FK Radnički Niš

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Radnički Niš)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Radnički Niš
Radnički Niš.png
Puno ime Fudbalski klub Radnički Niš
Nadimak Real sa Nišave
Osnovan 24. travnja 1923.
Igralište Stadion Čair, Niš
Kapacitet 18,151
Predsjednik Flag of Serbia.svg Ivica Tončev
Trener Flag of Austria.svg Peter Pacault
Liga Superliga Srbije
2018./19. 2.
Popis igrača Popis igrača FK Radnički Niš
Domaći dres
Gostujući dres

FK Radnički srbijanski je nogometni klub iz Niša. Trenutačno se natječe u Superligi Srbije, nakon što se u sezoni 2011./12. kao prvak Prve lige Srbije plasirao u viši razred.

Povijest[uredi VE | uredi]

Nastanak[uredi VE | uredi]

Prvi SPK u Nišu bio je Sinđelić, a nakon njega nastao je čitav niz ekipa, među kojima: "Nisevac", "Obilić", "Jug Bogdan", "Proleter", (ekipa niške organizacije KPJ koja nije bila registrirana) "Polet", "TASK", (vojni tim teškog topništva s terenom i sjedištem u niškoj Tvrđavi) kao i druge manje ekipe.

Prvo radničko športsko društvo formirano je na prijedlog Miloša Markovića, tada člana KPJ. Klub se još 1921. godine počeo nazivati ​​"Proleter" i to je preteča kasnije nastalog Radničkog. U to vrijeme Niš nije imao svoj ​​podsavez, već su niški timovi pripadali Beogradskom loptačkom podsavezu. Kad su pravila bila gotova i skupština održana klub je trebao biti osnovan. Skupina članova Proletera otputovala je u Beograd završiti ovaj posao. U skupini se nalazio i jedan od poznatih igrača Radničkog, Mile Stamenković.

Vlast je optužila nišku ekipu Proleter da je prokomunistička i da kao takva ne može razvijati svoju športsku aktivnost. Te optužbe stigle su i u Beogradski loptački podsavez pa se skupina iz ekipe niškog Proletera vratila neobavljena posla sa sljedećim obrazloženjem: Beogradski podsavez ne želi i neće potvrditi tim Proleter pod ovim imenom, pozivajući se na Zakon o zaštiti države i druge akte kojima je ovaj naziv bio zabranjen.

Miloš Marković nije posustao. Po sjećanju suvremenika on je bio dosta gnjevan na ovaj postupak podsaveza, ali se brzo dao na posao da je sva pravila kluba izmijenio na taj način što je naziv Proleter svuda zamijenio s Radnički. Tako je formirana nogometna ekipa koja s malim prekidima razvija svoju bogatu športsku tradiciju skoro pola stoljeća, s manjim ili većim prekidima.

Kako je klub osnovan 24. travnja 1923. godine, ova se godina uzima kao godina nastanka športskog kluba Radničkog iz Niša.[1]

Radnički[uredi VE | uredi]

Ekipa Radničkog u svom početku trenirala je u malom dvorištu Radničkog doma a nešto kasnije na starom vašarištu, odnosno na prostoru gdje se danas nalazi stovarište poduzeća "Ogrev" u blizini Strojne industrije Niš. U početku ekipa nije imala trenera već je kapetan momčadi bio zadužen i za treniranje svojih igrača. Za vrijeme treninga obvezno je nazočio i jedan član uprave kluba.

U početku Radnički nije imao dovoljno iskustva i tehnike u igri, pa su ga ranije formirani klubovi, kao Sinđelić ili Pobeda, pobjeđivali i s više golova razlike. Sve je to bilo kratkog vijeka: ubrzo je Radnički postao ravnopravan protivnik svim klubovima i počeo bilježiti pobjede. "U nedjelju je Radnički sigurno i zasluženo potukao svog protivnika. Pobeda je u prvom dijelu igre igrala očajno slabo i da je protivnik bio prisebniji i odlučniji pred golom rezultat bi bio katastrofalniji ... Pobeda je morala kapitulirati pred odlučnom obranom Radničkog ... športski list 16. listopada 1927. godine.

Tim Radničkog nastupao je u zelenim dresovima, a na lijevoj strani, u bijelom polju, nalazila se crvena zvijezda petokraka kao simbol pripadnosti radničkom pokretu.

Predsjednik kluba u početku je bio Miloš Marković, a po njegovom odlasku Dragiša Niketić, oba istaknuta radnička borca​​. Između ostalih, članovi uprave bili su i Mladen Đorđević Madža i Raša Anđelković, ekonom. U ekipi Radničkog igrali su kao aktivni igrači poznati revolucionari Josip Kolumbo i Stanko Paunović Veljko.

U prvenstvu moravske župe, a poslije jesenskog dijela sezone 1927./28. Radnički je osvojio prvo mjesto. Bilo je to počasno zvanje i športska slava igrača Radničkog koji su ovo mjesto zauzeli poslije pobjede nad mnogim timovima iz Niša, Leskovca i Prokuplja. Tim povodom pisao je jedan list: "Kao što se iz tablice vidi jesenji prvak Moravske župe je sport klub Radnički iz Niša. Ovaj mladi i napredni klub zaslužno je zauzeo prvo mjesto. Iz tablice se vidi da je izgubio samo jednu utakmicu i to nezasluženo. Ostale je riješio u svoju korist, osim što je sa SK Sinđelić igrao neriješeno.

U danima zavođenja šestosiječanjske diktature i naleta buržoazije na sve manifestacije radničkog pokreta zabranjen je 1929. godine i rad SK Radničkog, koji je skoro devet godina predstavljao zapaženu, po disciplini i po zalaganju, športsku ekipu.

Radnički će nakon nekoliko godina ponovno biti obnovljen.

Nakon Drugog svjetskog rata[uredi VE | uredi]

Početkom rata 1941. klub prestaje s aktivnostima da bi ih obnovio 1945. Nakon toga Radnički je u stalnom usponu. Sezonu 1961./62. završio je na drugom mjestu Druge savezne lige Zapad, čim je osigurao kvalifikacije za ulazak u Prvu saveznu ligu. U doigravanju se sastao s predzadnjim timom iz Prve lige, skopskim Vardarom, prvi meč u Nišu je završen neriješeno 1:1, a u uzvratnom dvoboju nakon regularnog dijela i produžetaka nije bilo pogodaka, pa je Radnički boljim izvođenjem jedanaesteraca (5:4) po prvi put u klupskoj povijesti izborio plasman u Prvu saveznu ligu. [2] Već u prvoj sezoni u Prvoj ligi, Radnički je zauzeo odlično šesto mjesto, a nakon toga je postao standardan prvoligaš. Radnički je prvih 11 sezona u prvoligaškom društvu završavao većinom u sredini tablice, a prvi problemi oko opstanka u Prvoj ligi su došli u sezoni 1973./74., kada je Radnički završio samo dva mjesta iznad zone ispadanja.

Klub 1975. godine postaje pobjednik Balkanskog kupa, pobijedivši u završnici u dvije utakmice turski Eskisehirspor s 1:0 i 2:1, čime je osvojio svoj ​​prvi trofej od međunarodnog značaja. Radnički je 70-ih u ligi nastavio igrati promjenjivo, tako da je u sezonama 1975./76. i 1977./78. bio na rubu ispadanja u niži razred.

U lipnju 1980. kao trećeplasirana ekipa u sezoni 1979./80. nacionalnog prvenstva stječe pravo sudjelovanja u Kupu UEFA, u kome će vrlo uspješno nastupati još dvije sezone odigravši diljem Europe 13 utakmice s renomiranim klubovima poput Hamburgera, Napolija, Dundee Uniteda, Grasshoppersa, Feyenoorda, AZ Alkmaara i drugih. U prvom sudjelovanju klub je stigao do osmine završnice, a 1982. godine, u drugoj sezoni sudjelovanja u europskim natjecanjima, je ostvario svoj najveći uspjeh stigavši ​​do poluzavršnice Kupa UEFA. U poluzavršnici u dvjema utakmicama bolji je bio njemački Hamburger: nakon pobjede od 2:1 u Nišu, Radnički je uvjerljivo s 5:1 poražen na gostujućem terenu. Radnički u dijelu 1982./83. zauzima četvrto mjesto i tako po treći put osigurava sudjelovanje u UEFA kupu za nastupajuću sezonu 1983./84., kada kao i prvog puta, stiže do osmine završnice.

Kraj ovog najuspješnijeg razdoblja u klupskoj povijesti dolazi u dijelu 1984./85., Kada klub kao posljednjeplasirani ispada u niži razred, iako za kratko, s obzirom da se već nakon jedne sezone vraća u Prvu ligu. Radnički se zadržao u Prvoj ligi Jugoslavije tih šest sezona, sve do raspada SFRJ. U međuvremenu je 1989. igrao završnicu Balkanskog kupa, gdje je poražen od OFI Kreta s 3:1.

U razdoblju poslije Drugog svjetskog rata istakli su se nogometaši blizanci Petar i Pavle Mičić, koji su za ovaj klub odigrali rekordnih 654, odnosno 582 utakmice.[3]

Novija povijest[uredi VE | uredi]

Nakon rasformiranja Prve lige SFRJ, Radnički natjecanje nastavlja u Prvoj ligi SRJ od sezone 1992./93. Već u dijelu 1995./96. ispada iz Prve A u Prvu B ligu SRJ. Zbog proširenja lige, iako je sezonu završio kao petoplasirani u Prvoj B ligi, Radnički se u elitni razred vraća u dijelu 1998./99. Tu se zadržao samo tri sezone i već 2001. ispao u niži razred, iduće sezone osvaja prvo mjesto u Drugoj ligi Istok i brzo se vraća u Prvu ligu, gdje u prvoj sezoni 2002./03. završava na zadnjem mjestu i ponovno ispada. Nakon toga klub se sljedećih pet sezona natjecao u drugom razredu natjecanja, a u sezoni 2008./09. je stigao i do Srpske lige Istok, gdje je postao prvak i brzo se vratio u viši razred.

U sezoni 2009./10. Prve lige Srbije zauzeo je 15. mjesto s 39 bodova, dobivši 9 od ukupno 34 odigranih utakmica, tako da je ispao iz Prve lige Srbije u Srpski ligu Istok za sezonu 2010./11. Već u prvoj sezoni u Srpskoj ligi Istok klub osvaja 1. mjesto i nakon jedne sezone u nižem razredu vraća se u Prvu ligu. Radnički je povratničku sezonu 2011./12. u Prvoj ligi Srbije završio na prvom mjestu, čime se plasirao u Superligu Srbije, i tako se Radnički vratio u elitni razred po prvi put nakon sezone 2002./03.

Uspjesi[uredi VE | uredi]

Nacionalni - 0

*Treće mjesto (2): 1979./80., 1980./81.
*Treće mjesto (1): 2017./18.

Nacionalni kup - 0

*Polufinale (3): 1952., 1970. 1977.
  • Kup SR Jugoslavije /Kup Srbije i Crne Gore:
*Polufinale (2): 1994., 2006.

Međunarodni

*Pobjednik (1): 1975.
*Finalist (1): 1988./89.
*Polufinale (1): 1981./82.
*Osmina finala (2): 1980./81., 1983./84.

FK Radnički Niš u međunarodnim natjecanjima[uredi VE | uredi]

Sezona Natjecanje Kolo Država Klub Rezultat
1980./81. Kup UEFA 1. kolo Flag of Austria.svg LASK Linz 2:1, 4:1
2. kolo Flag of Bulgaria.svg Beroe Stara Zagora 1:0, 2:1
Osmina finala Flag of the Netherlands.svg AZ Alkmaar 2:2, 0:5
1981./82. Kup UEFA 1. kolo Flag of Italy.svg Napoli 2:2, 0:0
2. kolo Flag of Switzerland.svg Grasshopper 0:2, 2:0 (3:0 pen)
Osmina finala Flag of the Netherlands.svg Feyenoord Rotterdam 2:0, 0:1
Četvrtfinale Flag of Scotland.svg Dundee United 0:2, 3:0
Polufinale Flag of Germany.svg Hamburger 2:1, 1:5
1983./84. Kup UEFA 1. kolo Flag of Switzerland.svg St. Gallen 3:0, 2:1
2. kolo Flag of the Czech Republic.svg Inter Bratislava 4:0, 2:3
Osmina finala Flag of Yugoslavia (1946-1992).svgFlag of Croatia.svg Hajduk Split 0:2, 0:2
1990. Mitropa kup Skupina Flag of Italy.svg Bari 0:3
Skupina Flag of Hungary.svg Pécsi MFC 1:0

Trenutni sastav tima[uredi VE | uredi]

Slavni igrači[uredi VE | uredi]

Treneri[uredi VE | uredi]

Popis trenera prve ekipe Radničkog:[4][5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Đorđe Stamenković: Ključ stare Srbije, 1997.
  1. Povijest kluba, www.fcradnicki-nis.com
  2. Radnički: 50 godina od ulaska u Prvu saveznu ligu, www.srpskifudbal.rs, 01. 06. 2012.
  3. Sadnice i ulica za 90. rođendan FK Radnički („Večernje novosti“, 8. studenog 2013)
  4. Treneri na službenom sajtu FK Radnički Niš, 26. 06. 2012.
  5. FK Radnički Niš - treneri na -{transfermarkt.co.uk}-
  6. FK Radnički Niš - treneri na -{worldfootball.net}-

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]