Ružičastoglava patka

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Rhodonessa caryophyllacea)
Ružičastoglava patka
Status zaštite

Status zaštite: Kritično
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Anseriformes
Rod:Rhodonessa
Reichenbach, 1853
Vrsta:R. caryophyllacea
Dvojno ime
Rhodonessa caryophyllacea
(Latham, 1790)
Rasprostranjenost
Sinonimi
  • Anas caryophyllacea
  • Fuligula caryophyllacea
  • Netta caryophyllacea
  • Callichen caryophyllaceum
Baze podataka

Ružičastoglava patka (lat. Rhodonessa caryophyllacea) je velika patka iz potporodice ronilica koja je najvjerojatnije izumrla 1950-ih. Međutim, mnogi znanstvenici smatraju da nije izumrla, nego je kritično ugrožena.

Opis[uredi | uredi kôd]

Mnogi je mješaju s patkom gogoljicom. Duga je 41–43 cm. Raspon krila joj je 25 cm. Tijelo je čokoladnosmeđe boje. Vrat joj je jako dugačak, a glava je šiljasta i i dugačka. Mužjak ima ružičast kljun, glavu i vrat, a ženka blijedoružičastu glavu i vrat s blijeđim kljunom. Krila su smeđe i zelene boje, a na obrubljena su bijelom bojom. Noge su dugačke, a boja im je smeđa do crvenkastocrna. Ženke i mladi su blijeđi od mužjaka.

Stanište i način života[uredi | uredi kôd]

Ružičastoglava patka gnijezdi se u nizinskim močvarama i barama. Najčešće pliva na površini vode, rijetko zaroni, ali na manje dubine. Jako je društvena ptica, često se nalazi u skupinama od 30 ili više jedinki.

Prehrana se uglavnom sastoji od rakova, mekušaca i vodenih biljaka koje uzima okrenuta naopako.

Razmnožavanje[uredi | uredi kôd]

Sezona parenja je od travnja do svibnja. Ružičastoglava patka gnijezdo gradi na 500 metara udaljenosti od najbliže vode. Gnijezdo se sastoji od suhe trave i malo perja. Gnijezdo je gotovo kružnog oblika, s 23 cm promjera. Duboko je između 10 i 12.5 cm. Gradi se u područjima guste vegetacije. U gnijezdu se nalazi 5-10 kuglastih jaja sivobijele boje, dimenzija 45.9 x 42 mm. Pretpostavlja se da inkubacija traje dva mjeseca. Ružičastoglava patka doseže starost oko 12 godina

Taksonomija[uredi | uredi kôd]

Godine 1790. John Latham je ovu pticu opisao kao članicu roda Anas.[1] Opisujući vrstu, moguće je da se koristio slikarstvom u zbirci Lady Impey, supruge Elijaha Impeya, vrhovnog suca suda u Calcutti od 1774. do 1783. Mary Impey održavala je zvjerinjak u Calcutti i naručila je od indijskih umjetnika da ilustriraju životinje iz zbirke. Nakon smrti supruga, Lady Impey seli se u Englesku, pa prodaje slike na dražbi 1810. Neke od tih slika dobio je 13. grof Derbya.[2]

Rod Rhodonessa prvobitno je napravljen samo za ovu vrstu. Jean Delacour i Ernst Mayr u ispravljanju klasifikacije porodice pataka smatrali su nenormalnim to što je ružičastoglava patka smještena među prave patke, zbog toga što ima drukčiji oblik pete, nalazi hranu na površini vode, i još nekih odrednica njezina ponašanja. Također, tu je bitna značajka i gotovo okrugli oblik jaja. Ova ptica na sebi nema metalnih boja na sekundarnom perju, što je karakteristično za prave patke. Sve to dovelo je do odvajanja ove vrste u poseban rod.[3]

Istraživanja su utvrdila da je ružičastoglava patka srodna patki gogoljici, pa su te vrste smještene u isti rod.[4]

Status[uredi | uredi kôd]

Ova patka nekad je obitavala u istočnoj Indiji, Bangladešu i sjevernom Mijanmaru,[5] ali je danas vjerojatno izumrla. Prema C. M. Inglisu zadnji pu viđena je u lipnju 1935., a prema izvještajima iz Indije, ranih 1960-ih. Sidney Dillon Ripley smatra da je izumrla 1950.[6]

Najvjerojatniji razlog ugroženja ili izumiranja ove ptice je nestanak staništa. Neki smatraju da su tome doprinijeli lovci u kolonijalna vremena. Bila je privlačna za lov zbog svog neobičnog perja, te su je mnogi koristili kao ukrasnu pticu. Zadnji primjerci u zatočeništvu bili su u krletkama Jeana Théodorea Delacoura u Francuskoj i Foxwarren Parku u Engleskoj. Jedine fotografije ove slike fotografirao je 1925. David Seth-Smith[7]

Izumiranje[uredi | uredi kôd]

Ptice su navodno viđene u Mjanmaru 2006. ali bez čvrstih dokaza, tako da je neki već smatraju izumrlom, jer zadnji čvrsti dokaz o postojanju vrste datira s početka 1960-tih.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://www.archive.org/stream/gamebirdsandwil00jerdgoog#page/n185/mode/1up
  2. Fisher C T, ed (2002). A Passion for Natural History: The Life and Legacy of the 13th Earl of Derby. National Museums and Galleries on Merseyside. ISBN 1902700147.
  3. http://www.archive.org/stream/birdsindia04oaterich#page/425/mode/1up
  4. Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. lipnja 2010. Pristupljeno 17. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. http://www.archive.org/stream/journalofbombayn19abomb#page/264/mode/1up
  6. Ripley,S Dillon (1950). "Two birds about which more information is needed". J. Bombay Nat. Hist. Soc. 49 (1): 119–120.
  7. http://www.archive.org/stream/animalsinmenager00swai#page/277/mode/1up