Joubertu, pozivajući ga da raspusti svoje snage ili će se suočiti s punom moći britanskog imperija. U poruci je naveo da su mnogi od njegovih ljudi neuki i ne poznaju svijet izvan svoje zemlje, dok je Joubert, kao obrazovan i putovan čovjek, morao biti svjestan beznadnosti borbe koju je započeo. Bez čekanja odgovora, Colley je poveo svoju natalsku vojsku od 1400 ljudi, uključujući mornaričku brigadu, topništvo i Gatlingove mitraljeze, prema strateškom prijevoju Laing's Nek na granici Natala i Transvaala.[3] U bitci kod Laing's Neka 28. siječnja 1881. Britanci su pokušali probiti burske položaje na planinskom lancu Drakensberg, ali su bili teško poraženi, pretrpjevši 150 gubitaka od ukupno 480 angažiranih vojnika, pri čemu su burski strijelci pogodili i više viših časnika.
U bitci kod Schuinshoogtea (poznatoj i kao Bitka za mrkve) 8. veljače 1881. još jedna britanska postrojba jedva je izbjegla uništenje. General Colley povukao se s Natalskom poljskom vojskom na položaj Mount Prospect, tri milje južno, kako bi čekao pojačanja, no ubrzo se ponovno našao u borbi. Nakon što su Buri 7. veljače napali poštansku pratnju i prisilili je na povratak, Colley je sljedećeg dana osobno poveo veći odred kako bi osigurao komunikacijsku liniju, ali je oko 400 Bura napalo konvoj kod prijelaza preko rijeke Ingogo. Burski strijelci dominirali su bojištem sve do oluje koja je omogućila britansko povlačenje. U tom je sukobu Britanija izgubila 139 časnika i vojnika, polovicu snaga poslanih u pratnju pošte, a Colley je bio prisiljen ostaviti mnoge ranjenike da umru od izloženosti. U deset dana izgubio je četvrtinu svoje vojske, a unatoč pristizanju pojačanja i privremenoj obustavi neprijateljstava zbog pregovora, Colley je odlučio ponovno napasti, što je dovelo do katastrofe na Majuba Hillu 27. veljače 1881., najvećeg britanskog poraza u ratu.
Dana 26. veljače 1881. Colley je poveo noćni marš oko 400 ljudi iz 92., 58. pješačke pukovnije i Natalske brigade te zauzeo vrh brda Majuba, koje je nadziralo glavni burski položaj,[2] ali bez topništva. Prvim svjetlom britanski su vojnici otkrili svoju prisutnost, nakon čega su Buri, koristeći zaklon i preciznu paljbu, krenuli u uspon i u više skupina jurišali na vrh, naposljetku protjeravši Britance i izazvavši paniku u njihovim redovima. Britanci su pretrpjeli teške gubitke – 92 poginula, 134 ranjena i 59 zarobljenih – a među mrtvima je bio i general Colley, dok su Buri imali samo šest ranjenih, od kojih jednog smrtno.[2] Poraz na Majubi izazvao je dubok osjećaj sramote u Britaniji, jer su elitne postrojbe poput 92. Highlandersa pobjegle pred burskim neregularnim snagama, što je kasnije u Drugom burskom ratu dovelo do slogana „Remember Majuba”. Neprijateljstva su se nastavila do 6. ožujka 1881., kada je proglašeno primirje pod uvjetima koje je Colley ranije odbacivao, a opsade burskih utvrda završile su s malim gubicima, osim u Potchefstroomu i Pretoriji, gdje su povremeni britanski izlasci izazvali veći broj žrtava.
- ↑ Pakenham, Thomas. 1991. The Scramble for Africa: 1876–1912. Random House. str. 86–107. ISBN 978-0-394-51576-2
- 1 2 3 Pretorius, Fransjohan. 29. ožujka 2011. The Boer Wars. BBC – History. Pristupljeno 28. listopada 2019.
- ↑ Meredith, Martin. 2007. Diamonds, Gold and War: The Making of South Africa. Simon & Schuster. str. 102. ISBN 978-0-7432-8614-5