Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 824

Rezolucija; Vijeća sigurnosti UN-a 824
	Zaštićene zone UN-a proglašene su rezolucijama 819 (Srebrenica) i 824 (ostalih 5)
Datum	6. svibnja 1993.
Sastanak br.	3208
Kod	S/RES/824 (Dokument)
Tema	Bosna i Hercegovina
Sažetak glasanja	15 za; 0 protiv; 0 suzdržanih;
Rezultat	Usvojena
Sastav Vijeća sigurnosti
Stalne članice	NR Kina; Francuska; Rusija; Ujedinjeno Kraljevstvo; SAD;
Nestalne članice	Brazil; Zelenortska Republika; Džibuti; Mađarska; Japan; Maroko; Novi Zeland; Pakistan; Španjolska; Venezuela;

Rezolucijom 824 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, jednoglasno usvojenom 6. svibnja 1993., nakon razmatranja izvješća glavnog tajnika Butrosa Butrosa-Galija u skladu s Rezolucijom 819 (1993.), vijeće je raspravljalo o tretiranju određenih gradova i okolice kao "sigurnih područja" u Bosni i Hercegovini.

Ponovno je osuđena praksa etničkog čišćenja i opstrukcija humanitarne pomoći pogođenim područjima, dok je Vijeće izrazilo zabrinutost zbog velikog raseljavanja ljudi u regiji. Napadi paravojnih postrojbi bosanskih Srba na nekoliko bosanskih gradova također su izazvali zabrinutost Vijeća sigurnosti. Ukazano je na jedinstveni karakter grada Sarajeva kao multikulturalnog, multietničkog i plurireligijskog središta koje je primjer održivosti suživota i međuodnosa svih zajednica u Bosni i Hercegovini, te potrebe njegovog očuvanja i izbjegavanja njegove daljnje uništavanje

Djelujući prema Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda i podsjećajući na odredbe Rezolucije 815 (1993.) o mandatu Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR), rezolucija je zahtijevala da se prestane s otimanjem teritorija silom. Također je proglasio da se Sarajevo, Tuzla, Žepa, Goražde, Bihać, kao i Srebrenica, tretiraju kao sigurne zone od strane svih zainteresiranih strana, bez neprijateljskih napada.^[1] Vijeće je također zahtijevalo da napadi prestanu i da se snage bosanskih Srba povuku, te da se omogući nesmetan pristup UNPROFOR-u i međunarodnim organizacijama. Međutim, nije bilo spomena o mjerama izvršenja ako se odredbe ne provode.^[2]

Snaga UNPROFOR-a povećana je za dodatnih 50 vojnih promatrača zajedno s vojnom opremom i logističkom potporom, zahtijevajući da sve strane surađuju s mirovnim snagama. Također je od glavnog tajnika zatraženo da prati humanitarnu situaciju u Bosni i Hercegovini.

Rezolucija 824 zaključena je objavom da će se poduzeti daljnje mjere ako bilo koja strana ne provede sadašnju rezoluciju i da će odredbe sadašnje rezolucije ostati na snazi sve dok neprijateljstva ne prestanu, trupe se razdvoje i nadzor teškog naoružanja ne bude uveden.^[3]

Povezani članci

Dodatak:Popis rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a od 801 do 900

Izvori

↑ Cahill, Kevin M. 2003. Emergency relief operations. Fordham Univ Press. str. 280. ISBN 978-0-8232-2240-7
↑ Wheeler, Nicholas J. 2000. Saving strangers: humanitarian intervention in international society. Oxford University Press. str. 253. ISBN 978-0-19-829621-8
↑ Ceulemans, Carl. 2005. Reluctant justice: a just-war analysis of the international use of force in the former Yugoslavia (1991–1995). ASP / VUBPRESS Brussels. str. 38. ISBN 978-90-5487-399-0

Vanjske poveznice

Wikizvor

Engleski Wikizvor ima izvorni tekst na temu: United Nations Security Council Resolution 824

Text of the Resolution at undocs.org

[1] Cahill, Kevin M. 2003. Emergency relief operations. Fordham Univ Press. str. 280. ISBN 978-0-8232-2240-7

[2] Wheeler, Nicholas J. 2000. Saving strangers: humanitarian intervention in international society. Oxford University Press. str. 253. ISBN 978-0-19-829621-8

[3] Ceulemans, Carl. 2005. Reluctant justice: a just-war analysis of the international use of force in the former Yugoslavia (1991–1995). ASP / VUBPRESS Brussels. str. 38. ISBN 978-90-5487-399-0

[1]

[2]

[3]