Rift
 | |
Rift što prevedeno s engleskog znači napuklina, pukotina[1] je geološki pojam kojim se označava veliko područje gdje se Zemljina kora razdvaja i puca uslijed djelovanja tektonskih sila. Taj proces rastezanja stvara dugačke, duboke doline (riftne doline) i često je popraćen snažnom vulkanskom i seizmičkom aktivnošću.
Rift je golemo izduženo uleknuće u Zemljinoj kori, slično koritu, omeđeno normalnim rasjedima.[1]
Riftne doline su obično uske i duge, poneke i stotine kilometara. Dno im je relativno ravno, ponajviše zbog vulkanske i morske (jezerske) sedimentacije. Stranice visoke i po stotinjak metara strmo se spuštaju u obliku stepenica i terasa.[2]
Riftovi se pojavljuju kod divergentnih granica gdje se dvije litosferne ploče odmiču jedna od druge.[2]
U početku su se riftom nazivale relativno mlađe neogensko-kvartarne geološke strukture, kao što su danikilska, bajkalska i rajnska depresija. Danas se riftom zovu sva vrlo istegnuta uleknuća, bez obzira na vrijeme njihova nastanka. Brojni naročito stari riftovi, topografski se više ne naziru na Zemljinoj površini, pa su otkriveni različitim novim geološkim metodama, u podmorju Sjevernoga mora i duž zapadnoafričke obale.[1]
Riftova ima i u kontinentalnoj i u oceanskoj kori. Oceanski riftovi usko su povezani uz seizmičku i vulkansku aktivnost duž pojasa oceanskih hrptova, kako što je Srednjoatlantski hrbat. Za razliku od njih kontinentalni riftovi se razlikuje po tipu vulkanizma. Rift je u geodinamičkom smislu inicijalna struktura kore iz koje su tijekom geološke evolucije nastali oceani, kao što su Atlantski i Indijskog ocean.
Riftovi su bili važna faza u evoluciji Crvenoga mora i Adenskoga zaljeva, kad se od Afričke ploče počela tektonski odvajati današnja Arapska ploča.[1]
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Rift |