Rebrasta patuljica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Rebrasta patuljica
Galerina marginata 63678.jpg
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Hymenogastraceae
Rod: Galerina
Vrsta: G. marginata
(Batsch) Kühner (1935.)
Dvojno ime
Galerina marginata
Sinonimi
Agaricus marginatus Batsch (1789.)

Agaricus unicolor Vahl (1792.)
Agaricus autumnalis Peck (1872.)
Pholiota marginata (Batsch) Quél. (1872.)
Pholiota discolor Peck (1873.)
Galerina unicolor (Vahl) Singer (1936.)
Galerina venenata (Vahl) Singer (1953.)
Galerina autumnalis (Peck) A.H.Sm. & Singer (1964.)
Galerina oregonensis A.H.Sm. (1964.)

Rebrasta patuljica ili obrubljena patuljica (lat. Galerina marginata) je otrovna gljiva iz porodice (Hymenogastraceae), iz reda listićarki (Agaricales). Prije 2001. smatralo se da su vrste Galerina autumnalis, G. oregonensis, G. unicolor i G. venenata odvojene vrste zbog razlika u staništima i viskoznosti njihovih klobuka, no filogenetska analiza pokazala je da su sve iste vrste. Rebrasta patuljica je raširena na sjevernoj polutci, uključujući Europu, Sjevernu Ameriku i Aziju, a pronađena je i u Australiji. [1]

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk rebraste patuljice je širok od 1,5 do 4 centimetara, u mladosti konveksan ili primjetno stožast, zatim otvoren, gladak, vodenast, rub vidljivo rebrast samo za vlažna vremena, slabo mesnat, za suha vremena žućkast, a u vrijeme vlažnog vremena gotovo tamnooker smeđ.
  • Listići su gusti, prirasli, ili se lagano spuštaju po stručku; nejednako dugi, uski, okeržuti.
  • Stručak je visok od 2 do 6 centimetara, tanak, vitak, gladak, iznad vjenčića injast, svilenast, okerastosmeđ, na osnovi nešto proširen i paučinasto bijel, nosi tanak opnasti vjenčić.
  • Meso je tanko, gotovo da ga i nema; miris i okus po brašnu.
  • Spore su eliptično jajolike, bradavičave, 8 – 10,5 (15) x 5 – 6 (7,5) μm, otrusina je rđavosmeđa.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Raste ljeti i početkom jeseni na panjevima, povaljenim stablima ili otpalim granama crnogoričnog drveća i bukve.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Rebrasta patuljica je otrovna. [2]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Rebrasta patuljica sadrži alfa i beta amanitin kao i najotrovnije vrste iz roda Amanite (pupavke). Međutim, neki podaci govore kako nije još dokazano da je ta vrsta otrovna. Konkretno, Bruno Cetto smatra da su i maglenka i mala martinčica po kemijskom sastavu otrovnice ali, kada se termički obrade (skuhaju), postanu jestive. Ovdje valja ipak dodati da su toksini koje sadrži rebrasta patuljica, po kemijskom sastavu drukčiji od toksina maglenke i male martinčice, pa se zbog toga ne mogu na taj način uspoređivati. Prema tome, smatrajte i dalje našu rebrastu patuljicu otrovnom.

Slike[uredi | uredi kôd]

Galerina marginata Point Reyes.jpg Galerina marginata 61108.jpg 2011-10-30 Galerina marginata (Batsch) Kühner 178829.jpg 2008-11-04 Galerina marginata (Batsch) Kühner 27991.jpg Galerina marginata (23766255521).jpg

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Gulden G, Vesterholt J: "The genera Galerina and Phaeogalera (Basidiomycetes, Agaricales) on the Faroe Islands", Nordic Journal of Botany, volume=19, issue=6, pages=685–706, doi=10.1111/j.1756-1051.1999.tb00679.x, 1999.
  2. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Rebrasta patuljica.