Razgovor:Obična breza

Betula pendula Roth., uobičajeno poznata kao obična, srebrna ili bradavičasta breza, je vrsta drveća iz porodice Betulaceae, prirodno rasprostranjena u Europi i dijelovima Azije, iako u južnoj Europi samo na većim visinama. Njezin areal doseže Sibir, Kinu i jugozapadnu Aziju u planine sjeverne Turske, Kavkaza i sjevernog Irana. Prenesena je u Sjevernu Ameriku, gdje je poznata kao europska bijela breza, te se smatra invanzivnom u nekim državama SAD-a i dijelovima Kanade. Srebrna breza je listopadno stablo srednje veličine koje duguje svoje ime bijeloj ljuštećoj kori debla. Grančice su tanke i često viseće, a lišće je otprilike trokutasto s dvostruko nazubljenim rubovima te požuti u jesen prije otpadanja. Cvjetovi su grupirani u rese, a lagano okriljeno sjeme biva široko raprostranjeno vjetrom. Obična breza je izdržljiva, pionirska vrsta, i jedno od prvog drveća koje se pojavljuje na golim ili opožarenim površinama. Mnoge ptičje i životinjske vrste se pronalaze u brezicima, vrsta podržava mnoge vrste kukaca, a lagana sjena koju baca omogućuje grmolikom i ostalim bilju da raste pod njezinim sklopom. Sadi se dekorativno u parkovima i vrtovima i koristi se za šumske proizvode poput drva za spojeve, ogrjevnog drva, kore za štavljenje, i metle. Različiti dijelovi drveta se koriste u tradicionalnoj medicini, a kora sadrži triterpene za koje se pokazalo da imaju medicinska svojstva.

Opis

Obična breza

Obična breza je listopadno stablo srednje veličine, tipično dosežući 15 do 25 m (49 do 82 ft) visine (izvanredno do 31 metar (102 ft)), s vitkim deblom obično ispod 40 cm (16 in) u promjeru. Kora debla i graba je u početku zlatno-smeđa, ali kasnije prelazi u bijelu kao rezultat papirastog tkiva koje se razvija na površini i guli u krpama. Kora ostaje glatka dok stablo ne dosegne velike dimenzije, ali kod starijih stabala, kora zadeblja i postaje nepravilna, tabna i gruba. Mlade grane imaju bjeličaste smolne žlijezde, a grančice su tanke, bezdlake i često viseće. Pupovi su maleni i ljepljivi, a razvoj je simpodijalan, to jest terminalni pup odumire, a rast se nastavlja iz lateralnog pupa. Neki izbojci su dugi i na vrhu nose muške rese, dok su drugi kratki i nose ženske. Nerazvijene muške rese su prisutne u zimi, dok se ženske razvijaju u proljeće, kratko nakon pojave listova.

Listovi imaju kratke tanke peteljke i duljine su 3 do 7 cm (1.2 do 2.8 in), trokutasti su, sa širokom klinastom bazom cijelog ruba, dugačko šiljastog vrha i krupno dvostruko napiljenog ruba. Ispočetka su ljepljivi od smole, ali se vremenom suše što ostavlja bijele ljuskice. Boja im je svijetlo- do srednje-zelena, a ujesen prije otpadanja je žuta. Sredinom ljeta ženske rese dozrijevaju, a muške se šire i otpuštaju polen, i odvija se opraivanje vjetrom. Male, 1-2 mm velike, okriljene sjemenke dozrijevaju u kasno ljeto na visećim, cilindričnim resama koje su 2 to 4 cm (0.8 to 1.6 in) duge, i 7 mm (0.3 in) u promjeru. Sjemenke su vrlo brojne i odvojene su ljuskama, a kada dozriju, čitava resa se raspada i sjemenke se rasprostiru vjetrom na velike udaljenosti.[1][2]

Distribucija i stanište

Obična breza raste prirodno od zapadne Europe istočno do Kazahstana, Jakutske republike u Sibiru, Mongolije i kineske provincije Xinjiang, i južno do Kavkaza i sjevernog Irana, Iraka i Turske. Također je autohtona u sjevernom Maroku te je naturalizirana u ostalim dijelovima svijeta.[3] U južnim dijelovima areala uglavnom živi u planinskim regijama. Njeno lagano sjeme lako se rasprostire vjetrom te je pionirska vrsta, jedna od prvog drveća koje klija na golim površinama ili požarištima. Zahtijeva dosta svjetla i najbolje uspijeva na na ocjeditim kiselim tlima te se može naći na vrištinama, planinskim stranama i liticama.[1] Njena otpornost na zagađenje čini je pogodnom za sadnju u industrijskim područjima i izloženim mjestima.[4] Introducirana je u Sjevernu Ameriku gdje je poznata kao Europska bijela breza (European white birch), te se smatra invanzivnom u državama Kentucky, Maryland, Washington i Wisconsin.[5] Naturalizirana je i lokalno invanzivna u dijelovima Kanade.[6]

Taksonomija

Blisko povezane Betula platyphylla iz sjeverne Azije i Betula szechuanica iz središnje Azije neki botaničari smatraju varijetetima obične breze kao B. pendula var. platyphylla i B. pendula var. szechuanica (vidi birch classification).[7] B. pendula razlikuje se od povezane cretne breze (B. pubescens, druga česta europska breza) po tome što ima bezdlake, bradavičaste izbojke (dlakavi i nebradavičasti kod cretne breze), više trokutaste listove s dvostruko napiljenim rubom (više jajasti i nepravilno dvostruko napiljenog ruba kod cretne breze), te bjelje kore često s razbacanim crnim brazdama (sivlja, manje izbrazdana, u cretne breze). Također se razlikuju citološki, obična je breza diploidna (s dva seta kromosoma), dok je cretna tetraploidna (četiri seta kromosoma). Hibridi ove dvije vrste su poznati, ali vrlo rijetki, triploidni i sterilni.[8] Ove dvije vrste razlikuju se u zahtjevima prema staništu, gdje obična breza obično dolazi na suhim, pjeskovitim tlima, a cretna na mokrim, slabo dreniranim mjestima poput glinastim tala i tresetišta. Obična breza također zahtijeva malo više ljetne topline, što je značajno u hladnijim područjima Europe. Mnogi sjevernoamerički tekstovi tretiraju ove dvije vrste kao jednu (i uzrokuju zabunu kombinirajući alternativno narodno ime cretne breze, „bijela breza“ (white birch), sa znanstvenim imenom B. pendula druge vrste), ali u Europi smatraju ih različitim vrstama.[2] Sinonimi uključuju Betula pendula var. carelica (Merckl.) Hämet-Ahti, B. pendula var. laciniata (Wahlenb.) Tidestr., B. pendula var. lapponica (Lindq.) Hämet-Ahti, B. aetnensis Raf., B. montana V.N.Vassil, B. talassica Poljakov, B. verrucosa Ehrh., B. verrucosa var. lapponica Lindq., and B. fontqueri Rothm.[9][10] Odbijeno ime Betula alba L. također se odnosilo dijelom na B. pendula, iako i na B. pubescens.[11]

Ekologija

Obična breza oblikuje rijedak sklop, što omogućuje prolazak dosta svjetla do tla. To omogućuje rast mnoštvu mahovina, trava i cvjetnica pod sklopom, što pak privlači insekte. Cvjetnice koje se često nalazi u brezicima uključuju jaglac (Primula vulgaris), ljubičicu vrste Viola riviniana, bluebell (Hyacinthoides non-scripta), šumaricu (Anemone nemorosa) i zečju socu (Oxalis acetosella). Mali grmovi koji rastu na šumskom podu uključuju borovnicu (Vaccinium myrtillus) i brusnicu (Vaccinium vitis-idaea).[2] Ptice koje možemo naći u brezovim šumama uključuju zebu (Fringilla coelebs), prugastu trepteljku (Anthus trivialis), brezovog zviždka (Phylloscopus trochilus), malog slavuja (Luscinia megarhynchos), crvendaća (Erithacus rubecula), šljuku benu (Scolopax rusticola), sjevernu juričicu (Carduelis flammea) i zelenu žunu (Picus viridis). [4] Na granama obične breze često se mogu naći zapetljane mase grančica poznate kao vještičje metle, koje uzrokuje gljiva Taphrina betulina. Stara stabla su često usmrćena od gljive raspadanja Piptoporus betulinus i pale se grane brzo raspadaju na šumskom tlu. Ova vrsta stabla uobičajeno raste s mikoriznom gljivom Amanita muscaria na korjenu u mutualističkom odnosu. To se posebno odnosi na kisela i slabo hranjiva tla. Ostale mikorizne asocijacije uključuju gljive Leccinum scabrum i Cantharellus cibarius.[2] Utvrđeno je, da poput mikoriza, prisutnost mikrofaune u tlu također pomaže stablu u rastu, potpomažući mobilizaciju nutrijenata.[12]

Ličinke vrste Craesus septentrionalis (Birch sawfly) hrane se na običnoj brezi, West Wales, July 2014 Ličinke velikog broja vrsta leptira, moljaca i drugih insekata se hrane na lišću i drugim dijelovima obične breze.[13] U Njemačkoj je na običnoj i cretnoj brezi nađeno blizu 500 vrsta insekata, uključujući 106 kornjaša i 105 vrsta iz reda leptira, sa 133 vrste koje se hrane gotovo isključivo na brezi.[14] U Sjedinjenim Državama, drvo je napadnuto od vrste Agrilus anxius (bronze birch borer), štetnika protiv kojeg nema prirodne otpornosti.[5]

Upotreba

Običnu brezu često sade u parkovima i vrtovima zbog njene bijele kore i otmjenih visećih izbojaka, ponekad i na mjestima toplijim od njenog optimuma, poput Los Angelesa i Sydneya. U Skandinaviji i drugim regijama sjeverne Europe, uzgaja se radi šumskih proizvoda poput tehničkog drva i drva za papir, kao i estetskih i ekoloških funkcija. Ponekad se negdje koristi kao pionirsko i uzgojno stablo. [1] Boja drva je blijeda, bez izražene srži, i koristi se za izradu namještaja, šperploča, furnira, parketa, skija, posuđa te za tokarenje. Dobro je ogrjevno drvo koje proizvodi dosta topline pri sagorijevanju, ali i brzo gori. Ploče od kore koriste se za izradu šindre i drvene obuće.[1] Povijesno, kora se koristila za štavljenje. Zagrijavanjem kore može se dobivati smola; smola je odlično ljepilo otporno na vodu te korisno za potpalu. Tanka kora koja se može guliti s mladog debla sadrži voštanu smolu koja se lako zapaljuje i kad je mokra. Odumrle grančice su također korisne za potpalu.[15] Grane se koriste za prepreke na konjskim utrkama te za izradu tradicionalnih metli („mekla brezovača“). U proljeće, velike količine biljnog soka dižu se u deblu i može ga se sakupljati. Sok sarži oko 1% šećera i može se koristiti slično javorovom sirupu – može se piti neobrađen, koncentriran isparavanjem ili fermentiran u „vino“.[15] U Švedskoj, kora breze se mljela i koristila za spravljanje kruha od kore, vrste hrane nestašice, odnosno gladi. Skidanje kore je u jednom razdoblju bilo toliko rašireno, da je Carl Linné izrazio zabrinutost za opstanak šuma.[16] Obična breza se koristi u tradicionalnoj medicini kao diuretik te se vjeruje da je korisna u liječenju visokog krvnog tlaka, povišenog kolesterola, debljine, gihta, bubrežnih kamenaca, nefritisa, cistitisa, probavnih smetnji i respiratornih bolesti. U ove se svrhe općenito koristi dekoks kore ili listova. Vanjska primjena breze potiče zacjeljivanje, smanjuje bol i liječi upale i infekcije kože, poput ekcema i psorijaze.[17] Vanjski dio kore sadrži do 20% betulina. Glavni sastojci esencijalnog ulja pupova su α-copaene (~10%), germacrene D (~15%) i δ-cadinene (~13%).[18] U kori su također prisutne ostale supstance s triterpenom za koje se pokazalo da imaju antiupalna, antiviralna i anti-kancerogena svojstva.[19] Obična breza je nacionalno stablo Finske.[20] Mirisne lisnate grane breze (zovu ih vihta ili vasta) koriste se za lagano udaranje (sebe) po tijelu u finskoj kulturi saune.[21]

Kultivacija

Betula pendula 'Laciniata' Uspješno kultiviranjebreze zahtijeva klimu dovoljno hladnu za barem povremen snijeg u zimi. Budući plitkog korijena, može zahtijevati vodu u suhom periodu. Najbolje raste potpuno izložena suncu, na dubokom, dobro dreniranom tlu.[22]

Kultivari

• 'Carelica'. U Finskoj je zovu kovrčava breza; drvo je tvrdo i dekorativno i koristi se u rezbarenju.[23]
• 'Laciniata' AGM (često krivo prepoznata kao 'Darlecarlica') ima duboko zarezano lišće i viseće grane.[24]
• 'Purpurea' ima tamnoljubičasto lišće.[25]
• 'Tristis' AGM ima uspravno deblo i viseće grane.[26]
• 'Youngii' ima guste, tanke, viseće grane bez centralnog debla i zahtijeva kalemljenje na deblo tipa vrste obične breze.[27]
Kultivari označeni sa AGM su dobili Award of Garden Merit (nagradu za vrline vrtnih biljaka) koju dodjeljuje Royal Horticultural Society.

Također pogledajte

List of Lepidoptera that feed on birches
Portal:Trees

Reference

2. Featherstone, Alan Watson. "Silver birch, downy birch". Trees for Life. Retrieved 2014-05-28.
3. "GRIN Taxonomy for Plants - Betula pendula". USDA Agricultural Research Service. Retrieved 2014-05-29.
4. "Silver birch: Betula pendula". Forestry Commission. Retrieved 2014-05-28.
5. "European White Birch - Betula pendula". USDA Forest Service. 2006-09-01. Retrieved 2014-05-29.
6. Diamond, Joshua; Browning, Mark; Williams, Andrew; Middleton, John (2003). "Lack of Evidence for Impact of the European White Birch, Betula pendula, on the Hydrology of Wainfleet Bog, Ontario". Canadian Field-Naturalist 117 (3).
7. Hunt, D., ed. (1993). Betula. Proceedings of the IDS Betula Symposium 2–4 October 1992. p. 51. International Dendrology Society ISBN 0-9504544-5-1.
8. OECD (2008). Novel Food and Feed Safety SET 1: Safety Assessment of Transgenic Organisms OECD Consensus Documents Volumes 1 and 2. OECD Publishing. p. 58. ISBN 978-92-64-05346-5.
9. Anderberg, Arne (1999-10-14). "Betula pendula Roth". Den virtuella floran. Naturhistoriska riksmuseet. Retrieved 2014-05-29.
10. Govaerts, R.; Frodin, D. G. (1998). World Checklist and Bibliography of Fagales. ISBN 1-900347-46-6 online search
11. Govaerts, R. (1996). "Proposal to reject the name Betula alba (Betulaceae)". Taxon 45: 697–698. doi:10.2307/1224262.
12. Setälä, Heikki; Huhta, Veikko (1991). "Soil Fauna Increase Betula pendula Growth: Laboratory Experiments With Coniferous Forest Floor". Ecology 72 (2): 665–671. JSTOR 2937206.
13. "HOSTS - a Database of the World's Lepidopteran Hostplants". Natural History Museum. Retrieved 2014-05-29.
14. Brändle, Martin; Brandl, Roland (2001). "Species richness of insects and mites on trees: expanding Southwood". Journal of Animal Ecology 70 (3): 491–504. doi:10.1046/j.1365-2656.2001.00506.x.
15. Cox, Michael O. "Firewood types: silver birch". WoodstoveWizard.com. Retrieved 2014-05-29.
16. Julie Lindahl (2011-01-09). "Bark Bread is back". Nordic Wellbeing. Retrieved 2011-07-21.
17. "Betula pendula - Roth.". Plants for a future. Retrieved 2014-11-05.
18. Demirci, Betül; Paper, Dietrich H.;Demirci, Fatih; Başer, K. Hüsnü Can; Franz, Gerhard (2004). "Essential Oil of Betula pendula Roth. Buds". Evidence-Based Complementary and Alternative Medicine 1 (3): 301–303. doi:10.1093/ecam/neh041.
19. Kovac-Besović, E. E.; Durić, K.; Kalodera, Z.; Sofić, E (2009). "Identification and isolation of pharmacologically active triterpenes in Betuale cortex, Betula pendula Roth., Betulaceae". Bosnian Journal of Basic Medical Sciences 9 (1): 31–38. PMID 19284392.
20. Katriina Anttila (2005). "Suomen kansallistunnukset (Finland's national emblems)". Retrieved 2014-05-30.
21. "Perinteinen saunavihta (Traditional sauna vihta)". Visit sauna. Retrieved 2014-05-30.
22. Botanica (1999). Botanica's Trees & Shrubs. Laurel Glen Publishing A. p. 139. ISBN 978-1-57145-649-6.
23. "Betula pendula var. carelica - curly birch". Arboretum Mustila. Retrieved 2014-11-12.
24. "RHS Plant Selector - Betula pendula 'Laciniata'". Royal Horticultural Society. Retrieved 2013-06-14.
25. "RHS Plant Selector - Betula pendula 'Purpurea'". Royal Horticultural Society. Retrieved 2014-11-12.
26. "RHS Plant Selector - Betula pendula 'Tristis'". Royal Horticultural Society. Retrieved 2013-06-14.
27. "RHS Plant Selector - Betula pendula 'Youngii'". Royal Horticultural Society. Retrieved 2014-11-12.

Kao dupli članak prebačeno sa Betula pendula koji je napisao suradnik Vedran Lastovčić. Porebno srediti --Zeljko (razgovor) 02:05, 14. prosinca 2014. (CET)