Ribollita
| Ribollita | |
|---|---|
 | |
| Podrijetlo | |
| Regija/država |  Toskana, Italija |
| Detalji | |
| Vrsta jela | prvo jelo |
| Temperatura jela | toplo |
| Glavni sastojci | kruh, grah, povrće |
Ribollita je jelo od ustajalog toskanskog kruha i povrća koje se tradicionalno priprema u nekim područjima Toskane, posebno u područjima Siene, Firence, Pistoije, Prata te u središnje-južnim pokrajinama Pisa i Arezzo.
To je tipično "siromašno" jelo seljačkog podrijetla, čije je ime novijeg datuma (početak 1900-ih) i potječe od činjenice da su ga seljanke nekad kuhale u velikim količinama (osobito petkom, jer je bilo nemasno jelo), a zatim se sljedećih dana "ponovno kuhalo" u tavi. Odatle i naziv ribollita.
Prvi tragovi ove pripreme datiraju iz 1910. godine u knjizi L'arte Cucinaria in Italia autora Alberta Cougneta.[1]
Ključni sastojci su crni kupus i grah (borlotti, toscanelli ili cannellini). Ribollita je polutvrdo zimsko jelo. Da bi bila bolja, crni kupus mora "uhvatiti mraz", odnosno mora proći kroz jedan ili više zimskih mrazeva, koji omekšavaju njegovo lišće i čine ga slađim.
Najbolje je "ponovno prokuhati" juhu od kruha u peći na drva, ako je dostupna. Koristite posudu s debelim dnom ili posudu s dvostrukim dnom od čelika i bakra ili čelika i aluminija kako biste spriječili lijepljenje i zagorijevanje.
Uobičajeno je u "ribollitu" dodati malo ekstra djevičanskog maslinovog ulja i narezati svježi luk.
- ↑ Il grande libro della vera cucina toscana. Giunti Editore. 2010. ISBN 88-09-75434-4
- Vincenzo De Luca, https://www.laterradelgusto.org/presidente-de-luca-pistoia/
- Toscana. Corriere della Sera. 2014. ISBN 88-6126-689-4
- Williams-Sonoma Collection: Italian (engleski). Simon and Schuster. 2004. str. 18. ISBN 0-7432-4995-X
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Ribollita |