Republika Crna Gora (1992. – 2006.)

	Republika Crna Gora Република Црна Гора
	Dio Savezne Republike Jugoslavije; od 1992. do 2003.,; i Državne Zajednice Srbije i Crne Gore; od 2003. do 2006.
Zastava (1994. – 2004.)	Grb (1992. – 2004.)
	Himna; Oj, svijetla majska zoro;
	Lokacija Crne Gore Republika Crna Gora; Republika Srbija
Glavni grad	Podgorica
Jezik/ci	srpski
Vlada	Republika
	Predsjednik
- 1992. – 1998.	Momir Bulatović (prvi)
- 1998. – 2003.	Milo Đukanović
- 2003. – 2006.	Filip Vujanović (zadnji)
Povijest	Raspad Jugoslavije
- uspostavljena	1992.
- Ustav SRJ	27. travnja 1992.
- NATO-ovo bombardiranje SRJ	24. ožujka – 10. lipnja 1999.
- Referendum o neovisnosti	21. ožujka 2006.
- Proglašenje neovisnosti	3. lipnja 2006.
- ukinuta	2006.
	Površina
- 2003.	13.812 km²
	Stanovništvo
- 2003.	620.145
Gustoća	44,9 st/km²
Valuta	Jugoslavenski dinar; Euro
Vremenska zona	UTC+1
Internetski nastavak	.yu, .scg, .me
Danas dio	Crna Gora

Republika Crna Gora (srp. Република Црна Гора) je bila republika Savezne Republike Jugoslavije od 1992. do 2003., i državne zajednice Srbije i Crne Gore od 2003. do 2006. godine. Glavni grad je bio Podgorica, kojoj je 1990. vraćeno staro ime jer se od 1945. do 1990. zvala Titograd.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Savezna Republika Jugoslavija[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Savezna Republika Jugoslavija

Podrobniji članak o temi: Srbija i Crna Gora

Nakon što je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija službeno raspuštena 27. travnja 1992., Republika Srbija i Socijalistička Republika Crna Gora, su 28. travnja 1992. stvorile novu federaciju pod nazivom "Savezna Republika Jugoslavija" koja je 4. veljače 2003. uz suglasnost oba doma jugoslavenskog parlamenta, preimenovana u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore.

Postoje međunarodnopravni autori koji smatraju upitnim, smije li se SRJ smatrati univerzalnim sljednikom SFRJ, ili je zapravo riječ o novoj državi.^[1] Sjedinjene Američke Države su još 1992. godine zauzele službeno stajalište da SRJ nije pravni sljednik SFRJ, nego je SFRJ prestala postojati.^[2]

Republika Crna Gora, za razliku od Republike Srbije, u kome je novac bio jugoslavenski dinar, imala je kao novac njemačku marku, a potom euro (od 2002.),

Godine 2004., usvojene su nova zastava i grb republike.

Neovisnost od SCG[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Referendum o neovisnosti Crne Gore 2006.

Nakon referenduma o neovisnosti Crne Gore, koji je održan 21. ožujka 2006., na kojem je glasalo 86,5% birača, je 55,5% podržalo „Demokratski Blok-Milo Đukanović“, uz postotak iznad praga od 55% dogovorene s Europskom unijom da bi referendum bio legalan, apsolutni minimum glasova je premašen za 2.300 glasova. Skupština Crne Gore je preduzela zakonske procedure da bi proglasila neovisnost, proces koji je završen 3. srpnja 2006. godine. Nakon 88 godina zajedničke državne zajednice se završila unija Srba i Crnogoraca.

Državni simboli[uredi | uredi kôd]

Zastave

Zastava SR Crne Gore, (1946. – 1992.)
Zastava Republike Crne Gore, (1992. – 1994.)
Zastava Republike Crne Gore, (1994. – 2004.), neslužbena inačica
Zastava Crne Gore, (2004. – danas)
Neusvojeni prijedlog iz 2007. godine

Grbovi

Grb SR Crne Gore, (1943. – 1992.)
Grb Republike Crne Gore, (1992. – 2004.)
Grb Crne Gore, (2004. – danas)

Administrativna podjela[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Upravna podjela Crne Gore

Republika Crna Gora je administrativno bila podijeljena na 21 općina:

Andrijevica	Bar	Berane
Bijelo Polje	Budva	Cetinje
Danilovgrad	Herceg Novi	Kolašin
Kotor	Mojkovac	Nikšić
Plav	Plužine	Pljevlja
Podgorica	Rožaje	Šavnik
Tivat	Ulcinj	Žabljak

2005. godine donošenjem Zakona o Glavnom gradu formirane su gradske općine Golubovci i Tuzi.

Demografije[uredi | uredi kôd]

Ukupan broj stanovnika Crne Gore prema popisu iz 2003. je 620.145.

Etnički sastav[uredi | uredi kôd]

Crnogorci — 267.669 (43,16%)
Srbi — 198.414 (31,99%)
Bošnjaci — 48.184 (7,77%)
Albanci — 31.163 (5,03%)
Muslimani — 24.625 (3,97%)
Hrvati — 6.811 (1,10%)
Romi — 2.601 (0,42%)
Jugoslaveni — 1.860 (0,30%)
Makedonci — 819 (0,13%)
Slovenci — 415 (0,07%)

Mađari — 362 (0,06%)
Rusi — 240 (0,04%)
Egipćani — 225 (0,04%)
Talijani — 127 (0,02%)
Nijemci — 118 (0,02%)
ostali — 2.180 (0,35%)
ne izjašnjavaju se — 26.906 (4,34%)
regionalna pripadnost — 1.258 (0,20%)
nepoznato — 6.168 (1,00%)

Jezici[uredi | uredi kôd]

srpski — 393.740 (63,49%)
crnogorski: 136.208 (21,96%)
albanski — 32.603 (5,26%)
bošnjački — 19.906 (3,21%)
bosanski — 14.172 (2,29%)
hrvatski — 2.791 (0,45%)
romski — 2.602 (0,42%)
ne izjašnjavaju se: 13.902 (2,24%)

Vjeroispovijest[uredi | uredi kôd]

pravoslavci — 460.383 (74,24%)
muslimani — 110.034 (17,74%)
katolici — 21.972 (3,54%)
ne izjašnjavaju se: 13.867 (2,24%)
bez vjere: 6.003 (0,97%)

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Miller, Nicholas. 2005. Serbia and Montenegro. Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture. 3. ABC-CLIO. Santa Barbara, Kalifornija. str. 529 –- 581

↑ „The Evolution of the Succession Process in Former Yugoslavia“ Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), Enver Hasani, „Miskolc Journal of International Law“, Vol. 4. (2007) No. 2, str. 12-37
↑ "A GUIDE TO THE UNITED STATES' HISTORY OF RECOGNITION, DIPLOMATIC, AND CONSULAR RELATIONS, BY COUNTRY, SINCE 1776: KINGDOM OF SERBIA/YUGOSLAVIA", službene stranice U.S Department of State (Office of the Historian), posjećeno 15. listopada 2015.

[1] „The Evolution of the Succession Process in Former Yugoslavia“ Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), Enver Hasani, „Miskolc Journal of International Law“, Vol. 4. (2007) No. 2, str. 12-37

[2] "A GUIDE TO THE UNITED STATES' HISTORY OF RECOGNITION, DIPLOMATIC, AND CONSULAR RELATIONS, BY COUNTRY, SINCE 1776: KINGDOM OF SERBIA/YUGOSLAVIA", službene stranice U.S Department of State (Office of the Historian), posjećeno 15. listopada 2015.

[1]

[2]