Radikalna partija Italije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Radikalna partija Italije
Bruno Mellano - General Council of the TRP 2006.jpg
Vođa Marco Pannella (1955. -1916.)
Predsjednik Maurizio Turco
Abdelbasset Ben Hassan
Osnovana 11. siječnja 1955.
Nasljednica Transnacionalna radikalna partija
Sjedište Via di Torre Argentina 76,
00186 Rim
Država djelovanja Italija
Ideologija Liberalizam, Radikalizam, Antiklerikalizam
Politički položaj Lijevi centar
Službena stranica

Radikalna partija Italije (Partito Radicale, akronim: PR) od 1989. Transnacionalna radikalna partija (Partito Radicale Transnazionale) je partija koja se profilirala kao najoštrija opozicija talijanskoj političkoj vrhuški, koju je smatrala konzervativnim i korumpiranim.[1]

Iako nikada nije postigla visok postotak glasova na izborima i nikad nije sudjelovala u vladi, PR je potaknula brojne nove stvari kako u Italiji, tako i po Europi i svijetu. PR je njegovala bliske odnose s ostalim partijama talijanske ljevice; od republikanaca i socijalista do komunista i proleterske demokracije, pa je u skladu s tim otvorila svoje redove i članovima drugih partija kroz sistem dvostrukog članstva.[1]

Historija[uredi | uredi kôd]

Radikalna partija je osnovana 1955. na inicijativu članova Liberalne partije i Prijatelja svijeta (Amici del Mondo) okupljenih oko Marija Pannunzija.[1] Nakon krize liderstva - 1963., liberalalna lijeva frakcija predvođena Marcom Pannellom nastavila je samostalno voditi partiju sve do III skupštinaa 1967. u Bologni, na kom je usvojen novi statut s federalnom strukturom, i direktnom registracijom novih članova. Uz klauzulu da nemaju obavezu poštovati bilo kakvu stranačku stegu, ali da moraju plaćati članarinu i tako pomoći samofinanciranju partije, koja će javno podnositi svoje financijske izvještaje.[1]

PR je najbolji rezultat na općim izborima ostvarila -1979. kad je dobila 3,5% glasova i osvojila 18 zastupničnih mjesta u Parlamentu i dva mjesta u Senatu.[1] Relativni uspjeh partije bio je rezultat nove linije koju je inicirao Pannella, koji je fokus partije stavio pitanja poput prava na razvod i abortus, koja su u ono vrijeme u još uvijek poprilično konzervativnoj Italiji bila tabu tema, zbog jakog utjecaja crkve. Ali su ta prava ipak izglasana na referendumima 1974. i 1981. što je PR učinio planetarno poznatim.[2]

Sve do 1988. PR je sudjelovao se na nacionalnim i izborima za Europski parlament, ali je na skupštinau održanoj te iste godine odlučeno da se transformiraju u transnacionalni politički entitet, i postanu politička organizacija koja nadilazi ideološke i državne granice, otvorena za suradnju sa svim ljudima koji prihvaćaju njihov svjetonazor. Na osnovu tog je odlučeno da Radikalna partija zbog tog neće sudjelovati na nacionalnim i izborima.[1]

Na skupštinau partije održanom 1989. Budimpešti PR je i službeno promijenio ime u - Transnacionalna radikalna partija.[1]

Ujedinjeni narodi prepoznali su tu politiku i dodijelili 1995. Transnacionalnoj radikalnoj partiji status člana u Ekonomskom i socijalnom savjetu Ujedinjenih naroda kao nevladinoj organizaciji. Od tad TRP provodi kampanje za unapređenje i obranu građanskih i političkih prava, a naročito se angažirala da se formira Međunarodni krivični sud za Zločine protiv čovječnosti i da Opća skupština Ujedinjenih naroda 2007. usvoji rezoluciju 62/149 o univerzalnom moratoriju na Smrtnu kaznu.[1]

Te iste godine partija je ponovno promijenila ime u Transpartijska transnacionalna nenasilna radikalna partija.[1]

Osnovni postulati partije danas su;[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i j Chi siamo (talijanski). Partito Radicale. Pristupljeno 13. travnja 2021.
  2. Busato David. Capitolo 4 (talijanski). Eclettico. Pristupljeno 13. travnja 2021.

Vanjske veze[uredi | uredi kôd]