Rita Streich

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rita Streich

Rita Streich kao Olympia u Offenbachovojoperi Hoffmannove priče, Berlinska državna opera 1946.

Rita Streich kao Olympia u Offenbachovojoperi Hoffmannove priče, Berlinska državna opera 1946.
Ime u rodnom listu Маргарита Бруновна Штрайх
Rođen/a Barnaul, 18. prosinca 1920.
Umro/umrla Beč, 20. ožujka 1987.
Žanr/ovi opera, opereta
Djelatno razdoblje 1943. - 1972.
Angažman Berlinska državna opera (1945.-1950.)
Berlinska gradska opera (1950.-1953.)
Bečka državna opera (1953.-1972.)
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Rita Streich (ruski: Рита Штрайх, udana Streich-Berger; Barnaul, 18. prosinca 1920. - Beč, 20. ožujka 1987.) bila je njemačka operna i koncertna pjevačica (koloraturni sopran). Bila je među najcjenjenijim pjevačicama u razdoblju iza Drugog svjetskog rata, poznata pod nadimkom Bečki slavuj, hvaljena za izvedbe Mozarta i Straussa. Radila je s najboljim europskim orkestima i dirigentima.[1][2][3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rita Streich (od Margarita[4], rodno ime Маргарита Бруновна Штрайх[3]) rođena je u Barnaulu u južnom Sibiru, kamo je njen otac Bruno (rodom iz Cranza, današnji Zelenogradsk) za vrijeme Prvog svjetskog rata interniran kao njemački ratni zarobljenik. Njena majka Anfija[B 1] bila je Ruskinja iz Perma[1]. Rita je imala šest mjeseci kad je njen otac oslobođen iz zarobljeništva i obitelj 1921. seli u Njemačku. Školske dane Rita je provela u Essenu i u Jeni[1].

Glazbeno obrazovanje[uredi VE | uredi]

Prvo pjevačko obrazovanje imala je u Augsburgu kod Paule Klötzer.[7] Na jednom od školskih koncerata zapazila ju je Erna Berger i pozvala sebi na studij u Berlin. Među njezinim učiteljima bili su i tenor Willi Domgraf-Fassbaender te sopranistica Maria Ivogün.[3]

Glas Rite Streich opisan je kao vrhunski zvonki sopran, obilježen toplim tonom i jasnom artikulacijom koloratura.[1] Glas joj nije bio snažan i stoga je bio prikladniji za manja kazališta.[8] Zbog sjajnog koloraturnog soprana i lakoće s kojim je interpretirala djela svjetskog opernog repertoara, Rita je stekla nadimak "Njemački slavuj", zatim i "Bečki slavuj". [3][9]

Ruski kao materinski jezik bio joj je vrlo koristan u karijeri, ali je u početku imala problem s fašističkim režimom zbog "ne čistog" njemačkog jezika.[3]

Umjetnička karijera[uredi VE | uredi]

Rita Streich je na opernoj sceni debitirala 1943. godine u gradskom kazalištu u Aussigu (sadašnji češki grad Ústí na Labi) ulogom Zerbinette u operi Arijadna na Naxosu Richarda Straussa.[2]

Berlinska državna opera[uredi VE | uredi]

Prvi nastup u Njemačkoj državnoj operi (Staatsoper Unter den Linden) u Berlinu imala je 20. rujna 1945. ulogom paža u Verdijevom Rigolettu. Uloga Olympije u operi Hoffmannove priče 10. travnja 1946. bila joj je prva velika premijera i njome počinje njen uspjeh u karijeri. Do 1950. godine bila je stalni član ansambla i za to je vrijeme nastupila u sljedećim operama: Otmica iz saraja (kao Blonda), Ivica i Marica, Čarobna frula, Pikova dama, Don Giovanni, Arijadna na Naxosu, Parsifal, Ljubavni napitak, Orfej i Euridika, U dolini, Madame Butterfly, Kavalir s ružom.[7][8]

Berlinska gradska opera[uredi VE | uredi]

U Berlinsku gradsku operu (Deutsche Oper Berlin) došla je 1950. i do 1953. nastupila je u 3 opere: Arijadna na Naxosu, Otmica iz saraja (kao Konstanze), Čarobna frula.[8]

Bečke državna opera[uredi VE | uredi]

Ansamblu Bečke državne opere pridružila se 1953. i u njemu provela više od četvrt stoljeća. Od 21. veljače 1953. do 19. travnja 1972. nastupila je 188 puta u 19 uloga:[10]

Opera Uloga Broj
izvođenja
Od Do
Arijadna na Naxosu Zerbinetta 11 1956. 1964.
Capriccio talijanska pjevačica 13 1960. 1970.
Čarobna frula Papagena 3 1953. 1954.
Čarobna frula Kraljica noći 6 1956. 1960.
Daphne 1. djevojka 5 1965. 1965.
Don Giovanni Zerlina 11 1956. 1966.
Figarov pir Susanna 35 1953. 1969.
Giroflé-Giroflá Giroflé/Giroflá 3 1954. 1954.
Hoffmannove priče Olympia 11 1953. 1959.
Kavalir s ružom Sophie 12 1956. 1967.
Krabuljni ples Oscar 8 1959. 1963.
Otmica iz saraja Blonda 21 1953. 1965.
Otmica iz saraja Konstanze 7 1956. 1964.
Palestrina tri anđeoska glasa 6 1960. 1972.
Rigoletto Gilda 3 1953. 1960.
Siegfried šumska ptica 3 1966. 1972.
Šišmiš Adele 7 1960. 1962.
Tako čine sve Despina 19 1958. 1963.
Tannhäuser mladi pastir 4 1970. 1972.

Gostujuće uloge i turneje[uredi VE | uredi]

Rita Streich je imala brojna gostovanja na scenama širom svijeta. Imala je turneje u SAD-u, Japanu, Australiji i Novom Zelandu.[11]

  • Na Svečanim igrama u Bayreuthu nastupala je 1952. i 1953., oba puta u istim ulogama, kao Šumska ptica u Siegfriedu i Djevojka cvijet u Parsifalu.[2]
  • Od 1954. počela je nastupati na Salzburškim svečanim igrama. Pjevala je u operama Strijelac vilenjak (uloga Ännchen, 1954.), Arijadna na Naxosu (uloga Najade, 1954.), Don Giovanni (Kraljica noći, 1956. i Zerlina, 1957.), Tako čine sve (Despina, 1957.) te u naslovnoj ulozi premijere opere Julietta (1957.). Do 1967. gotovo svake godine bila je na koncertnim priredbama u Sazburgu.[2]
  • U 1954. također je imala još nekoliko uspješnih gostovanja: Rimska opera (kao Sophie u Kavaliru s ružom), milanska La Scala (između ostalih Blonda u Otmici iz saraja) te londonskom Covent Gardenu (Zerlina u Don Giovanniju i Susanna u Figarovom piru).
  • U SAD-u je debitirala 1957. u San Franciscu, s po dvije predstave opera Tako čine sve (Despina), Arijadna na Naxosu (Zerbinetta) i Kavalir s ružom (Sophie). Vratila se 1959. s još dvije Zerbinette. U Chicagu je gostovala 1960. s tri predstave Figarovog pira (Susanna), a 1962. uz ponovljenu ulogu Susanne pjevala je ulogu Amora u tri predstave opere Orfej i Euridika.[2]
  • Na opernom festivalu opernom festivalu u Glyndebourneu i u Aix-en-Provence nastupala je 1958.[2]

Nakon umirovljenja još nekoliko godina nastupala je na recitalima i koncertima, osobito u Mozartovim arijama.[1]

Od 1974. do 1977. bila je profesorica u glazbenoj školi "Folkwang" u Essenu[12] i od 1976. na Glazbenoj akademiji u Beču. Od 1983. držala je majstorske tečajeve na Salzburškom Mozarteumu i vodila je Centar za razvitak lirske umjetnosti (fr. Centre du Perfectionnement d'art lyrique) u Nici.[3]

Diskografija[uredi VE | uredi]

Rita Streich snimila je 65 LP ploča, većinom opernog i operetskog repertoara, ali i narodnih pjesama i romansa.[3] Veliki broj ploča kasnije je prebačen na noviji medij, CD.[13]

Film, radio i TV[uredi VE | uredi]

Kao medijska zvijezda svog vremena, od 1950. do 1972. Rita Streich je imala brojne nastupe na radiju, televiziji i na filmu. U tri filma (filmovane opere Vesele žene Windsorske, Figarov pir i Otmica iz saraja) "posuđivala" je glas glumcima i u jednom je nastupila kao pjevačica (mjuzikl Es geht nicht ohne Gisela). Na televiziji je nastupala u glazbenim serijama i televizijskim filmovima predstavljajući sebe samu, a ima i njoj posvećenih emisija[14][15]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Osobni život[uredi VE | uredi]

Udana u Berlinu 1949. za redatelja Dietera Bergera. Sin Franklin Berger (1956.) njemački je fotograf.[1]

Rita je u 67. godini umrla od karcinoma mozga.[15] Pokopana je na groblju Perchtoldsdorfer Friedhof kod Beča.[4]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. U izvorima se javljaju tri imena majke Rite Streich. Po ruskim izvorima to su Vera Aleksejeva (Вера Алексеева)[3] i Anfija Ivanovna Aleksejeva (Анфия Ивановна Алексеева); na primjer, isti autor, Vladimir Riškov (Владимир Рыжков), prvo 2002. navodi Anfija[5], a 2009. Vera[6]. Njemački izvori navode ime Veja Alexejewa[1] (fon: Feja Aleksejeva).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Brück, Marion, "Streich, Rita/geborene" u Neue Deutsche Biographie 25 (2013), S. 530 [Online-Version], www.deutsche-biographie.de (nje) (pristupljeno: 8. studenoga 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Životopis Rite Streich na stranici Bayreuthskog festivala, www.bayreuther-festspiele.de (nje) (pristupljeno: 20. studenoga 2017.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Rita Streich na stanici "Svijet opere" (Мир оперы) www.operaworld.ru (ru) (pristupljeno: 3. studenoga 2017.)
  4. 4,0 4,1 Natuknica "Streich Rita" na str. 377. u Bečkom povijesnom leksikonu, Historisches Lexikon Wien, www.digital.wienbibliothek.at(nje) (pristupljeno: 9 studenoga 2017.)
  5. Vijest "Rita Shtreich doista je rođena u Barnaulu" na stranici Известия, iz.ru (ru) (objavljeno: 26. ožujka 2002., pristupljeno: 3.studenoga 2017.)
  6. Članak "Legende našeg grada" na stranici Мой Архангельск, myarh.ru (ru) (objavljeno: 9. srpnja 2009., pristupljeno: 3. studenoga 2017.)
  7. 7,0 7,1 Stranica "Rita Streich", www.ritastreich.org (nje) (en) (pristupljeno: 3 studenoga 2017.)
  8. 8,0 8,1 8,2 Životopis Rite Streich na stranici AllMusic, www.allmusic.com (en) (pristupljeno: 3 studenoga 2017.)
  9. Citirane kritike na stranici "Norbeck,Peters & Ford", www.norpete.com (en) (pristupljeno: 14.studenoga 2017.)
  10. Popis uloga Rite Streich u arhivu Bečke državne opere, archiv.wiener-staatsoper.at. Na podstranicama se nalaze detalji o svakoj predstavi. (nje) (pristupljeno: 3 studenoga 2017.)
  11. 11,0 11,1 11,2 Natuknica "Rita Streich" u Austrijskom glazbenom leksikonu, Oesterreichisches Musiklexikon online, www.musiklexikon.ac.at (nje) (ažurirano: 6. svibnja 2001., pristupljeno: 3 studenoga 2017.)
  12. Rita Streich u kronologiji škole "Folkwang" u Essenu, www.folkwang-uni.de (nje) (pristupljeno: 10. studenoga 2017.)
  13. Svjetski katalog WorldCat u svojoj bazi ima popis od 564 LP-ploča i 278 CD-ova Rite Streich, www.worldcat.org (en) (pristupljeno: 14.studenoga 2017.)
  14. Podstranica "tv/fim" na stranici "Rita Streich", www.ritastreich.org (nje) (en) (pristupljeno: 3 studenoga 2017.)
  15. 15,0 15,1 Rita Streich na IMDb-u, www.imdb.com (en) (pristupljeno: 14.studenoga 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]