Razgovor Wikipedija:Životopisi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o stranici Wikipedija:Životopisi.
Rad na člancima


Prijedlog nove smjernice-pravila[uredi]

Neka svoja razmišljanja o životopisima napisao sam prije otprilike šest mjeseci u Kafiću:

Svjestan sam, kako je to bila jedna od ranijih iteracija mojih razmišljanja na tu temu, da je bila nesavršena, ne toliko zbog toga što je pristup načelno bio krivi, nego se možda previše pažnje posvetilo nebitnome.

Uglavnom, Wikipedija na hrvatskome jeziku osim jezikoslovnih svađa zanemarive važnosti, poput one treba li pisati zemljopis ili geografija, ili koja je prava nijansa plave na zastavi RH, koje takvima ocjenjujem po tome što te svađe na našem projektu nisu dobile, niti će ikad dobiti ikakav odjek u širem društvu; imala je jednu veću količinu rasprava nacionalno-političke naravi, koje postoje u širem društvu te su na Wikipediju došle jer postoje i drugdje, od nacionalističkih presezanja do neznanstvenih teorija, tipa srpstva Dubrovnika, koje je u prikladnoj mjeri, onoj koju je navedeni pojam imao u prošlosti, valjano opisano. Osim dakle lokalnih svađa bez šireg značenja i nacionalno-političkih presezanja, najveći problem se zapravo pokazao u oblikovanju jasnih enciklopedijskih kriterija za životopise, gdje je bilo relativno lako iskopirati odnosno prilagoditi smjernice za životopise živih osoba - WP:ŽŽO, kojih se svi suradnici, unatoč jasnim privilima ne pridržavaju koliko bi trebali.

Kod ostalih životopisa (čiji predmet nisu živi ljudi), kad je riječ o političkim temama, došlo je do brojnih zaoštravanja komunikacije između suradnika. Najčešće rješenje, uporaba izvora, pa potom - uporaba vjerodostojnih izvora, tamo gdje postoji veći broj sukobljenih izvora, može riješiti veći dio problema. No ne može sve.

Moja osnovna ideja, izložena prije otprilike šest mjeseci je jedino pravo rješenje:

- Valja izbjegavati karakterizirati ljude kao zločince u životopisima, nego valja navoditi što su radili odnosno čime su se bavili, bili političari ili nešto treće; te se može navesti u prikladnoj mjeri kojih su povijesnih događaja bili akteri. U člancima o povijesnim događajima može se detaljno navesti kontekst tih događaja, te obrazložiti uloga pojedinih ljudi u navedenim događajima.

Kad dogovorimo kako bi trebalo pisati životopise preminulih ljudi, sljedeći korak je smanjivanje zaštite svih životopisa zaključanih samo za administratore na razinu zaključanosti za prijavljene suradnike jedan po jedan. Takav pristup je jedini smislen, jer prije nekog vremena je Maestro išao eksperimentirati s otključavanjem zaključanih članaka, bez prethodne "pripreme terena", pa se ustanovilo da to ne može tako. Dakle, cilj je - da Wikipedija bude slobodna najviše što to može biti, dakle, da broj zaključanih članaka bude najmanji moguć, a to je realno moguće samo ako postoje jasna, civilizirana pravila.

Naša su pravila jasna i civilizirana, ali jedan manji broj slučajeva ipak nisu predvidjela. Bilo bi konačno vrijeme da reguliramo i te slučajeve, tako da nam opet članci o Titu i Hitleru budu otključani, da ih svatko može uređivati. Uz naravno, poštivanje svih enciklopedijskih pravila.

Prijedlog je sljedeći, da nova, 21. smjernica-pravilo (imamo 10 pravila i smjernica), glasi:


Valja izbjegavati karakterizirati ljude kao zločince u životopisima, nego valja navoditi što su radili odnosno čime su se bavili, bili političari ili nešto treće; te se može navesti u prikladnoj mjeri kojih su povijesnih događaja bili akteri. U člancima o povijesnim događajima može se detaljno navesti kontekst tih događaja, te obrazložiti uloga pojedinih ljudi u navedenim događajima. Sav sadržaj treba biti u skladu s postojećim pravilima i smjernicama, napose:


Iz trećeg eksplicitno navedenog pravila jasno je da dva ili više suradnika pri radu na istom životopisu trebaju međusobno pretpostavljati dobru namjeru, te je u skladu s dosadašnjom praksom, koja je pokazala da toleriranje svađa ili vrijeđanja ne proizvodi ništa konstruktivno, administratori su pozvani svakog suradnika čija su uređivanja agresivna upozoriti i/ili sankcionirati čim prije, najkasnije kad se uređivanje nesukladno pravilima uoči.

Ono što još nisam domislio, je kako postupati s osuđujućim činjenicama, poput:

- Ako se netko negdje navodi na popisu najvećih (ratnih) zločinaca 20. stoljeća, ili cjelokupne ljudske povijesti, to je činjenica. - Podjednako, ako je netko osuđen na sudu kao počinitelj ratnoga zločina, to je činjenica.

Valja razmotriti koliku pažnju treba dati takvim činjenicama, treba li to navoditi u uvodnom odlomku, ili je primjerenije takve činjenice navoditi u kontekstu događaja koji su doveli do takvih činjenica. Kad dođemo do zaključka, bolje konsenzusom nego glasovanjem, dopunili bismo naš sustav smjernica i pravila. Naravno, buduće pravilo-smjernicu ne mora činiti samo ovo što je gore predloženo, i ovo što sam naveo za detaljniju raspravu. Ako se zajednica složi o još nekoj dobroj dopuni, neka je. Cilj je, kako sam gore napisao, da Wikipedija bude slobodna najviše što to može biti. Naravno, to ne znači da se taj cilj može postići preko noći. Da rasprava bude gotova za 2-3 mjeseca, a da pravilo zaživi kroz sljedećih nekoliko godina, bilo bi odlično. Time bi jednostavno otklonili i izbjegli problem koji u hrvatskom društvu još dan-danas izaziva goleme svađe i prijepore.

Zaključna, ali ne nevažna napomena: cilj ovakvog pravila-smjernice nije cenzura, nego enciklopedizam, te omogućavanje konstruktivnog rada na projektu suradnicima različitih svjetonazora. Jer - svatko može utemeljeno napisati kakva je povijest bila, ako time ne krši enciklopedijske norme. Time se učinkovito izbjegava novinski, žuti pristup, za životopise. Kako sam već jako puno puta napisao, uporaba novina, čak i onih jeftinih, je prihvatljiva ako se piše o trivijalnim temama, pop-kulturi s naglaskom na "pop", ali uporaba loših izvora, domaćih ili stranih, dovodi nas samo do problema. Ukratko rečeno, guranje loših, nevjerodostojnih izvora ispred onih dobrih upravo jest cenzura, i to one najgore vrste, falsificiranja činjenica. Upravo to nam je cilj izbjeći.

Cilj je omogućiti ozbiljni rad ozbiljnim suradnicima, a onemogućiti nove suradnike da zapetljaju sebe ili druge suradnike u besmislene sukobe poput partizani-četnici, ili partizani-domobrani. Nijednih više živih uglavnom nema (broj mirovina u RH po takvim osnovama manji je od 5.000, koje uglavnom uživaju nasljednici prvobitnih nositelja mirovina), danas praktično postoje samo društva štovatelja prvih, drugih ili trećih. Ako se štovatelji jednih, drugih, petih ili sedmih žele svaditi, neka to rade negdje drugdje. Naši članci, naši životopisi uglavnom u bitnom ne odstupaju od članaka u izdanjima LZMK-a. Razlikuju se naravno u dubini obrade ili uravnoteženosti obrade teme, odnosno opsegu i kvaliteti, jezično, stilski, ali cilj je, bez prepisivanja, da se razlike s vremenom smanje. One u dubini obrade ili uravnoteženosti obrade teme, opsega i kvalitete, jezične i stilske. Sadržaj će biti onakav kakav će biti, sukladno ljudima koji će pisati i uređivati jedne odnosno druge članke.

Cilj je omogućiti da nam svi životopisi budu zaštićeni najviše na razinu za prijavljene suradnike, te eliminirati napade na naše suradnike, bilo od drugih suradnika, ili iz drugih medija. Ukratko, omogućiti slične uvjete za rad kakav imaju znanstvenici u LZMK-u (Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža), ako već ne možemo osigurati sličnu plaću, unatoč tome što postižemo nezanemarivu kakvoću i količinu članaka. :)

Ovom prilikom nisam išao dublje u primjere, jer konkretni primjeri lako izazovu lakomislene suradnike na negativnu reakciju. Ovakav, više teoretski pristup namijenjen je što lakšem i čim bržem postizanju konsenzusa. SpeedyGonsales 18:26, 13. siječnja 2019. (CET)

Želio bih nadopuniti ovo gore, sa par mojih viđenja, mislim da se svi mogu složiti oko ovoga. Bilo kakve svađe i prepucavanja tipa moji izvori su bolji od tvojih nemaju smisla. Kvaliteta svakog članka se mjeri brojem informacija koje on pruža. Informacije moraju biti potkrijepljene izvorima, pa i u slučajevima kada se tvrdnje u članku suprotstavljaju. Dopustite suprotna mišljenja, pružimo potpune informacije o onome što pišemo, a neka čitatelj prosudi usvoji ono što smatra da treba. Mi nismo tu da tumačimo povijest, mi smo tu da prikažemo argumente za ovakvo ili onakvo mišljenje. --Lasta 16:16, 14. siječnja 2019. (CET)
Dragi kolega, iskusni suradnici se ne mogu složiti s time što ste napisali, što je besmislica. Primjer govori Smiley.svg tisuću riječi:
  • Vojislav Šešelj je doktor znanosti, iako nije doktorirao u Hrvatskoj, ne bih išao tako daleko i tvrdio da su svi doktori odnosno doktorati znanosti u Srbiji papiri za brisanje stražnjica
  • Šešelj je autor preko 100 knjiga
  • Šešelj je vojvoda, parlamentarni zastupnik (ili je to bio), uglavnom, osoba od velika društvena značaja za Srbe i za Srbiju
Iz navedenoga bi netko naivan mogao pomisliti da bi se Šešeljeva djela moglo rabiti kao izvor na Wikipediji. Da, ali samo u članku o Šešelju, i to da bi se pokazalo koliko je on osobno, i koliko se srpsko/srbijansko društvo u jednom trenutku u vremenu odmaknulo od zdravoga društva.
Ovo je donekle radikalan primjer, ali poanta je, da nisu svi izvori jednaki. Napisao sam, cilj ovog prijedloga nije rasprava o izvorima, o tome možemo raspravljati na nekom drugom mjestu, cilj ovog prijedloga je ustanoviti smjernice kako treba izgledati enciklopedijski životopis, odnosno što treba izbjegavati. Imamo pravila u kojima jasno piše da izvori trebaju biti vjerodostojni.
Molim da idući komentari budu vezani uz temu, bez ovakvih besmislenih skretanja s teme. SpeedyGonsales 00:05, 15. siječnja 2019. (CET)
Izvrtanjem onoga što sam napisao nećete promijeniti moju originalnu zamisao. Naravno da se zna tko će odlučivati čiji su izvori vjerodostojni i naravno da se neće dozvoliti navođenje suprotnog mišljenja. Smiley.svg A i zašto bi. --Lasta 18:02, 15. siječnja 2019. (CET)
Ovdje se daklem radi o potankijem određivanju smjernice o životopisima, bile one žive ili ne. Koliko sam shvatio, zadržati enciklopedičnost, ali da ne zalutamo u relativiziranje/cenzuru/etiketiranje. Gore je spomenut primjer novinstva koje je često zloporabljeno, bilo iz uskih imovinskih probitaka (veće prodaje), iz obračuna (osobnih ili za nekog drugog) ili iz prljavih političkih diskvalifikacija, kako političkih protivnika tako i nepoželjnih figura na bilo kojem polju, ne samo političkom. Sve to nažalost pogađa i znanost koju se nažalost zlorabi u svim trima primjerima koje sam prije naveo, zadnji je najrašireniji po mojoj procjeni. Imamo i problem upravljanja odnosno nadzora nad medijima i znanstvenim izdanjima. Nije rijetko da strana A koja je u pravu ima samo mali broj malih medija i časopisa i ustanova na kojima ima utjecaj ili koji im pripadaju, a da strana B koja je u krivu je gotovo apsolutni vladar medijskog prostora, većine znanstvenih ustanova na kojima drmaju (jer imaju svoje ljude koji su ondje došli/prošli kriterije po političkoj crti ili novčanim putem - bilo kao financijeri komercijalnim ili donatorskim putem ili putem mita). Pa komesari i aparatčici u medijima i znanstvenim ustanovama određuju šta je istina. I onda imamo šumu informacija strane B i tek koju informacijicu strane A koja se jedva probije na površinu. Sve to moramo odvagati kad se piše članak. Kubura (razgovor) 00:57, 16. siječnja 2019. (CET)