Razgovor:Hrvatska ćirilica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Hrvatska ćirilica.
Rad na člancima

Zašto se u "nazive" ne stavi kako je ona zvana originalno u srednjem vijeku? Kako smo je zvali tada, a ne ove novokovanice, zašto im se daje prednost?

Da li je uopće poznato kako smo je zvali dok smo je koristili?— Prethodni nepotpisani komentar napisao je Bosanac-čiji li smo? (razgovordoprinosi)


Pa da li ste vi ljudi normalni kad možete da kažete/napišete/tvrdite sledeće: "Najkarakterističniji je poseban znak za glasove đ i ć, koji su hrvatski ćirilski pisari stvorili prema glagoljskom đerv. Taj glas je iz bosančice preuzeo za glas ć Vuk Karadžić, kada je vršio reformu srpske ćirilice." To samo pokazuje koliko vam je neznanje ili možda pak namerno to pišete... To slovo je Vuk preuzeo iz starih srpskoslovenskih (srpska redakcija stsl. jezika) rukopisa kao što je Miroslavljevo jevanđelje iz 11. veka kada nije bilo ni pomena o bosančici. Stoga je najpametnije da obrišete ovu podebljanu rečenicu da se ne brukate kao neznalice. -Boki_srb

Postoje li ikakvi dokazi da je Karadžić baš iz "srpskoslovenskih" izvora preuzeo ћ i ђ. Logičnije bi bilo da se ugledao u njemu dostupnije hrvatske ćirilične izvore, nego npr. baš Miroslavljevo evanđelje koje je pronađeno na Hilandru god. 1896, t.j. 32 godine nakon Karadžićeve smrti.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 180.149.192.135 (razgovordoprinosi) 03:52, 14. lipnja 2018.

Hrvatska ćirilica?[uredi]

Uredu je postaviti negdje ovaj naziv, ali preimenovati čitav članak u "Hrvatska ćirilica" je non-sense. --164.40.228.61 12:59, 14. kolovoza 2014. (CEST)

I dajte prestanite sa nacionalizmom, zar mora svaki artikl sadržavati "hrvatski" pridjev? --164.40.228.61 13:01, 14. kolovoza 2014. (CEST)
Hoćete li već jednom prestati iskrivljavati činjenice o historiji? --Munjanes (razgovor) 14:17, 2. veljače 2015. (CET)
Za ovo prethodno nesuvislo pitanje/vrijeđanje, suradnik Munjanes nagrađen je s tjedan dana odmora! Molim sve suradnike da ubuduće prije sličnih provokacija pročitaju i članak i sve izvore, pa tek onda kreativno djeluju: nemam ništa protiv mogućih drukčijih interpretacija ove teme, ali svakako uz navođenje izvora! Sve ostalo smatrat ću najobičnijim troliranjem.--Maestro Ivanković 15:07, 2. veljače 2015. (CET)

Zbog onih koji ignoriraju referencije koje su već godinama i mjesecima u članku:
Benedikta Zelić Bućan: Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji, Split, 2000., ISBN 953-6764-02-4, str. 45.
"U ovoj knjizi, kao i ranijim svojim raspravama, upotrebljavala sam dva naziva za ovo pismo: hrvatska ćirilica i bosančica i to s razloga što su to zapravo dva sinonima, s napomenom da je za srednji vijek prikladniji naziv hrvatska ćirilica, a za novi vijek, za brzopisnu minuskulu može se prihvatiti i termin bosančica ili bosanica i to ponajviše stoga što je taj naziv prihvaćen i u širim kulturnim krugovima. Ipak ne treba smetnuti s uma da je i taj novovjeki brzopis, za koji jedino neki stručnjaci upotrebljavaju naziv bosančica, zapravo samo jedan razvojni vid jedinstvena sustava hrvatske ćirilice."
Benedikta Zelić Bućan je stručnjakinja za ovo područje. Obrazložila je i one optužbe za nacionalizam. Antihrvatski su nacionalisti oni koji odriču ovom pismu atribut hrvatskog, jer se to pismo doslovno zove arvaticom, arvackim pismom u novovjekim hrvatskim izvorima, gdje je bio u živoj službenoj uporabi do duboko u 19. stoljeće, a u pučkoj uporabi i u 20. stoljeću. Kubura (razgovor) 20:17, 11. veljače 2015. (CET)

Poljički statut čakavština?[uredi]

Osvrnut cu se samo na spominjanje Poljičkog Statuta u kontekstu narodnog govora, čakavskog narječja kako je napisano u članku. To da je Poljički statut pisan čakavštinom je blago rečeno neistina. U staroj i novijoj varijanti statuta dominira štokavština s čakavskim elementima, a ne suprotno. Prenijet ću ovdje dio zaključka iz preglednog rada Marijana Tomelić Ćurlin, O FONOLOŠKIM OBILJEŽJIMA JEZIKA POLJIČKOGA STATUTA I DANAŠNJEGA GOVORA SRIJANA, Zb. rad. filoz. fak. Splitu, 5 (2012), 5, 195-209: "Analiza je pokazala da oba zapisa imaju i čakavskih i čakavsko-štokavskih i štokavskih osobina, ali ne u jednakoj mjeri. Čakavskih je obilježja najmanje: u samoglasničkom sustavu zabilježeno je nekoliko čakavskih nepreventivnih vokalizacija poluglasa u slabu položaju: pojava prijedloga va, leksem vazam, oblici glagola vazet, upitno-odnosna zamjenica za značenje ‘neživo’ ča; u suglasničkom sustavu nepostojanje fonema / / (> /j/) te čuvanje fonema /h/. Štokavskih je obilježja puno više: u samoglasničkom sustavu u oba zapisa zabilježena je upitno-odnosna zamjenica za značenje ‘neživo’ što, odraz prednjega nazala */ę/ bez obzira na poziciju daje /e/, u suglasničkom sustavu vokalizacija dočetnoga /l/ u /o/ obilježje je samo prvoga zapisa, postojanje fonema / / kao rezultata jotacije fonema /d/ te jotacija skupina /zgi /, /zdi / daje /ž /. ..."

To što je želja poljičkih intelektualnih krugova bila da spripadaju čakavskom narječju, ne može promijeniti jezik kojim je statut pisan. ;)

VukKat 37.205.99.106 00:29, 26. siječnja 2016. (CET)

Potrebne dopune - transliteracija i izgovor slova bosančice odnosno hrvatske ćirilice[uredi]

Na engleskoj i bosanskoj inačici ovoga članka prikazana je tablica sa transliteracijom slova bosančice. Ovaj članak bi se znatno poboljšao ako bi se takva tablica našla i na hrvatskoj Wikipediji. Informacije o izgovoru, brojčanim vrijednostima slova, kao i o kraticama bi takodjer bile dobrodošle, kao i primjerci verzalnih i rukopisnih inačica pojedinih slova. Ima li koga da se prihvati ovoga posla? Kao uzorak i izvore predlažem spomenute tablice i ove knjige dostupne na Google Books-u i drugdje:

- Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig, 1860: https://books.google.com.au/books?id=i5JJAAAAcAAJ&printsec=frontcover&dq=bukvar&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwi_wJ_V95HLAhWBs5QKHe_XAYMQ6AEIIjAB#v=onepage&q=bukvar&f=false

- Bukvar' slavenskij, 1753: https://books.google.com.au/books?id=8lpdAAAAcAAJ&pg=PA9&dq=bukvar&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwi_wJ_V95HLAhWBs5QKHe_XAYMQ6AEIQzAG#v=onepage&q=bukvar&f=false

- Azbukividnjak slovinskij, 1629: https://books.google.com.au/books?id=ti5UAAAAcAAJ&pg=PA1&dq=azbukividnjak&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwj3k6mq-JHLAhXFj5QKHdNHB7QQ6AEIHTAA#v=onepage&q=azbukividnjak&f=false

- Benedikta Zelić-Bučan, Bosančica u srednjoj Dalmaciji: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=164653 i http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=61377

- Ćiro Truhelka, Bosančica – prinos bosanskoj paleografiji, 1889: https://hamdocamo.wordpress.com/2014/03/26/o-bosancici-ciro-truhelka-u-glasniku-zm-iz-1889-g/

- Pogodba slova Illyricki: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=38179— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 202.0.15.181 (razgovordoprinosi)

A jesu li uopće spomenuli hrvatsku Wikipediju[uredi]

Dio podataka iz ovoga članka sa hrvatske Wikipedije nalazimo prenesenog u članak Slobodne Dalmacije od 13. srpnja 2014. godine, na stranicama 20-21 (uglavnom se radi o 21. stranici). Autor teksta Damir Pilić, članak se zove Pišemtipismo da dvopismeni nismo. Članak govori o hrvatskoj ćirilici. Nigdje nisam našao da su dio podataka preuzeli s hrvatske Wikipedije, osobito u tekstu na 21. stranici.
Novine očigledno vjeruju hrvatskoj Wikipediji, jer hrvatska Wikipedija sadrži točne podatke. Kubura (razgovor) 08:44, 5. srpnja 2016. (CEST)

Hrvatska ćirilica ... latinica ili ... Srpska abeceda[uredi]

Francuski kraljevi se zaklinju na odanost Bogu nad hrvatskim glagoljicomReimsovo evanđelje.

Naslov ovog članka sramota je za ... hrvatsku kulturu. Hrvatska kultura, pisanje i književnost imaju dan - Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva.

Provjerite je li članak naslonjen na barem jednom drugom jeziku?

Brojni su dokumentarni dokazi iz 17. i 18. stoljeća da su Bugari ovu abecedu nazivali srpskim pismom. Ali već u 19. i 20. stoljeću zbog tzv. Spor oko Dalmacije došao je do značenja neutralnijeg pojma - bosančica.

Isto se, pak, odnosi i na srpsku verziju Wikipedije. Tamo je proglašen veći broj "srpskih glagoljskih spomenika". Pitanje teritorijalne /u Dalmaciji/ i uglavnom nacionalne raspodjele na teeljmu "odnos glagoljice i ćirilice" ... odavno je razjašnjeno. Ćirilicu je u Srbiji usvojila Književna škola Preslav, a glagoljicu u Hrvatskoj - Ohridska književna škola. Prije Velikog raskola (1054). 213.149.159.237 00:32, 25. rujna 2019. (CEST)