Razgovor:Josip Ujčić

Ekumenski radnik?

Krivo je shvaćen intervju, koji je dao za Večernji list zaslužni nadbiskup Stanislav Hočevar u vezi ekumenskog usmjerjenja svojih daljih prešasnika, Rodića i Ujčića; ista greška je u članku o Ujčiću na engleskom jeziku. Ja sam služio u Beogradu kroz 5 godina, u Srbiji više od pola vijeka, pa mogu ustvrditi, kako u Rodićevo i Ujčićevo vrijeme na ovim balkanskim prostorima nije postojao ekumenski pokret u smislu 2. vatikanskog sabora ili možda u današnjem smislu. Anahronizam bi značilo sadašnje prilike prenositi u tadašnje, koje su bile malo drukčije. Makar sam dao na temelju (mnogih hrvatskih) izvora po mom mišljenju temeljit i dobar članak na slovenskoj Wikipediji o Rodiću, nigdje nisam našao, da je negdje spomenut njegov ekumenski rad, kako i kakav susret sa tadašnjim patrijarhom. Makar je patrijarh Varnava bio sklon konkordatu između Svete Stolice i Kraljevine Jugoslavije te je taj bio potpisan 1935. godine - događaji za vrijeme konkordatske krize sve su te uspjehe zasijenili i poništili. Patrijarh Varnava - koji je bio ZA - je navodno otrovan (od koga?) iznenada preminuo, dok je sveti sinod ili barem njegova većina - koji je bio PROTIV ikakvog konkordata sa "crnim voditeljem crne internacionale" - je zapravo potaknuo tragično-komičnu "Krvavu litiju" 1937. godine takoreći po cijeloj nekadašnjoj Srbiji (naročito se "odikovao" prema modernim objavama na spletovima Niš i Čačak) - a koja je, izgleda, bila dobro planirana.

I u takvu neprijateljsku atmosferu - a da za vrijeme njegovog prethodnika, kome baš poradi protivljenja vrha SPC vlasti ne samo da nisu sagradile stan i katedralu, nego nije dobio do kraja svog mandata ni valjanu građevinsku dozvolu - došao je Ujčić baš za vrijeme vrha mržnje prema katolicima. Sjemenište "Crisinum" - sagrađeno u Zagrebu za banatski svećenički podmladak (tada je bilo mnogo zvanja) - ugušilo se je u svojim ogromnim dugovima - koje bi prema starom konkordatu iz 1914 kao i novom iz 1935 - morala podmirivati država odnosno se pobrinuti za ove ustanove na srpskom tlu - sve to je Rodića primoralo da je podnio ostavku na položaj 1936. godine te je umro u Požegi 1956. "samo" kao naslovni biskup. Makar je Rodić bio izvanredno sposoban te čovjek dialoga i kompromisa, nije imao mogućnosti da u tim neprijateljskim okolnostima to dokaže, a napose ne u nekom ekumenskom smislu. Nigdje nisam čitao, da bi se on susreo sa kakvim srpskim patrijarhom (a nisam našao ni da se susreo sa nekim od pravoslavnih vladika). Ako o tome postoji kakav izvor, bilo bi mi drago, da ga vidim te ga unesem u članak, koji nažalost na temelju hrvatskih, srpskih, mađarskih, njemačkih i engleskih sigurnih izvora pokazuje potpuno drukčiju sliku. —Stebunik (razgovor) 13:49, 11. rujna 2024. (CEST)

Logični zaključak na temelju valjanih izvora se nameće, da ne samo Ujčić, nego ni Rodić nije bio neki istaknuti ekumenski radnik - a zašto bi u takvim okolnostima i bio? Druga misao jeste, da treba dobro promisliti, sa kime, na kakvom nivou, sa kakvim namjerama i u kakvim okolnostima valja sastanak na visokom nivou između visokih predstavnika Katoličke i Pravoslavne Crkve. Sastanak samo poradi ekumenizma ili popularnosti ne donosi očekivane plodove. To vredi naročito tada, kada pod uticajem "masovnog ludila" jedna pravoslavna zemlja ili narod vrši agresiju nad drugim pravoslavnim (ili hrišćanskim ili nehrišćanskim - šveckojedno) narodom. U tim okolnostima bi susretljivost možda izgledala i kao podstrijek.

Uostalom, iskreno ljudski govoreći - dali su dosadašnji srazmerno česti susreti donjeli neke stvarne plodove? Dok se ne samo SPC, nego pravoslavlje uopće - ne distancira od nekršćanskog - zapravo poganskog i bezbožnog (pa makar se zvao i "svetosavski") nacionalizma, nismo u dijalogu na istoj valovnoj dužini i ne može se očekivati neki veliki napredak; historia docet. —Stebunik (razgovor) 17:02, 11. rujna 2024. (CEST)

U modernom smislu te reči bili su više-manje ekumenski radnici naslednici Ujčića, svi trojica nadbiskupa Slovenaca: Alojzije Turk, Franc Perko (makar je to bio prije nego što je došao u stvarni život u Beogradu, gdje se je nad radom za jedinstvo mnogo razočarao) i Stanislav Hočevar. Što se tiče Perka, moglo bi se provjeriti u novosadskom katoličkom mjesečniku "Hitélet", gdje je blizu kraja njegove službe pesimističan članak sa naslovom: "Ökumenizmus - milió év múlva" - "Ekumenizam za milijon godina." —Stebunik (razgovor) 11:58, 12. rujna 2024. (CEST)

@Stebunik: Ovo sada WP:OPHodim bez čitanja pa ću kratko komentirati: ne znam čita li tko ove komentare i što im je namjera. Ako što treba popraviti ili dodati u članak: WP:BOLD, po pravilima WP:PRO, WP:VI, a posebno WP:N (ako se vjerodostojni izvori ne slažu, navodimo sva stajališta – ne biramo jedno). pon_or (razgovor) 17:48, 13. rujna 2024. (CEST)

Spominjanje ekumenizma

U životopisu nadbiskupa Rodića spominje se doduše ekumenizam, ali ne u današnjem smislu kao i ne u njegovoj režiji, osim u njegovoj prvoj poslanici, koju bi bilo korisno pronaći i pomno proučiti:

1. Studenti su se okupljali u svoje "Jugoslavensko društvo sv. Ćirila i Metoda"... Glavni cilj akademije (1927) bio je "uspostava onog jedinstva, koje mora da vlada među pravim Isusovim sljedbenicima i dosljedno reparacije (uspostava, primjedba Stebunik) onog jedinstva koje je uništio raskol".
2. Dopisnik "Pravde" objavljuje 20.XII.1936 fotografiju, na kojoj se nalaze "Nj. Svetost patrijarh g. Varnava u razgovoru sa narodnim zastupnikom protojerejem g. Dušanom Subotićem. Tu je bio i bivši beogradsi nadbiskup g. Rodić". - Također ova zabilješka ništa ne govori o nadbiskupovu "ekumenskom" djelovanju, nego spominje samo neki kurtoazni susret, gdje na slici patrijarh niti ne razgovara sa nadbiskupom, nego sa pravoslavnim sveštenikom.
3. Na dan konsekracije 7. prosinca 1924. Novi nadbiskup pročitao je u crkvi svoju prvu orkužnicu koja nosi izrazito ekumenski karakter. Toliko - stvarno jako skromno i nekako usput - spominje se Rodićev ekumenizam, ali nikako ne u tolikoj mjeri, da bismo ga mogli suprotstaviti "neekumenizmu" njegovog nasljednika Ujčića. Istini na volju - tada nisu bili "u modi" ekumenski susreti.—Stebunik (razgovor) 23:39, 21. ožujka 2025. (CET)
4. U naše doba izgleda, da je nova generacija "studenata u blokadi" (ne "studenata, koji oće da uče" ali ne uče, jer su već poodmaklih godina i vješto rukuju topovima i sl.) otvorena za sve one vrijednosti, za koje se zalažu svi pravi ljudi poput Ujčića, Rodića i običnih dobronamjernih vjernika, a to je na prvom mjestu "volja do iskrenog dijaloga" između građana i vlasti, kao između svih ljudi dobre volje - što je "prevaziđenje" mentaliteta stare generacije, koji je prema riječima patrijarha Pavla pun ne samo "predrasuda", nego i "predubeđenja" u odnosu prema drugima. To je stvarno put ka novoj budućnosti, svijetlost za Europu i svijet.—Stebunik (razgovor) 23:51, 21. ožujka 2025. (CET)

Nepotvrđene tvrdnje iz članaka bolje izostaviti

Iz dostupnih izvora mislim, da je jasno zbog čega se Ujčič nije sastajao sa pravoslavnim velikodostojnicima (ako se nije?) - ja ne mogu na temelju izvora reći ni da-ni-ne: slično ne bih mogao tvrditi ni za njegova prešasnika Rodića. Kod pripreme Wikipedijinog članka na slovenačkom jako sam mnogo izvora našao, a o tome ništa - ni potvrdno ni niječno. Uz sve poštovanje njegovog naslednika Hočevara, nije to za čuđenje, ako možda ni nije bilo tada kontakata, ta u ona vremena nisu se ni drugi međusobno sastajali. Pored toga - zanimljivo bi nam bilo saznati, iz kojih izvora on ima tu informaciju za ovakvu svoju tvrdnju; dakle zaključak: ako bi se ova tvrdnja o međusobnim susretima mogla proveriti (iz nezavisnih izvora), onda bi imala mesta u članku, inače bolje da se izostavi. Ja uostalom nisam članak menjao, jer sam u tome krajnje oprezan, nego samo u razgovoru stavljam opravdanu primedbu.—Stebunik (razgovor) 21:16, 26. rujna 2024. (CEST)

Rekao bih da ne bi bilo sporno, ako se informacija nalazi u nekom Hočevarovom djelu, jednostavno navesti "Hočevar, Ujčićev nasljednik, navodi da...". Mislim da bi potpuno uklanjanje informacije bilo pretjerano, ako sam dobro shvatio situaciju. Sve u svemu: kada faktualnost nije sigurna, najbolje je poimence navesti izvor. Kasnije se onda lakše doradi ako izađe neko novo istraživanje. — Hijérovīt | ^þⰁ_č 21:51, 26. rujna 2024. (CEST)

Ekumenska atmosfera još nije ekumenizam

Ima doduše u njegovom životopisu na jednom mjestu primjedba, da je neki blagdan prošao "u ekumenskoj atmosferi". Ipak nije spomenuto, da bi bio nazočan itko od pravoslavnih uglednika ili svećenika ili od koje druge vjeroispovjesti. Po mom mišljenju se tu radilo više o onoj otvorenosti do naročito pravoslavaca, koju je izražavao često već biskup Strossmayer: "Brat je mio, (bilo) koje vjere bio." Općenito možemo reći, da je tkzv. "ekumenski pokret" u današnjem smislu kasnijeg datuma - više ili manje je živnuo u našim prostorima tek za vrijeme i poslije "Drugog vatikanskog sabora". "Ekumenski pokret" mariborskog biskupa Slomšeka imao je obzirom na drugačije prilike malo drugčiji karakter. Ako uzmemo u obzir Sitz im Leben, onda možemo predpostavljati, da jednake riječi u različito doba ili okolnostima ne moraju značiti baš uvijek isto.—Stebunik (razgovor) 00:21, 5. veljače 2025. (CET)

Ne sve u jedan koš

U članku piše:

U teškom predratnom i ratnom razdoblju pomagao je katoličkim vjernicima svoje nadbiskupije.

Ova rečenice je dosta općenita a uostalom nije točna. Zašto? Jer sadrži više poluistina; a poluistina jeste (namjerno, svjesno ili nesvjesno) - čitava laž. Vjerojatno je autor to od negdje prepisao bez ikakvih posebnih namjera. Ali upitajmo se ipak, koje su to poluistine, koje bi morao dobar povjesničar "raščistiti i rasvijetliti"?

1. U teškom predratnom i ratnom razdoblju. Ova rečenica je poluistina zbog toga, jer bi kao istina trebala glasiti malo drukčije i to: "U teškom ratnom i poslijeratnom razdoblju". Makar su imali katolici u Staroj Jugoslaviji dosta problema, a u Beogradskoj nadbiskupiji još više, ne bi se moglo reći, da je to bilo "teško razdoblje". Broj katolika je u Srbiji, a naročito u Beogradu rastao, da ih je bilo kod popisa 1931. godine gotovo 60.000 (samo u Beogradu, prema zvaničnim državnim, to jeste srpskim izvorima). Došli so ovamo zbog posla i krize 30-ih godina mnogi tražeći posao ili u glavnom gradu ili u rudnicima itd... I svi, koji su htjeli raditi, mogli su relativno dobro živjeti. Ja sam bio u Srbiji oko pola vijeka (i u vojsci u Pirotu i Prištini godinu i po dana), pa poznajem stvari ne samo iz objektivnih izvora, nego i od priče ljudi sve od 1967-2024. godine. Općenito su ljudi dosta dobro živjeli - ako se to usporedi sa drugim državama tadašnjeg doba. Dinar zlatne podloge je bio čvrst; knez zamjenik Pavle je htio to blagostanje sačuvati i zato je išao (makar nije želio, ali zbog dobra naroda je to učinio) na pregovore u Berlin - gdje je postigao dogovor, koji je bio u mnogim točkama u korist svih jugoslavenskih naroda. Da ne duljim - onaj glupi "Bolje rat nego pakt" (nije bilo nikakvog pristupanja paktu, nego samo postignut "modus vivendi" u teško vrijeme rata) predstavljao je jednostavno samoubistvo Jugoslavije. Druga je bila situacija ratno vrijeme, da ne govorimo o poslijeratnom, gdje je u komunističkim čistkama nad katolicima bilo ubijeno mnogo više vjernika nego za cijelo vrijeme ratnog doba u svim područjima. Ratno doba je bilo zbog usporedne revolucije već dovoljno teško, a poratno još gore zbog osvetničkog stava KP, da ne duljim.
2. Spomenuta rečenica je iz „Hrvatske internetske enciklopedije“.To nas upućuje na to, da mi Wikipedisti moramo provjeriti svaku činjenicu upoređujući više izvora; a o Ujčiću imemo dovoljno vjerodostojnih izvora: Istarska, Primorska, Hrvatska i Slovenska enciklopedija odnosno leksikon; pored toga bi se našlo još šta. Ovaj slučaj nam pokazuje, da ne smijemo uzimati podatke „zdravo za gotovo“.—Stebunik (razgovor) 09:13, 5. veljače 2025. (CET)
3. Pomagao je katoličkim vjernicima svoje nadbiskupije. - To je druga poluistina. Jeste da je pomagao i katolicima, ali kao Stepinac i u uskoj suradnji sa njime i nekatolicima, također mnogim Srbima. Bez obzira, koliko je u tim intervencijama uspio, da se latio tog posla u ono nezahvalno vrijeme već je samo po sebi bilo herojstvo (kao i Stepinčevo). Poluistina je to zbog toga, jer on nije pomagao samo vjernicima, nego i nevjernicima, pa i komunistima. Navest ću samo link, gdje se to može naći. Mnogo tih nezavisnih izvora je namjerno uništeno, ali i ono, što je ostalo, je mnogo i pruža jasnu sliku ne samo o stavu i radu Ujčića i Stepinca, nego općenito čitave Katoličke Crkve, koja je za to primala samo nezahvalnost.
4. Ova rečenica (koju ne podupiru u članku na hrvatskoj Wikipediji za sada nikakvi izvori) bi trebala glasiti nekako ovako: U teškom ratnom i poslijeratnom razdoblju pomagao je Ujčić prema svojim mogućnostima ne samo katoličkim vjernicima svoje nadbiskupije, nego i inovjercima - pa i nevjernicima izvan svoje nadbiskupije, dakako gledajući u njima ljude stvorene po Božjoj slici.

—Stebunik (razgovor) 23:11, 4. veljače 2025. (CET)

Dobrotvor čovječanstva je ne samo Ujčić, nego i Stepinac

Zbog gore navedenog ne samo da je radio prema svojim mogućnostima u najtežim okolnostima nadbiskup Josip Ujčić, - a pošto je radio dosta tih poduhvata zajedno sa Alojzijem Stepincem, može se doći do zaključka, da su komunističke klevete i laži, da je zagrebački kardinal osuđen zbog navodnih ratnih zločina (a što se tiče prekrštavanja, to uostalom nije stvar državnih, a kamoli komunističkih i ateističkih vlasti) - prema tom svetom i pravednom čovjeku strašna nepravda. Iole naobražen čovjek može vidjeti ružno pozadinu: "Divide et impera!" U ovom slučaju smijemo predpostavljati nakanu borbenog ateizma: podijeli kršćane i zavadi ih, pa ćeš moći vladati mirno u vijeke vijekova. Nažalost su uspjeli u tome sve do dana današnjega.—Stebunik (razgovor) 00:00, 5. veljače 2025. (CET)