Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 998

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Rezolucija Vijeća sigurnosti Organizacije ujedinjenih naroda 998 usvojena je 16. lipnja 1995. godine, radi osnivanja međunarodnih snaga jačine 12.500 ljudi koji bi su trebali biti razmješteni u Bosni i Hercegovini. Iz teksta rezolucije se dade razumijeti da je osnivanje ovih snaga bilo nastavak razmještanja UNPROFOR-a, jer se u tekstu same rezolucije izrijekom spominje Rezolucija Vijeća sigurnosti Organizacije ujedinjenih naroda 982 od 31. ožujka 1995. god., kojom je produžen mandat UNPROFOR-a na području BiH i Republike Hrvatske - ali se zapravo ne da razlučiti koji je stvarni cilj raspoređivanja tih znatnih dodatnih međunarodnih snaga.

Kontroverze[uredi VE | uredi]

Joško Buljan, novinar i bivši časnik hrvatske vojne obavještajne službe angažiran u Središnjici elektroničkog izviđanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske objavljuje 2013. godine članak u kojem, na temelju saznanja iz ondašnjeg angažmana na obavještajnim poslovima, iznosi prosudbu da su te snage trebale biti raspoređene po linijama koje provedbom Operacije Vaganj 95 uspiju zauzeti vojne snage bosanskih i hrvatskih Srba. To se zaključuje jer su britanske i francuske snage iskrcane s brodova uz objašnjenja da će biti korištene radi zaštite bošnjačkih civila na području Srebrenice Žepe, Goražda, Bihaća i drugdje - ali su začudo bile raspoređene na području Tomislavgrada (tj. na području gdje je, kako se kasnije saznalo, trebalo biti težište djelovanja srpskih snaga u Operaciji Vaganj 95) i najavile da će prijeći i na područje Republike Hrvatske. Znakovito je da te snage - čiji su časnici tvrdili da su došli braniti, među ostalim, Srebrenicu - uopće nisu reagirale u vrijeme dok se događao Genocid u Srebrenici 13.-19. srpnja 1995. godine.

J. Buljan zaključuje da su vodstva Republike Hrvatske i BiH pravovremenim djelovanjem na diplomatskom polju, te pokretanjem Operacije Oluja 4. kolovoza 1995. god. i kasnijih zajedničkih vojnih akcija na teritoriju BiH - koje su slomile snage pobunjenih Srba u Hrvatskoj, te do sredine listopada 1995. godine dovele postrojbe Hrvatske vojske nadomak Banja Luke, što je početkom studenog iste godine rezultiralo mirovnim pregovorima u Daytonu - spriječile takvu uporabu međunarodnih snaga, koje bi možda poslije onemogućilo uspostavu kontrole legalnih vlasti Republike Hrvatske na cjelokupnom svojem području, kao i uspostavu legalne vlasti BiH na cijelom području te države.[1]

Kraj UNPROFOR-a i dolazak američkih vojnih snaga u Bosnu i Hercegovinu[uredi VE | uredi]

Pobjedničkim vojnim akcijama Hrvatske vojske i Armije BiH u drugoj polovini 1995. godine bitno je promijenjena sigurnosna i politička situacija na terenu, što je rezultiralo sklapanjem Daytonskog sporazuma i priznanjem neovisnosti Bosne i Hercegovine od strane Savezne Republike Jugoslavije (tj. od strane Crne Gore i Srbije). Radi implementacije toga ugovora u BiH dolazi umjesto UNPROFOR-a nova vojna snaga IFOR, gdje su Ujedinjeni narodi odgovornost za nadzor mira povjerili NATO-paktu. Tako u BiH po prvi put dolaze i američke snage, što je sagledano kao najveće jamstvo trajnog mira. Na području oko Tuzle je raspoređena američka 1. oklopna divizija.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Joško Buljan (4. kolovoza 2013.). Tuđman ih je sve nadmudrio i pobijedio!. Hrvatski tjednik pristupljeno 19. studenog 2018.