Prijeđi na sadržaj

Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1203

Izvor: Wikipedija
Rezolucija
Vijeća sigurnosti UN-a 1203
Izbjeglički kamp u mjestu Kukës, Albanija
Datum24. listopada 1998.
Sastanak br.3937
KodS/RES/1203 (Dokument)
TemaKosovo
Sažetak glasanja
  • 13 za
  • 0 protiv
  • 2 suzdržanih
RezultatUsvojena
Sastav Vijeća sigurnosti
Stalne članice
Nestalne članice
← 1202 Popis rezolucija 1204 →

Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1203, usvojenom 24. listopada 1998., nakon pozivanja na rezolucije 1160 (1998.) i 1199 (1998.) o Kosovu, Vijeće je zahtijevalo da Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) poštuje prethodne rezolucije Vijeća sigurnosti i surađuje s verifikacijskim misijama NATO -a i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) na Kosovu.[1]

Povod rezoluciji bio je masakr u Gornjem Obrinju.[2]

Dana 16. listopada 1998. u Beogradu je potpisan sporazum između Savezne Republike Jugoslavije i OESS-a kojim je predviđena uspostava verifikacijske misije na Kosovu, a zračne provjere nad Kosovom dogovorene su dan ranije.[3] Glavni tajnik Kofi Annan trebao je poslati misiju u Saveznu Republiku Jugoslaviju da procijeni stanje na terenu na Kosovu.

Vijeće sigurnosti navelo je da sukob na Kosovu treba riješiti mirnim putem i da teritoriju treba dati veću autonomiju i značajnu samoupravu. U međuvremenu je osuđeno nasilje, teror i opskrba oružjem i obuka terorista na Kosovu u ostvarivanju političkih ciljeva. Postojala je zabrinutost da su nezavisni mediji u Saveznoj Republici Jugoslaviji zatvoreni pored nadolazeće humanitarne katastrofe na Kosovu.[4]

Promatrajući sukob kao prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti i djelujući u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda, Rezolucija je zahtijevala da SR Jugoslavija odmah i u potpunosti poštuje sporazume s NATO-om i OESS-om. Vodstvo kosovskih Albanaca također se moralo pridržavati sporazuma i prethodnih rezolucija Vijeća sigurnosti. Obje su strane također pozvane da se uključe u dijalog kako bi se riješila kriza i surađivale s međunarodnim naporima za poboljšanje humanitarne situacije. Kosovski Albanci morali su se odreći terora i mirno slijediti svoje ciljeve, a potvrđeno je da sve izbjeglice imaju pravo na povratak kući.

Na kraju je navedeno da sve zločine počinjene nad stanovništvom treba istražiti Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju te je u tom cilju zatražena međunarodna pomoć.

Rezolucija 1203 usvojena je s 13 glasova za i nijednim protiv, uz dva suzdržana glasa Kine i Rusije koje su se usprotivile uporabi sile.[5] Kina je također bila protiv rezolucije koja bi vršila pritisak na unutarnja pitanja SRJ, a Rusija je izjavila da rezolucija nije uzela u obzir pozitivne pomake u Beogradu.[6]

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Security Council demands Federal Republic of Yugoslavia comply fully with NATO and OSCE verification missions in Kosovo. United Nations. 24. listopada 1998.
  2. General Wesley Clark. Frontline. PBS. Pristupljeno 4. srpnja 2012.. In September 1998 there was an absolutely dreadful massacre at a place called Obrinje. Do you remember that? -- I do remember it. It's what really triggered the UN Security Council resolution.
  3. Michael Waller; Kyril Drezov; Bülent Gökay. 2001. Kosovo: the politics of delusion. Routledge. str. 47. ISBN 978-0-7146-5157-6
  4. Krieger, Heike. 2001. The Kosovo conflict and international law: an analytical documentation 1974–1999. Cambridge University Press. str. 505. ISBN 978-0-521-80071-6
  5. UN demands action over Kosovo. BBC News. 24. listopada 1998.
  6. Guicherd, C. 1999. International law and the war in Kosovo. Survival. 41 (2): 19–34. doi:10.1093/survival/41.2.19

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Wikizvor
Wikizvor
Engleski Wikizvor ima izvorni tekst na temu: United Nations Security Council Resolution 1203