Qinghai jezero

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Qinghai jezero
青海湖
Qinghai lake.jpg
Qinghai jezero iz svemira u studenom 1994. Sjever je lijevo.
Lokacija Qinghai Flag of the People's Republic of China.svg Kina
Koordinate 37°00′″N 100°08′″E / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator /; Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator /Koordinate: 37°00′″N 100°08′″E / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator /; Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator /
Površina 4.317 km²
Najveća dubina 32,8 m
Nadmorska visina 3.260 m
Vrsta jezera endoreički bazen, slano jezero

Qinghai jezero (kineski: 青海湖; za „Cijansko more”), Koko Nor (mongolski: Хөх нуур; „Plavo jezero”) ili Tso Ngonpo (tibetski: མཚོ་སྔོན་པོ; „Tirkizno more།”) je najveće jezero u Kini. Qinghai je slano jezero u endoreičkom bazenu kineske pokrajine Qinghai, koja je ime dobila po ovom jezeru. Nalazi se oko 100 km zapadno od glavnog grada pokrajine, Xininga, na 3.025 m nadmorske visine u udubini Tibetske visoravni[1]. Veličina jezera varira i iako se uglavnom smanjivalo tijekom 20. st., od 2004. raste. Jezero je prema posljednjem mjerenju 2008. god. imalo površinu od 4.317 km², prosječnu dubinu od 21 m i najveću dubinu od 25,5 m[2] Jezero pune 18 sezonskih rijeka i potoka, te 5 stalnih potoka koji čine 80% njegova pritoka[3]

U jezeru obitava pet lokalnih vrsta riba od kojih je najprisutniji jestivi goli šaran (Gymnocypris przewalskii, 湟鱼; huángyú), te četiri vrste Nemacheilidae šaranki (Triplophysa stolickai, T. dorsonotata, T. scleroptera i T. siluroides). Jezero se nalazi na raskršću nekoliko ptičjih migracijskih putova preko Azije i mnoge vrste ga koriste kao postaju tijekom seobe. Na vrhu jezera nalazi se tzv. „Ptičje otočje”, dva otoka („Otok kormorana” i „Otok jaja”) koji su ptičji rezervati „Područja zaštićene prirode jezera Qinghai” od 1997. god.

Na zapadnom dijelu jezera nalazi se otok sa nekoliko pustinja nazvanih „Mahādeva, srce jezera” (mTsho snying Ma hā de wa) koji su povijesno bili budistički samostani[4]. Navodno do njega nisu vozili brodovi, nego bi monasi dolazili i odlazili s otoka samo zimi, kad bi se jezero zaledilo. Obale jezera još znaju ophodati hodočasnici, uglavnom tibetski budisti i to tijekom Godine konja, tj. svakih 12 godina[1].

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Qinghai jezero
  1. 1,0 1,1 Katia Buffetrille, "The Blue Lake of Amdo and Its Island: Legends and Pilgrimage Guide", The Tibet Journal Vol. XIX, No. 4., zima 1994., str. 2.
  2. Guoqing Zhang, "Water level variation of Lake Qinghai from satellite and in situ measurements under climate change", 2011. Journal of Applied Remote Sensing, 5.
  3. "Paleoenvironmental and archaeological investigations at Qinghai Lake, western China: Geomorphic and chronometric evidence of lake level history", Quaternary International, 218. (1–2): 3. 2009. (PDF)
  4. Andreas Gruschke, "The realm of sacred lake Kokonor", The Cultural Monuments of Tibet’s Outer Provinces, Amdo vol. 1. The Qinghai Part of Amdo, White Lotus Press, Bangkok, 2001.; str. 93. ISBN 974-7534-59-2

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]