Razgovor:Podkraj (Travnik, BiH)

Stranica ne postoji na drugim jezicima.
Izvor: Wikipedija
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Podkraj (Travnik, BiH).
Rad na člancima
Pismohrane:

selo Podkraj[uredi kôd]

Selo Podkraj nalazi se u opcini Travnik a smjesteno je ispad Vlasica na sjeveru, Varošluka i Turbeta na jugu istočno od njega je selo Sečevo a na zapadu su sela Vlajsovići i Nula. Neki danas ovo selo nazivaju i Potkraj, međutim na župnom žigu koji je najstariji, koji je tako reči jednako star kao i samo selo stoji sljedeće: "Župa svete Ane Podkraj".Selo je u stara vremena bilo nastanjeno tocno ispod vlasickih strana , sto je vjerovatno bilo korisno u vrijeme sukoba i straha za vrijeme turskoga zuluma. Tako je "Grgića Kosa" bila nastanjena u ta davna vremena s obiteli Grgić i Bilješko ( Puronje)," Vukovića Do"s obitelji Vuković a "Gradina s obiteljima Dovođa (Radokići) i Bilješko (Šuljagići) "Žilica Do" s obiteljima Žilić, "Garica Brig" s obitelji Garić i Bilješko (Arnauti) "Počivale i Jozaci" s Obitelji Lučić-Jozak, "Kavrnova Kosa" i "Prodorine" s obitelji Trupina. U "Doljanima" je bila obitelj Golub i Bilješko (Danicini). Selo je bilo nekada dio "franjevačke župe Guća Gora" od koje se odvaja u " Żupu svete Ane" Podkraj, gdje je 1900 sagradjena mjesna crkva. Puk je uvjek bio nacionalno Hrvatski i po vjerovanju Katolički. Narod se bavio sitnim stočarstvom, a najzastupnije su bile ovce i koze (koze su poslije II svjetskog rata bile zabranjene u stadima radi podmladka šume). Bilo je tu i goveda, svinja, peradi, magaraca i kod malo imućnijeg svijeta 1 ili 2 konja. Stoka je preko ljeta tjerana na Vlašić planinu na ispašu. Upravo su stari Podkrajčani bili ti koji su proizvodili na daleko poznati "Vlašićki sir". Ovaj sir u novije vrijeme gospoda iz Turbeta i Travnika rado naziva "Travnički sir" što je pogresno ime , jer se sirlo na Vlašiću a ne u Travniku. Paralelno sa stočarstvom bavilo se i šumarstvom kao i ratarstvom. Tako se kosilo i sijalo od "Mrakudola do Karinica" Bilo je tu ječma, pšenice, kukuruza, krompira, kupusa, graha i kojekakvog zelja i ripice od koje se pravilo "Melo" za krmadi. Narod je živio potpuno biološki, proizvodilo se najviše za osobne potrebe, tako da su ljudi bili najčešće preko ljeta vegeterijanci, dok je zimi bilo i mesa, jer klalo se od m"Svih sveti" a s mesom se upravljalo domaćinski negdje do Uskrsa.Upotrebljavalo se sve od a napose su bili cijenjeni vuneni proizvodi, za odjeću kao "Čakšire, Đoku, poluvere i kapute" ali da ne zaboravimo ni pletene čorape i rukavice, čebadi i dušeke. Poderano se ni je bacalo , nego se više puta krpilo. Ostaci hrane davani su svinjama tako da odpada ni je ni bilo.... Početkom 60-tih i 70 -tih godina Podkraj je imao jako veliki porast stanovnika- po obitelji je bilo od 3 do 15 porođaja.Podkraj je zbog svoga Hrvatsko-Katoličkoga identiteta bio ite kako zapostavljen od strane tadašnje Komunistićke vlasti te se infrastruktura razvija tek odlaskom ljudi na privremeni rad u Njemačku, Austriju i Švicarsku. Struja je dovedena početkom 70-tih dok je asfaltiran put, dovedena voda i telefon tek početkom i sredinom 80-tih godina i to je narod Podkraja sam financirao, a župnik Josip Lubar organizirao i kod opčinskih vlasti dobio dozvolu da si narod Podkraja napravi, ono što je narod od svoga poreza već davno trebao dobiti.Početkom rata Podkraj je pao u srbske ruke, i totalno razrušen a narod je izbjegao u Bilu , Vitez,Novi Travnik pa sve do Busovaće, gdje je dosta svijeta umrlo a još više izginulo u ratu između Hrvata i Muslimana. Pokoj im duši! Poslije tih ratni strahota narod se postupno vrača u svoje domove , koje obnavlja u osobnoj režiji. Na žalost puno mlada svijeta je ostalo po Europi, nekoliko se iselilo u matićnu zemlju Hrvatsku, svi dođu za Božić Svetu Anu i kažu da nema bolje rakije šljive od naše iz Podkraja..... ŽIVILI — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Josip biljesko (razgovordoprinosi) 10. veljače 2011., 16:03:40 (CEST)