Regije Etiopije

Izvor: Wikipedija
Regije i posebni gradovi Etiopije
Drugi naziv:
Države
KategorijaFederacija
Lokacija Etiopija
Stvoreno1992
Broj10 Regija
2 posebna grada (as of 2020)
VladaRegionalna vlada
Regije i posebni gradovi Etiopije, njihove zastave, njihovi glavni gradovi i njihovi najveći gradovi.

Etiopija je federacija podijeljena na etnolingvistički utemeljene regionalne države (množina: ክልሎች kililoch ; jednina: ክልል kilil ) i posebne gradove (množina: astedader akababiwach ; jednina: astedader akabibi ). Ovaj sustav upravnih regija zamijenio je 1992. etiopske pokrajine godine pod prijelaznom vladom Etiopije, a formaliziran je 1995. godine kada je na snagu stupio trenutni Ustav Etiopije.

Svakom regijom upravlja regionalno vijeće čiji su članovi izravno izabrani da predstavljaju worede (okruge ). Svako vijeće ima predsjednika, kojeg bira vijeće. Regije također imaju izvršni odbor, čije članove bira predsjednik među vijećnicima, a odobrava ih vijeće. Svaka regija ima sektorski ured koji provodi mandat vijeća i podnosi izvještaje izvršnom odboru.[1]

Trenutno postoji deset regionalnih država i dva posebna grada, glavni grad Adis Abebe i Dire Dawa, s posebnim statusom od 2004. godine. Budući da se temelje na etničkoj pripadnosti i jeziku, a ne na fizičkoj geografiji ili povijesti, regije se uvelike razlikuju po površini i broju stanovnika, a najistaknutiji primjer je regija Harari koja ima manje područje i broj stanovnika od oba posebna grada. Kada su prvotno osnovane 1992. godine, postojao je veći broj regija, ali je pet regija spojeno je da bi se formirala multietnička Južni narodi, nacionalnosti i narodna regija kasnije 1992. godine, nakon prvih izbora za regionalna vijeća 21. lipnja 1992.[2]

Riječ " kilil " preciznije znači "rezervat" ili "zaštićeno područje".[3] Etnička osnova regija i odabir riječi " kilil " izazvali su žestoke kritike onih koji su opozicija vladajućoj stranci i koji su uspoređivali s bantustanima iz vremena apartheida u Južnoj Africi .[4]

Popis regija i gradskih uprava[uredi | uredi kôd]

Deset regija i dvije gradske uprave
Zastava Ime Stanovništvo[5] Površina (km 2)[6] Stanovništvo
po km 2
Glavni
Addis Abeba (grad) 3.273.000 526,99 5.198,49 Adis Abeba
Regija Afar 1.723.000 72.052,78 19.58 Semera
Regija Amhara 27.401.000 154.708,96 177.11 Bahir Dar
Regija Benishangul-Gumuz 1.005.000 50.698,68 13.23 Asosa
Dire Dawa (grad) 440 000 1.558,61 219,32 Dire Dawa
Regija Gambela 409.000 29.782,82 10.31 Gambela
Regija Harari 232.000 333,94 549,03 Harar
Regija Oromia 33.692.000 284.537,84 95,45 Adis Abeba[7]
Regija Somali 6.453.000 279,252 (procj.) 15,90 Jijiga
Regija Južnih naroda, narodnosti i etničkih grupa 11.426.000 93.800 121,81 Avasa
Regija Tigray 4.056.000 53,638 75,62 Mek'ele
Regija Sidama 10.850.000 12.000 904,17 Avasa

Predložene regije[uredi | uredi kôd]

U studenom 2019. godine održan je referendum u zoni Sidama Regiji Južnih naroda, nacionalnosti i regije naroda, na kojem su glasači podržali prijedlog da zona Sidama postane samostalna regija.[8] Regionalna država Sidama stvorena je u lipnju 2020.[9] U prosincu 20. prosinca 2019., zona Welayta u Regiji Južnih naroda, nacionalnosti i regije naroda održala je skup kako bi se usprotivila neuspjehu regionalnog vijeća da Nacionalnom izbornom odboru pošalje zahtjev da zona Welayta postane nacionalna regionalna država kako bi se organizirao referendum. Prije toga, u zoni Welayta u svibnju 2019. održan je i javni skup na kojem se zahtijevala regionalnu državnost.[10]

Vidi također[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Local Government Discretion and Accountability in Ethiopia (PDF). International Studies Program, Andrew Young School of Policy Studies, Georgia State University. 2008. str. 4–5. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. listopada 2013. Pristupljeno 19. rujna 2020.
  2. Lyons, Terrence. 1996. Closing the Transition: The May 1995 Elections in Ethiopia. Journal of Modern African Studies. 34 (1): 135
  3. kilil. Amharic Dictionary. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2019.
  4. Demaret, Luc. 29. listopada 2002. 'They knew I would rather die than give up the fight': Interview with Taye Woldesmiate (Ethiopia). International Labour Organization. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. srpnja 2008. Pristupljeno 15. srpnja 2012.. 'Since 1993, the education system has been substantially decentralised, with responsibility passing to the provincial authorities.' ... as Taye Woldesmiate went on to point out, the government 'decided to use education policy to promote its own political agenda, meaning its ethnic policy to divide the country'. At the time, teachers denounced this shift. 'The regime created apartheid-type Bantustan states called "killils", or homelands. Citizens are confined within their "killils" never to seek education or jobs outside their homeland', they said.
  5. Ethiopia. City Population
  6. 2011 National Statistics (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. rujna 2015. Pristupljeno 10. prosinca 2014.
  7. Oromia Regional State. Ethiopian Government Portal. 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. srpnja 2017. Pristupljeno 6. svibnja 2020.
  8. https://www.theafricareport.com/20880/the-sidama-have-voted-for-their-own-state-so-what-next/
  9. https://www.thereporterethiopia.com/article/sidama-embarks-statehood?__cf_chl_captcha_tk__=99909acd8db517fb1d8b8918c61ca218ce2c42f8-1596195545-0-AQsRCcFU-8mTofQez8SXftonkJ8Pi1VXZn7QS10gij7wrMicnBFwxbNPs3eilYOrCT1ynY6jM_INzsT6FWZPqjNybYTuLEYdPHU0VL5QZWsmcQqwkJd0WN5f8xONhjdVdhH9R1miXLq2ss4ncYTEh027BNz5wW5KZvS3kPHOB2k6FZ8lGLOLBGPvKaYa79-JcNg_B6xjwTaU1lLWkLvPV3KXudIUw9kpYNe8C60cN9tlA8f0K-TuY7W69GfY3nNNM4OCh7Z3Gl37SsejOxKSFCCPVGq_Cfb_HHqBIyzQP6zrCZdLxZZLa_RvFeZpWYXch-HX0yhZAtvHYjHJeq8W3Aqj3MpwaR-FiV1zQ4PpMcOvsyJ5tItMrSEOUMeiPyseLrq_LrAJiUW1NuRtx-QJKoaixJNx1IaWUoShGGAKyTqdSAkc0BA4t5Z_TKti2VJmI9uPsRXVAnD6IX3agmqIji7S5R0X8_P-lyfrJoXvU5NGiPEMltrT2SWpIoVN0ufnnWMadWNYDS8TXOoSmzvCGPA
  10. Addis Standard

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]