Rasoherina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Rasoherina
Queen Rasoherina.jpg
Rasoherina
Kraljica Madagaskara
Vladavina 12. svibnja 1863.-1. travnja 1868.[1]
Krunidba 30. kolovoza 1863.
Prethodnik Radama II.
Nasljednik Ranavalona II.
Suprug Radama II.
Rainivoninahitrinioni
Rainilaiarivoni[1]
Puno ime
Rabodozanakandriana[1]
Dinastija Merina
Otac princ Andriantsalama
Majka priceza Rafaramanjaka
Rođen oko 1814.
Preminuo 1. travnja 1868.
Pokop 1863./1897.
grobnica u kompleksu Rovi

Rasoherina (?, oko 1814.-Amboditsiri, 1. travnja 1868.[1]), kraljica Madagaskara nakon pogibije svoga muža kralja Radame II. u državnom udaru, od 12. svibnja 1863. do smrti 1. travnja 1868. godine.[1]

Malgaši su zapamtili kraljicu Rasoherinu kao svog prvu vladaricu koja je uputila malgaške veleposlanike u London i Pariz, ali i zabranila trgovanje nedjeljom.

Biografija[uredi VE | uredi]

Uspon na prijestolje[uredi VE | uredi]

Rasoherina je rođena kao princeza Rabodozanakandriana, od oca princa Andriantsalame i njegove žene princeze Rafaramanjake.[1]Zajedno sa svojim prvim mužem kraljem Radamom II. imenovana je suvladaricom Madagaskara 23. rujna 1862. godine.

Kao kraljica-suvladar Rabodo je postala najizglednija kandidatkinja za buduću vladaricu nakon državnog udara u kojem je ubijen njen muž 12. svibnja 1863. Sami urotnici, među kojima su bili najvažniji braća Rainivoninahitrinioni (predsjednik vlade) i Rainilaiarivoni (vojni zapovjednik), s ostalom dvorskom aristokracijom obratili su joj se odmah nakon udara i dali joj do znanja kako će ona imati njihovu podršku kao nova kraljica pod određenim uvjetima. Tražili su od nje prihvatiti da će se u svom mandatu pridržavati određenih pravila vladanja. Oni su konkretno od nje zatražili zabranu praksu tangene (božje sudovanje (izvođenje dokaza mučenjem)), proglašenje slobodu vjeroispovijesti i osiguranje provođenja podjele vlasti između nje kao suverena, dvorske aristokracije (Andriana) i Hova (slobodnih građana). Kako bi se to osiguralo, dogovoren je i politički brak između nje i premijera Rainivoninahitrinionija. Ona je pristala na njihove uvjete, te je odmah nakon kraljeve smrti proglašena kraljicom regentom, a 30. kolovoza 1863. godine okrunjena za kraljicu u Antananarivu.

Vladavina[uredi VE | uredi]

Pogreb kraljice Rasoherine u Antananarivu

Prve godine svoje vladavine provela je u sjeni svoga novog muža Rainivoninahitrinionija koji je imao stvarnu moć u kraljevini.

Prvi malgaški veleposlanici u Europi 1863. godine

Vremenom je Rainivoninahitrinioni postao pravi despot i nasilnik, osobito kad bi se napio. Istodobno su u javnost dospijele informacije o njegovoj umiješanosti u ubojstvo Radame II. Rasoherina ga je prisilila podnijeti ostavku na položaj predsjednika vlade i otići u progonstvo među pleme Betsileo. Na njegovo mjesto postavila je njegovog mlađeg brata Rainilaiarivonija (bivšeg vojnog zapovjednika), za kojeg se udala 21. veljače 1869. godine.[1]

Vladavinu ove kraljice obilježilo je nekoliko događaja; slanje malgaških veleposlanika u London i Pariz i zabrana trgovanja nedjeljom. Rasoherina je poništila Povelju Lambert, koju je bio potpisao njen muž Radama II., što je izazvalo val nezadovoljstva u Francuskoj. Tako je Madagaskar morao platiti 240 000 ariarija (oko 1 200 000 francuskih franaka) francuskim građanima kao odštetu za kršenje ovog unosnog trgovačkog sporazuma.[2] Kako bi to ublažila ona je 27. lipnja 1865. godine potpisala ugovor s Velikom Britanijom kojim je dala britanskim podanicima pravo na najam zemljišta i nekretnina na otoku i pravo na stalnog veleposlanika.

Sa Sjedinjenim Američkim Državama potpisala je sporazum o trgovini i suradnji 14. veljače 1867., njime je bio djelomično ograničen uvoz oružja i izvoz stoke s Madagaskara. Na kraju je potpisala mirovni ugovor s Francuskom, kojim je naglašeno pomirenje dva naroda.[3]

Urota protiv nje i smrt[uredi VE | uredi]

U posljednjim danima kraljičina života izbila je urota, koja je za cilj imala uklanjanje predsjednika vlade Rainilaiarivonija s vlasti i imenovanje princa Rasate kraljem. U petak 27. svibnja 1868., oko 14 h, skupina naoružanih prosvjednika provalila je u kraljevsku palaču Rovu i uspjela uhvatiti dosta dvorjana. Među njima je bio i zapovjednik Rasoherinine garde, a po svemu sudeći iza prosvjednika je stajao bivši predsjednik vlade Rainivoninahitrinioni. Međutim, nekoliko stražara uspjelo je pobjeći i obavijestiti Rainilaiarivonija koji je bio u posjetu teško bolesnoj kraljici. Ona se tada obratila javnosti, zatraživši pomoć protiv prosvjednika. Nakon toga su mnogi izišli na ulice i uputili se u palaču Rovu. Time su pomogli svladati pobunjenike.

Rasoherina je umrla četiri dana nakon tog incidenta, 1. travnja 1868. godine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Henry Soszynski: Madagaskar Kingdom na portalu Madagaskar, pristupljeno 5. prosinca 2015.
  2. Ralibera, Daniel. Madagascar et le christianisme. Karthala Editions, 1993.
  3. Frédéric Randriamamonjy, Tantaran'i Madagasikara Isam-Paritra (The history of Madagascar by Region), str. 529 - 534.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Rasoherina