Razgovor:Postdaytonska Bosna i Hercegovina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Postdaytonska Bosna i Hercegovina.
Rad na člancima

Ovaj članak bi trebalo dobro preuredit. --Jack Sparrow 19:37, 29. listopad 2007. (CET)Jack Sparrow



Ne znam na kojem planetu Jolo živi, ali prepisati bosansku verziju novije povijesti bez ikakvih korekcija je ravno idiotizmu. Oprostite na izravnosti, ali mislim da je to prava riječ.

Tekst će biti ovdje dok se ne pročisti i pokrijepi referencama.

--Ante Perkovic 15:55, 19. studeni 2007. (CET)


...a nedugo nakon toga u lipnju 1992. godine i agresija Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Republika Bosna i Hercegovina je u Ujedinjene narode primljena 22. svibnja 1992. godine, ali bez obzira na to nastavljena je bespoštedna agresija. Već 1991. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, sklapa dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine sa srbijanskim predsjednikom Miloševićem, poznatim sastankom u Karađorđevu. O podjeli Bosne i Hercegovine danas postoji mnogobrojna dokumentacija, među kojom su najznačajniji stenogrami Franje Tuđmana, ali i svjedočenja predsjednika Stjepana Mesića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, Ante Markovića, nekadašnjeg premijera SFRJ i mnogih drugih svjedoka vremena.

Rat traje do 1995. godine, u kojem najviše stradaju Bošnjaci, nad kojima je počinjen genocid i etničko čišćenje, međutim i Srbi i Hrvati su pretrpjeli gubitke. Sva tri naroda u zemlji rat doživljavaju na različite načine, vidjevši u njemu ugrožavanje vlastitih nacionalnih interesa. Tako da je za mnoge Srbe "otadžbinski" i za mnoge Hrvate "domovinski" rat, mada je istina da je rat poveden zarad ciljeva velikodržavnih projekata susjednih zemalja. Početkom 1992. vraća se i povijesno ime Bošnjak kao ime naroda, koje zamjenjuje dotadašnju vjersku oznaku "Musliman". Uspješnim otporom građana Republike Bosne i Hercegovine agresiji i zalaganjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, BiH je očuvala svoj državnopravni i povijesni kontinuitet.

U američkom gradu Daytonu 21. studenog 1995. sve zaraćene strane u agresiji na BiH potpisuju mirovni sporazum, čime je neslužbeno završen rat. Konačni sporazum potpisan je u u Parizu 14. prosinca 1995. Daytonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u europskoj obitelji država. Prema ugovoru Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu.

Ustav je donesen na temeljima Datonskog mirovnog sporazuma. Po tom ustavu Bosna i Hercegovina je priznata kao nezavisna, suverena država sa punim pravnim subjektivitetom temeljena na vrijednostima mira i pomirenja spremna za evroatlantske integracije. Sve navedeno u Ustavu je pisani dokument, ali još niti jedna vrijednost nije došla do izražaja iz tog razloga što se Bosna i Hercegovina nalazi pod svojevrsnim međunarodnim protektoratom, gdje vlast drži kancelarija OHR-a (tzv. Ured Visokog predstavnika).

Nova zastava BiH od 1998. godine

Najveći problem današnje Bosne i Hercegovine je taj što ima administrativnu regionalnu podjelu, koja se uopšte ne temelji na historijskim, ekonomskim ili prirodnim činjenicama. Tako je BiH upravno ustrojena od tri dijela: dva entiteta: (bošnjačko-hrvatska) Federacija Bosne i Hercegovine (51% teritorije) i Republika Srpska (49% teritorije), te Brčko distrikt, koji kao upravna jedinica ne pripada ni jednom od entiteta. Brčko Distrikt je čvorište dva navedena entiteta i spaja jedan od kantona Federacije sa ostatkom tog entiteta, odnosno istočni sa zapadnim dijelom Republike Srpske. Iako su 1996. godine entiteti bili potpuno etnički segregacijski, jer su štitili interese samo pojedinih naroda (FBiH je štitila interese Bošnjaka i Hrvata, ali ne i Srba, a RS je štitila interese Srba, ali ne i Bošnjaka i Hrvata), danas ta dva entiteta pokušavaju da se kompenzuju koliko toliko sa državnim ustavom, tako da su sva tri naroda službeno konstutivna u oba entiteta i Brčko Distriktu. 1998.godine Visoki predstavnik je izabrao novu zastavu i grb Bosne i Hercegovine, te himnu (koja još nema teksta).

Najveći koraci u de facto ujedinjenju države su napravljeni na monetarnoj politici, gdje je uvedena Konvertibilna marka kao platežno sredstvo u cijeloj državi, u vladinom sektoru gdje se stvara sve više državnih ministarstava a vremenom se gase entitetska. Osnovana je Uprava za indirektno oporezivanje na nivou BiH i to je za posljedicu imalo jedinstvene poreske zakone u cijeloj BiH. Oformljena je jedinstvena vojska na nivou BiH pod nazivom OSBiH (Oružane snage Bosne i Hercegovine), a ukinute su entitetske vojske itd.

Trenutno Republika Srpska usporava reformu entitetskih MUP-ova, kao i reformu policije u državnu policiju ustrojenu po regionalnim sektorima, koji neće pratiti entitetske granice. Ovakva država nema budućnosti u euroatlantskim integracijama, što je i zaključak Vijeća Evrope na jednoj od sjednica održanih u junu 2006. godine, gdje je donesen zaključak da BiH mora donijeti potpuno novi ustav do 2010. godine, ako želi postati i političko-ekonomski dio Evrope. Također, veliki problem ove države je taj što politika i političari rade najmanje u interesu države i svojih birača, što ima za posljedicu nisku privrednu razvijenost, korupciju, nezaposlenost i siromaštvo.