Riječka sinagoga

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Riječka sinagoga

Riječka sinagoga, jedna od ukupno tri sinagoge u Hrvatskoj koje su preživjele razdoblje Drugoga svjetskog rata, svečano je 2008. godine otvorena nakon temeljite obnove. Iako malenog zdanja, sinagoga je veliki spomenički značaj za grad Rijeku, te je ujedno i sjedište riječke Židovske općine.

Povijest[uredi VE | uredi]

Ortodoksna sinagoga izgrađena je 1930. godine prema nacrtima inženjera G. Angyala i P. Fabra, kao objekt reduciranih ukrasa i simbola na pročelju, jednostavnih arhitektonskih linija koje slijede stil moderne s mediteranskim utjecajem. Unutrašnjost sinagoge podijeljena je na pretprostor i dio za obred u tri dijela, s tri prozora na bočnoj strani zgrade i uz balkon za žene s odvojenim ulazom. Nekada je u Hrvatskoj postojalo 79 sinagoga od kojih su samo 23 bile namjenski građene. Na riječko-opatijskom području bilo je čak 13 sinagoga. Danas je riječka sinagoga jedna od triju u Hrvatskoj - uz sinagoge u Dubrovniku i Splitu - sa sačuvanom originalnom funkcijom te predstavlja vrijedan spomenik kulture i tradicije Židova u Rijeci.

Spomen ploča na ulazu u Riječku sinagogu

Tijekom 19. stoljeća osim sefardskih (levantinskih) Židova u grad se u sve većem broju useljavaju aškenaski Židovi i postupno postaju većinskim dijelom populacije. U Rijeci je tijekom 19. stoljeća živjelo više od 2000 Židova, piše u vodiču riječke Židovske općine. Danas riječkoj sinagogi "gravitira" 60-ak židovskih obitelji s područja Kvarnera, Istre i Gorskog kotara.

Godine 1903. riječka Židovska vjerska zajednica dovršila je izgradnju velike sinagoge u središtu Rijeke. Tu su sinagogu opljačkali i zapalili Nijemci 1944. godine, a 1948. prodana je kao građevinski materijal.[1] Na slici se desno vidi dio velike sinagoge koja je bila na adresi Pomerio 31.

Početkom 20. stoljeća, 1903. godine riječka Židovska vjerska zajednica dovršila je izgradnju velike sinagoge u središtu Rijeke, a koja je mogla zadovoljiti potrebe tadašnjih 2500 vjernika riječke Židovske vjerske zajednice. Bila je otvorena 22. listopada na židovski blagdan Roš hašana, a nalazila se na raskrižju Cambierieve, trga Kapucina i Ulice Zagrad. Veliku je sinagogu nakon pljačkanja zapalio njemački doušnik i suradnik David Cherbaz 25. siječnja 1944. godine. Njega je za to i niz drugih djela u lipnju 1945. Vojni sud JA Vijeće za Hrvatsko primorje i Rijeku osudilo na smrt strijeljanjem.[2] Savez jevrejskih veroispovednih opština iz Beograda je u ulozi pravnog sljednika u kolovozu 1948. godine prodao oštećenu (pročelje i kupole bile su neoštećene, a unutrašnjost čitava) veliku sinagogu tadašnjem Kotarskom narodnom odboru Rijeke – kao građevinski materijal. Prodana je i čestica na kojoj se uzdizala sinagoga u Via del Pomerio 31.[3]

Sinagoga u Filipovićevoj ulici je prema riječima Vlade Kona jedina sinagoga u Hrvatskoj koja je i projektirana i građena kao sinagoga te koja je stalno ostala u funkciji sinagoge. Sagrađena je bez ukrasa i simbola na pročelju, asimetričnog pročelja s oblogom od kamena i crvene cigle koji joj i danas daje uočljivo koloristički izgled. Obnova sinagoge počinje prije 15 godina kada je hitno trebalo sanirati krov koji je prokišnjavao. Riječka gradska uprava financirala je cjelokupnu obnovu krova i time spasila objekt od propadanja, a nešto prije toga sanirala je i kapelu u sklopu židovskoga groblja na Kozali. Nakon sanacije krova, obnova sinagoge, kao zaštićenog objekta kulture, tekla je sustavno. Konzervatorski odjel u Rijeci napravio je elaborat cjelovite fazne obnove, a nakon toga je Grad Rijeka financirao projekt obnove. Tako je 2004. obnovljen i uređen sakralni prostor, jer sinagoga je sjedište Židovske općine i tu se odvija cijeli život zajednice. Nastavljena je obnova te je uređeno pročelje i dio okoliša, a 2007. i 2008. godine dovršeno je uređenje okoliša i društvenih prostorija te balkona.

"Nisu samo strukture i politički sustav osigurali obnovu. Bilo je tu i puno entuzijazma pojedinaca koji su uložili i više no što su mogli. Ova sinagoga nije samo mjesto vjere i molitve, tu se odvija cijeli život židovske zajednice u Rijeci", riječi su je Vlade Kona, predsjednika riječke Židovske općine na svečanosti otvorenja.

Izvori[uredi VE | uredi]

Zastava Grad Rijeka.jpeg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Grada Rijeke ili Moja Rijeka. Vidi Dopusnicu Grada Rijeke za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

  1. http://www.rijeka.hr/Default.aspx?art=12988&sec=1242 (pristupljeno 18. kolovoza 2012.)
  2. Ballarini,Amleto,Mihael Sobolevski : Le vittime di nazionalità italiana a Fiume e dintorni (1939-1947) - Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939-1947),2002., str.189
  3. Goran Moravček, Nestale riječke crkve, Sušačka revija, broj 70/71 (pristupljeno 19. kolovoza 2012.)