Robert Šimrak

Izvor: Wikipedija

Robert Šimrak (Zagreb, 1967.), hrvatski je slikar i grafičar, redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Područje njegova slikarskog izražavanja su crtež, digitalna grafika i slikarstvo a opus mu je izravno blizak figuraciji i estetici pop arta. Vizualni dojam i tretman motiva bliski su estetici naglašenog preciznog crteža koju su promovirali strip i industrija oglašavanja. Njegovo slikarstvo na kraju 1980-ih očitovalo je povratak prikazivačkog slikarstva razrađena metijera, precizna izvođenja i profinjene eklektičke estetičnosti. Gotovo sva njegova ostvarenja posjeduju nešto monumentalno, moćno, nadindividualno, ali istodobno su ispunjena ironičnim, humornim nabojem. U dosadašnjem opusu spretno se, ali decentno i nenametljivo, referira o položaju slikarstva u današnjoj civilizaciji i s kritičkim odmakom parafrazira iskustvo i opću sliku suvremene umjetnosti (Župan, 2012).

Životopis[uredi | uredi kôd]

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. na Grafičkom odsjeku u klasi profesora Ante Kuduza. Doktorirao je 2018. temeljem umjetničkih dostignuća. Bio je predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika u razdoblju od 2001. do 2003. godine.

Godine 1995. počinje raditi na Akademiji likovnih umjetnosti (crtanje, crtanje akta i slikanje), a danas je profesor na Grafičkom odsjeku ALU. Na Akademiji je obavljao funkcije prodekana za studente i nastavu te prodekana za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju. Od 1989. do sada imao je više od pedeset samostalnih izložbi i više od tri stotine skupnih izložbi. Višestruko je nagrađivan, dobio je nekoliko nagrada za doprinos slikarstvu, grafici i društvenom radu. Njegovi su radovi dio značajnih privatnih i nacionalnih zbirki. 2012. godine objavljena na mu je knjiga radova „Living well is the best revenge“ nastalih između 1989. - 2012. u izdanju Art magazina Kontura s predgovorom Ivice Župana.

Sudionik je Domovinskoga rata od 1991. do 1992. godine.

Umjetničko stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]

Lego, 2000., galerija Arteria, Zagreb
Wireframe, 2008., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Robert Šimrak najranijim radovima s kraja osamdesetih vrlo jasno odredio je područje svog umjetničkog interesa i djelovanja, smjestivši ga u međuprostor masovnih medija i umjetnosti. Njegov postupak zasnivao se na odabiru vizualnih simbola masovne kulture i komunikacije – od stripa i reklamne fotografije do religioznog simbola, branda ili logotipa neke tvrtke, koji prolaze proces umjetničke transpozicije. Prenoseći tako vrlo egzaktno predmet u novi medij, služeći se na određeni način Duchampovom metodom rekontekstualizacije, Šimrak se tek naizgled u tom procesu odriče svake osobnosti i autorske prepoznatljivosti u klasičnom smislu. Iz virtualnog svijeta, ovdje poimanog u širem smislu kao prostora svih suvremenih medija, on ga transportira u svijet umjetnosti. Na teorijsko – umjetničkoj razini, izhodišta Šimrakove umjetnosti možemo naći u pop artu šezdesetih i sedamdesetih, u ostvarenjima Lichensteina, Warhola, Oldenburga... Kritika u njegovu radu iz toga razdoblja prepoznala je stanovit socio – kulturni angažman, u smislu propitivanja posljedica opće mediokratizacije i kibernetizacije te kritičkog promišljanja njihova značenja i utjecaja u suvremenom društvu. U ovom razdoblju Šimrakov umjetnički prosede prvenstveno se zasnivao na reinterpretaciji i kombinatorici navedenih predmeta – simbola te njihovu slikarskom i crtačkom transponiranju u metarealnost umjetničkog djela. Bitan pomak u Šimrakovu radu dogodio se autorovim priklanjanjem sredstvima kompjuterskog generiranja slike, odnosno grafike, što mu otvara nove mogućnosti likovnog izraza u kreiranju osobene virtualne zbilje. Ovaj transfer iz klasičnih umjetničkih medija i metoda u potpunosti je dovršen radovima ciklusa Nova gravitacija predstavljenim izložbom 2004. godine. Iako je došlo do radikalne promjene izražajnih sredstava, ovaj ciklus na značenjskom nivou zadržava kontinuitet Šimrakova kritičkog promišljanja svijeta koji ga okružuje. U tom smislu moglo bi se reći da i ciklus radova, koji je pod naslovom Wireframe predstavljen u Muzeju za umjetnost i obrt, kako na idejnoj, tako i na razini likovnog ostvarenja predstavlja daljnji značajan iskorak. Sam naziv ciklusa Wireframe preuzet je iz računalne terminologije i označava onaj kostur trodimenzionalnog (3D) crteža koji, iako nevidljiv, čini osnovni gradbeni element kompozicije. Određujući jasno i nedvojbeno svoju poziciju naspram suvremenih kompjuterskih tehnika kao sredstva umjetničkog izražavanja, tim nazivom izložbe na semantičkoj razini autor također upućuje i na skrivena značenja ispod pojavnosti same slike (Gašparović, 2008).

Šimrak se nakon niza godina rada u digitalnom mediju i produkcije svjetlosnih objekata zasnovanih na digitalno generiranim kompozicijama, vratio slikarstvu izvedbom slika distopijskih tema postapokaliptičnog društva koje unatoč povijesnim poukama nastavlja s destruktivnim djelovanjem.

Šimrakov opus može se podijeliti na nekoliko ciklusa: Duty free shop, Rankxerox  (1989 – 1993.); Handle with care $24.95 (1992 – 1994); Fragile $34.95 (1994 – 1995); Lego (1999 – 2003); Playmobil (2000 – 2003); Nova gravitacija(2004 – 2006); Wireframe (2008 – 2009); Opredmećenje (2011 – 2012); Do you (I) feel lucky? (2014 – 2015); 42. Ideja kaosa (2017 – 2018); Tales of three continents (2020 – 2023).

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Za svoj umjetnički rad Šimrak je primio niz nagrada i priznanja:

1993. nagrada za slikarstvo na 17. biennalu mladih u Rijeci; 1994. Spomenica Domovinskog rata 1990. – 1992.; 2000. posebno priznanje na 2. biennalu grafike u Zagrebu; 2003. nagrada Ministarstva kulture na 3. hrvatskom trijenalu grafike u Zagrebu; 2003. nagrada grada Zagreba za obnovu Meštrovićevog Paviljona – Doma Hrvatskih Likovnih umjetnika; 2009. godine dobitnik je Vjesnikove nagrade „Josip Račić“ za najbolju samostalnu izložbu koja je realizirana u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu te Galeriji Božidar Jakac u Sloveniji.

2013. Posebno priznanje Rektora Sveučilišta u Zagrebu za realizaciju grafičke mape „BOL“, zajedničkog interdisciplinarnog projekta ALU i Medicinskog fakulteta; 2015. GrandPrix, 3. Bijennala slikarstva.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 2002. Kontura, art magazin br. 70. https://kontura.com.hr/art-magazin/
  2. 2008. Kontura, art magazin br. 98. https://kontura.com.hr/art-magazin/
  3. 2012.  u izdanju Art magazina  Kontura, objavljena mu je monografija «Robert Šimrak – Living well is the best revenge» s tekstom Ivice Župana. https://www.knjizara-dominovic.hr/robert-simrak-living-well-is-the-best-revenge-proizvod-2094/
  4. 2013. u izdanju Naklade Ljevak , Hrvatsko slikarstvo  od 1945 do danas, Sandra Križić Roban https://www.ljevak.hr/sandra-krizic-roban/22042-hrvatsko-slikarstvo-od-1945-do-danas.html
  5. 2013. u izdanju Naklade Ljevak , Hrvatsko kiparstvo od 1950 do danas, Ive Šimat Banov http://www.knjigolov.hr/katalog/Ive-Simat-Banov/Hrvatsko-kiparstvo-od-1950-do-danas/37013
  6. 2019. u izdanju Naklade Ljevak, Hrvatska grafika, Mikica Maštrović https://www.ljevak.hr/mikica-mastrovic/23693-hrvatska-grafika.html

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]