U nizu svojih najpoznatijih dijaloga Platon se bavi i estetskom problematikom. On prije svega utvrđuje da za razliku od lijepih predmeta, lijepih čina, lijepih misli, postoji ideja ljepote, tj. lijepo po sebi koje je uvijek u sebi jednako. Što god je lijepo osim ovog jednog - ideje lijepo je po tom što u sebi sadrži dio tog općeg lijepog. Samo, dakle, onaj koji poznaje ideju ljepote može zaključiti i stupanj ljepote u pojedinačnim predmetima. Platon, dakle, smatra da se ne bi moglo ustvrditi što je lijepo, ako ne bi postojala neka mjera, kriterij, neki opći uzor, neka apsolutna vrijednost koja lijepe stvari čini lijepima. U Fedru Platon želi pokazati kako se u zoru ljepote sjećamo one prave idejne ljepote, što smo u Preegzistenciji doživjeli u carstvu ideja, pa nam upravo to sjećanje “okrilati dušu” u dodiru s realno lijepim.
Što je ovo ? Urediti tekst o Platonu, a ne prenositi dijaloge. Ovo nije adekvatan pristup. Mir Harven 23:00, 14 August 2005 (CEST)
