Robert Orledge

Izvor: Wikipedija
Robert Orledge

Robert Orledge u svojoj radnoj sobi u Brightonu (2006.)
Rođenje 5. siječnja 1948.
Bath, Somerset, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Prebivalište Brighton, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Polje muzikologija
Institucija Sveučilište Liverpool
Alma mater Sveučilište Cambridge
Poznat po Francuska glazba druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća
Portal o životopisima

Robert Orledge (Bath, Somerset, 5. siječnja 1948.), britanski sveučilišni profesor i muzikolog međunarodnoga ugleda.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Dr. Robert Orledge, jedan od vodećih britanskih znanstvenika i profesor emeritus Sveučilišta Liverpool, specijalist je t.zv. kreativne muzikologije i stručnjak za francusku glazbu druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća. Od 1958. do 1965. godine školovao se u City of Bath Boys' School. 1964. dobio je i diplomu Kraljevskoga orguljaškog koledža (Royal College of Organists) te potom – od 1965. do 1971. – studirao glazbu na Koledžu Clare 1 u Cambridgeu, gdje je 1968. najprije diplomirao, a zatim i magistrirao 1972. godine. Doktorsku disertaciju pod nazivom A Study of the Composer Charles Koechlin (1867-1950) obranio je u svibnju 1973.

Od 1971. angažiran je kao predavač (Lecturer) na Glazbenom odjelu (Department of Music) Sveučilišta u Liverpoolu, gdje je – tijekom dugogodišnje uspješne znanstvene karijere – bio promoviran i u ostala engleska akademska zvanja: Senior Lecturer (1980.), Reader (1986.) i Personal Chair (1991.). Sve do umirovljenja 2004. godine njegov je rad sa studentima glazbe bio vezan uz brojne glazbenopovijesne projekte (posebice uz stvaralaštvo Haydna, Purcella, Debussya i Satiea), vježbe sluha i intonacije (solfeggio), stilsku kompoziciju i orkestraciju te glazbenu analizu. Dakako, bio je i mentorom mnogim diplomantima Glazbenoga odjela liverpulskoga Sveučilišta.

Dr. Robert Orledge je specijalist za francusku glazbu od 1860. do 1950. godine: već spomenuti Claude Debussy, Erik Satie te Gabriel Fauré, Charles Koechlin i Germaine Tailleferre skladatelji su čijim se stvaralaštvom i životima najviše bavio u svojem dosadašnjem znanstvenom, odnosno muzikološkom radu. Najviše ga pritom intrigira kreativni skladateljski um i promišljanje mogućega dovršetka kakve nedovršene skladbe. Te mu se mogućnosti otkrivaju tijekom ozbiljnoga muzikološkog i gotovo „detektivskog” rada prilikom pronalaženja i uspoređivanja različitih skica i inačica svake pojedine (novootkrivene) skladbe. Najnoviji mu je projekt orkestracija Satieve dodatne glazbe za Gounodovu operu Le médecin malgré lui, koju je Satie skladao na zahtjev Sergeja Djagileva: rekonstrukcija i orkestracija rade se prema sačuvanim dionicama i vokalnoj partituri koja se rabila u Djagilevljevoj produkciji 1924. godine.

Muzikološki radovi[uredi | uredi kôd]

Monografije[uredi | uredi kôd]

Članci[uredi | uredi kôd]

  • »Satie's Sarabandes and their Importance to his Composing Career«, u: Music and Letters (Oxford Journals), Oxford: Oxford Univesity Press, 1996, 77 (4), str. 555-565.
  • »Debussy and Satie«, u: Smith, R. L. (ur.), Debussy Studies, Cambridge: Cambridge University Press, 1997, str. 154-178.
  • »Understanding Satie's 'Vexations'«, u: Music and Letters (Oxford Journals), Oxford: Oxford Univesity Press, 1998,79 (3), str. 386-395.
  • »Erik Satie« / »Charles Koechlin« / »André Caplet« / »Maurice Emmanuel« / »Gustave Charpentier«, u: The New Grove Dictionary of Music and Musicians, London: Macmillan, 2001.

Revizije notnih izdanja[uredi | uredi kôd]

  • Erik SATIE – Trois Pièces pour piano (Tri komada za glasovir): Allegro – Modéré – Verset laïque et somptueux, Pariz: Editions Salabert (EAS 19354)
  • Erik SATIE – Le Poisson rêveur (Sanjiva riba za glasovir), Pariz: Editions Salabert (EAS 19356)
  • Erik SATIE – Choses vues à droite et à gauche (sans lunettes) / Embarquement pour Cythère za violinu i glasovir, Pariz: Editions Salabert (EAS 19339X)
  • Erik SATIE – La Statue retrouvée za trubu in C i glasovir (ili orgulje), Pariz: Editions Salabert (EAS 19337X)
  • Erik SATIE – Chœur des marins za tenora, muški zbor i glasovir, Pariz: Editions Salabert (EAS 19336)
  • Erik SATIE – Nocturne 6e za glasovir, Pariz: Eschig, 1994.
  • Claude DEBUSSY – Nedovršena scenska djela: Kralj Lear / Vrag u zvoniku / Pad kuće Usher, knjiga VI, sv. 3, Pariz: Durand, 2006. (D. & F. 15685)

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. 1  Koledž Clare (Clare College) je jedna od visokoškolskih ustanova u sklopu Sveučilišta Cambridge.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]