Qinghai (jezero)

Koordinate: 37°00′N 100°08′E / 37.000°N 100.133°E / 37.000; 100.133
Izvor: Wikipedija
Qinghai jezero
青海湖
Qinghai jezero iz svemira u studenom 1994. Sjever je lijevo.
Vrstaendoreički bazen, slano jezero
Položaj
Koordinate37°00′N 100°08′E / 37.000°N 100.133°E / 37.000; 100.133
SmještajQinghai
Države NR Kina
Fizikalne osobine
Dubina 
 • Najveća32,8 m
Površina4,317 km2
Nadm. visina3,260 m
Qinghai na zemljovidu Kine
Qinghai jezero 青海湖
Qinghai jezero
青海湖
Qinghai na zemljovidu Kine
Zemljovid

Qingkii (kineski: 青海湖; za „Cijansko more”), Koko Nor (mongolski: Хөх нуур; „Plavo jezero”) ili Tso Ngonpo (tibetski: མཚོ་སྔོན་པོ; „Tirkizno more།”) je najveće jezero u Kini. Qinghai je slano jezero u endoreičkom bazenu kineske pokrajine Qinghai, koja je ime dobila po ovom jezeru. Nalazi se oko 100 km zapadno od glavnog grada pokrajine, Xininga, na 3.025 m nadmorske visine u udubini Tibetske visoravni.[1] Veličina jezera varira i iako se uglavnom smanjivalo tijekom 20. st., od 2004. raste. Jezero je prema posljednjem mjerenju 2008. god. imalo površinu od 4.317 km², prosječnu dubinu od 21 m i najveću dubinu od 25,5 m[2] Jezero pune 18 sezonskih rijeka i potoka, te 5 stalnih potoka koji čine 80% njegova pritoka[3]

U jezeru obitava pet lokalnih vrsta riba od kojih je najprisutniji jestivi goli šaran (Gymnocypris przewalskii, 湟鱼; huángyú), te četiri vrste Nemacheilidae šaranki (Triplophysa stolickai, T. dorsonotata, T. scleroptera i T. siluroides). Jezero se nalazi na raskršću nekoliko ptičjih migracijskih putova preko Azije i mnoge vrste ga koriste kao postaju tijekom seobe. Na vrhu jezera nalazi se tzv. „Ptičje otočje”, dva otoka („Otok kormorana” i „Otok jaja”) koji su ptičji rezervati „Područja zaštićene prirode jezera Qinghai” od 1997. god.

Na zapadnom dijelu jezera nalazi se otok s nekoliko pustinja nazvanih „Mahādeva, srce jezera” (mTsho snying Ma hā de wa) koji su povijesno bili budistički samostani.[4] Navodno do njega nisu vozili brodovi, nego bi monasi dolazili i odlazili s otoka samo zimi, kad bi se jezero zaledilo. Obale jezera još znaju ophodati hodočasnici, uglavnom tibetski budisti i to tijekom Godine konja, tj. svakih 12 godina.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Qinghai (jezero)
  1. a b Katia Buffetrille, "The Blue Lake of Amdo and Its Island: Legends and Pilgrimage Guide", The Tibet Journal Vol. XIX, No. 4., zima 1994., str. 2.
  2. Guoqing Zhang, "Water level variation of Lake Qinghai from satellite and in situ measurements under climate change", 2011. Journal of Applied Remote Sensing, 5.
  3. "Paleoenvironmental and archaeological investigations at Qinghai Lake, western China: Geomorphic and chronometric evidence of lake level history", Quaternary International, 218. (1–2): 3. 2009. (PDF)
  4. Andreas Gruschke, "The realm of sacred lake Kokonor", The Cultural Monuments of Tibet’s Outer Provinces, Amdo vol. 1. The Qinghai Part of Amdo, White Lotus Press, Bangkok, 2001.; str. 93. ISBN 974-7534-59-2

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]