Rio Grande (Paraná)
Rio Grande | |
|---|---|
| rijeka | |
 Rio Grande | |
.png) Zwmljovid toka rijeke | |
| Etimologija | (port.) Velika rijeka |
| Položaj | |
| Države | |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 1090 km |
| Površina porječja | 143000 km2 |
| Brane | Furnas, Peixotos, Luiz Barreto, branu Jaguara, Volta Grande, Marimbondo i Água Vermelha |
| Tok rijeke | |
| Izvor | gorje Mantiqueira |
| • Koord. | 22°15′57″S 44°36′51″W / 22.26593°S 44.61428°W |
| Ušće | kod grada Santa Fé do Sul (sutokom s rijekom Paranaíba) |
| • Koord. | 20°04′41″S 50°59′41″W / 20.078056°S 50.994722°W |
| Slijev | Atlantski |
| Ulijeva se u | ⤵ Paraná → Río de la Plata → Atlanski ocean |
  izvor  ušće Rio Grande na zemljovidu Brazila  | |
Rio Grande [1] (portugalski za "veliku rijeku") je rijeka u južnom središnjem Brazilu. Izvire u gorju Mantiqueira u državi Minas Gerais i spušta se prema unutrašnjosti, u smjeru zapad-sjeverozapad. Njegov donji tok označava dio granice između Minas Geraisa i São Paula. Na državnoj granici Mato Grosso do Sul, nakon 1090 km toka,[2] sutokom s rijekom Paranaíba tvori rijeku gornju Paranu.
Glavni pritoci Rio Grande su:
- Rio Aiuruoca, čiji je izvor u Itamonteu;
- Rio das Mortes, čiji izvor leži između Barbacene i Senhora dos Remédios;
- Rio Jacaré, čiji je izvor u Serra do Galba;
- Rio Sapucaí, čiji je izvor u planinama Mantiqueira u São Paulu;
- Rio Pardo, čiji je izvor u Ipuiúni.
Porječje Rio Grandea pripada porječju rijeke Paraná. Porječje ima ukupnu površinu od 143 000 km2od čega se 86 500 km2 nalaze unutar Minas Geraisa, što je 17,8% teritorija te države. U porječju Rio Grandea proizvodi se oko 67% sve energije u državi.
Na Rio Grandeu je nekoliko brana i akumulacija; u gornjem Grandeu rijeka tvori branu Furnas, zatim branu Peixotos, a nizvodno branu Luiz Barreto, branu Jaguara, branu Volta Grande, branu Marimbondo i branu Água Vermelha.
Rijeka igra važnu ulogu u proizvodnji električne energije i, zbog brzaka i slapova te nedostatka prevodnica, plovna je samo malim plovilima na ograničenim dionicama. Međutim, Estrada de Ferro Oeste de Minas (uskotračna željeznica) upravljala je putničkom i teretnom parnom plovidbenom uslugom između 1889. i 1963. EFOM se susreo s Rio Grandeom kod Ribeirão Vermelha, odakle je linija išla niz rijeku 208 km, sve do Capetine. Na rijeci između Ribeirão Vermelha i Capetinge nalazilo se šest postaja, a željeznica je upravljala flotom od 6 parobroda s krmenim kotačima, zajedno s teglenicama i čamcima. Promet je prekinut dovršetkom brane Furnas.
- ↑ Rio Grande na GEOnet Names Server
- ↑ Río de la Plata. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 11. kolovoza 2010.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Rio Grande (Paraná) |