Psihoterapija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Psihologija
Područja
Kognitivna
Razvojna
Klinička
Emocija
Percepcija
Ličnost
Vlastito ja
Socijalna
Primijenjena psihologija
Pristupi
Bihevioralni
Biološki
Kognitivni
Evolucijski
Humanistički
Psihodinamički
Transpersonalni

Psihoterapija je psihološka metoda liječenja psihičkih poremećaja, koja se na osnovi indikacije primjenjuje planski i s određenim terapijskim ciljem.

Grana je psihijatrije i psihologije te drugih znanstvenih pristupa čovjeku kao što su socijalna pedagogija, socijalni rad i pedagogija.

Klinički psiholozi nisu jedini stručnjaci koji se bave psihoterapijom, ljudi kojima je potrebna psihoterapija mogu se obratiti i psihijatrima, psiholozima, psihijatrijskim socijalnim radnicima, psihijatrijskim medicinskim sestrama, obiteljskim i pastoralnim savjetovateljima.

Terapeut s klijentom mora uspostaviti dragovoljan odnos potaknut od klijenta i prihvaćen od terapeuta, a u odnosu koji je ravnoteža između naklonosti i ravnodušnosti terapeut bi klijenta trebao potaknuti na promjene, potičući klijenta da uhodane načine razmišljanja i ponašanja zamijeni novim. Od terapeuta se očekuje da bude brižan, pažljiv, spreman i voljan odgovarati na pacijentova pitanja, a pacijenta ne smije kritizirati ili umanjivati njegovo samopoštovanje. Pacijent ne smije imati osjećaj da je “samo jedan od pacijenata”.

Grane psihoterapije[uredi VE | uredi]

Stajališta terapijskog odnosa[uredi VE | uredi]

  • Fenomeloški orijentirani terapeuti
  • Klasična psihoanaliza
    • Suvremeni psihoanalitički terapeuti
  • Interpersonalni terapeuti
  • Bihevioralni i kongitivno-bihevioralni terapeuti

Pristupi u psihoterapiji[uredi VE | uredi]

U kliničkoj psihologiji terapeuti primjenjuju neki od pristupa u svojem radu poput:

  • psihodinamskog,
  • bihevioralno / kognitivno-bihevioralnog ili
  • fenomeloški/iskustvenog.


Psy2.png Nedovršeni članak Psihoterapija koji govori o psihologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.