Rene Matoušek

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

René Matoušek (Vukovar, 7. veljače 1958. - Vukovar, 20. studenoga 1991.), hrvatski haiku-pjesnik, pisac, novinar, glazbenik, esperantist, radio-amater i stomatolog.

Životopis[uredi VE | uredi]

René Matoušek rodio se u Vukovaru 7. veljače 1958. godine. Gimnaziju je pohađao u Vukovaru.[1] Jedan dio života proveo je i kod djeda i bake u Velikoj Gorici, gdje se preselio 1977. godine po dolasku na studij stomatologije.[1][2] Od 1985. do 1990. godine kao stomatolog radio je u Žegaru nedaleko Obrovca[3] a godine 1990. vratio se u rodni Vukovar[2] gdje se uključuje u ponovno ustrojavanje Društva "Hrvatski dom" i biva imenovan tajnikom.[1]

Pisao je za Polet, Studentski list, Quorum, Oko, Vukovarske novine i Osječki tjednik u kojem je imao stalnu rubriku, pod nazivom "Carski rez", gdje je na satiričan način opisivao svakodnevnu vukovarsku zbilju.[4] Tijekom Domovinskog rata bio je član Stručnog operativnog štaba vukovarske bolnice a također njegov glas čuo se i s valova Hrvatskog radio Vukovara s kojeg je, uz pomoć još jednog radio-amatera, prenosio izvješće o stanju u Gradu.[5] Nakon pada grada bio je u koloni koja je odvedena na "Velepromet" i trag mu se izgubio nakon izvođenja na saslušanje iz takozvane stolarije.[5] Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz skupne grobnice na vukovarskom Novom groblju a identificiran je 14. studenoga 2002. godine na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu.[5] Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja u Vukovaru, 22. studenoga 2002. godine.[6]

U spomen na René Matoušeka održavaju se Međunarodni haiku susreti "René Matoušek" koje je pokrenuo Tomislav Marijan Bilosnić 2008. godine.[3]

Na ulazu u Hrvatski dom u Vukovaru nalazi se brončana bista Renea Matoušeka, djelo akademskog kipara Mladena Mikulina.[7]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Počeo je pisati haiku početkom 1980-ih godina kada kao mladi stomatolog doseljava u Žegar, u Bukovicu.[8] Godine 1995. uvršten je u antologiju srijemskih pisaca "Hrvatska riječ u Srijemu".[5]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Jaka veza, Albatros, Velike Gorica, 1980.
  • Prasci, vlastita naklada
  • Žegar, Biblioteka Macuo Basho, Odžaci

Posmrtno objavljeno[uredi VE | uredi]

  • DA za Renéa, Narodno sveučilište Velika Gorica, Velika Gorica, 1997.
  • Ljubav, zbirka priča, Pučko otvoreno učilište, Velika Gorica, 1997.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Vukovarske novine: Postavljanje bisti dvojici Vukovaraca: Renea Matoušeka i Siniše Glavaševića, 7. ožujka 2003., Preuzeto 22. prosinca 2011.
  2. 2,0 2,1 vg danas: Sonja Filipović: Rene, sretan ti rođendan Preuzeto 22. prosinca 2011.
  3. 3,0 3,1 magicus.info: Haiku susreti u Obrovcu 28 srpnja 2009 Preuzeto 22. prosinca 2011.
  4. René Matoušek. Vukovarski pisac. Kratka biografija Preuzeto 31. prosinca 2011.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Vukovarske novine: In memoriam: Rene Matoušek, 22. studenoga 2002., Preuzeto 22. prosinca 2011.
  6. Večenji list: Denis Derk: Velika Gorica ne zaboravlja pisca i Vukovarca Renea Matoušeka Preuzeto 22. prosinca 2011.
  7. Zlatko Karač, Đuro Šimičić: Hrvatski dom u Vukovaru... , Prostor 2[34] 15[2007] , str. 204.-223.
  8. Akademija Art: Zelengrad - Haiku susreti „René Matoušek“ Preuzeto 22. prosinca 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]