Rodos (grad)

Koordinate: 36°26′N 28°13′E / 36.433°N 28.217°E / 36.433; 28.217
Izvor: Wikipedija
Rodos
Ρόδος
Rodos
Osnovni podatci
Država Grčka
Periferija Južni Egej
Prefektura Dodekanez
Stanovništvo 53.709 (2001)
Površina 19.481 km²
Visina 0-28 m
Koordinate 36°26′N 28°13′E / 36.433°N 28.217°E / 36.433; 28.217
Vremenska zona Srednjoeuropsko vrijeme (UTC+2)
 - Ljeto (DST) Srednjoeuropsko ljetno vrijeme (UTC+3)
Poštanski broj 851 00
Pozivni broj 2241
Registarska oznaka PO,PK,PY
Gradonačelnik Hatzis Hatziefthimiou
Službena stranica www.rhodes.gr
Karta
Rodos na karti Grčka
Rodos
Rodos

Položaj grada na karti Grčke

Rodos (grčki: Ρόδος, je upravno sjedište grčkog otoka Rod, u jugoistočnom Egeju. Grad ima oko 53 709 stanovnika, i glavni je grad Prefekture Dodekanez.

Rodos je slavan grad još od antičkih vremena po jednom od sedam svjetskih čuda staroga vijeka - Kolosa s otoka Roda. Citadela Rodos, koju su izgradili Vitezova s Rodosa, jedna je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih utvrda - gradova u Europi, 1988. godine uvrštena je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.

Danas je grad Rodos jedno od najpopularnijih turističkih odredišta na svijetu.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Antički izgled Rodosa s Kolosom
Utvrda Svetog Nikole na ulazu u lučicu Mandraki (danas je to svjetionik)
Viteška ulica u srednjovjekovnom dijelu grada.
Srednjovjekovni grad Rodos
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država
Godina uvrštenja1988. (12. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iv, v
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:493
Ulazna vrata u srednjovjekovnu gradsku utvrdu.
Ulica u starom gradu.
Rodoske vjetrenjače

Otok Rod je uvijek bio raskrsnica puteva između Europe, Male Azije i Afrike. Takav položaj, i takva uloga grada davali su mu uvijek obilježja različitih kultura, u arhitekturi, jeziku, odjeći stanovnika.[1]

Grad u antičko doba[uredi | uredi kôd]

Grad Rodos, osnovan je od otočnog saveza gradova Lindos, Kameiros i Ialisos 408 god. pr. Kr.[1]Grad je cvao sljedeća tri stoljeća koji su ostali poznati kao Zlatno razdoblje, kad se Rodos razvio kao trgovačko središte i centar brodogranje. U to vrijeme kao dokaz snage i moći grada podignut je Kolos s otoka Roda. Taj kip podigao je Har iz Lindosa (304. - 293 god. pr. Kr.), gradnja kipa trajala je 12 godina, dovršen je 282. god. pr. Kr., i ubrzo je postao jedno od sedam svjetskih čuda.[1] Kip je predstavljao boga sunca Heliosa, ta monumentalna statua stajala je na ulazu u luku. Antički Rodos bio je pomno projektirani grad, to je radio slavni Hipodamus iz Mileta, grad je imao kanalizaciju, kao i dobro izvedenu vodoopskrbnu mrežu. Veliki potres pogodio je grad Rodos oko 226. god. pr. Kr., grad je bio teško oštećen, a statua Kolosa je pala i porušila se.[1]Sljedećih osam stoljeća, ostatci Kolosa ležali su posvuda, sve dok ih nije otkupio židovski trgovac kojem je trebalo 900 deva da preveze ostatke Kolosa.

Razdoblje rimske uprave[uredi | uredi kôd]

Godine 164. pr. Kr., Rodos je postao dio rimske provincije Asie.[2] Grad je i nadalje zadržao mnoge od svojih dotad stečenih prednosti, tako da je bio mjesto gdje su bogati rimljani slali svoju djecu na školovanje.

Razdoblje bizantske uprave[uredi | uredi kôd]

Za srednjega vijeka grad Rodos bio je i ostao značajno trgovačko središte u tom dijelu Sredozemlja, naročito između tada najvećih gradova Aleksandrije i Konstantinopolisa. Jedan mali period nakon propasti Bizanta 1204. god., lokalni plemić Leo Gavalas uspio je steći kontrolu nad gradom i otokom. Ali odmah po njegovoj smrti otok i grad vraćeni su pod vlast Nicejskog carstva a time i Bizanta.

Razdoblje viteške uprave[uredi | uredi kôd]

Vitezi Ivanovci zauzeli su grad Rodos i napravili od njega svoje glavno uporište na Sredozemlju, nakon napuštanja Italije 1307. god. Papa Klement V. potvrdio je Ivanovcima njihovo pravo na Rod, 1309. god. Rodoski vitezovi vladali su otokom sljedeća dva stoljeća.

Snažne zidine grada Rodosa izdržale su napade sultana iz Egipta 1444. god. Nakon pada Konstatinopolisa 1453. god. Otomansko carstvo počelo se naglo širiti na sve strane, tako je 1480. godine sultan Mehmed II. Osvajač poduzeo veliki napad na grad Rodos, kojim je zapovijedao Mesić paša. Branitelji su se uspjeli obraniti od napadača, kombiniranim otporom s mora i kopna. Ovaj poraz zaustavio je moguću otomansku invaziju na talijanski poluotok i upad u Zapadnu Europu.

Nakon pobjede nad Otomanskim snagama 1480. god. Viteški veliki magistar, Fabrizio Del Carreto, poduzeo je radove na jačanju obrambenih zidova što je trajalo nekoliko decenija. U vrijeme njegove smrti 1521. god. Rodos je bio najbolje utvrđena kršćanska utvrda. Iz luke grada Rodosa poduzimani su pomorski napadi na trgovačke brodove muslimanskih trgovaca. To je tako trajalo do 1522. god. kada je novi turski sultan Sulejman Veličanstveni poduzeo drugu opsadu Rodosa 1522. Vitezovi s Rodosa pružili su dugotrajni i grčeviti otpor napadačima, ipak 1. siječnja 1523. godine posljednji Vitezovi s Rodosa napustili su grad i prepustili ga otomanskoj kontroli.

Razdoblje Otomanske uprave[uredi | uredi kôd]

Nova turska vlast gradila je nove zgrade, mošeje, javne kupelji i palače za svoje dostojnike. Grčko stanovništvo je iseljavano iz prostora utvrđenog grada (citadele) u predgrađa a na njihovo mjesto doseljavani su Turci. Za vrijeme Otomanske vlasti Rodos je izgubio svoj kozmopolitski karakter. Grad je postao lokalno trgovište za poljoprivredne proizvoda s otoka i obližnjeg arhipelaga.

Vremenom kako se učvršćivala vlast, otomanskih vlasti oni su isto tako pretvarali brojne kršćanske objekte u islamske mošeje ili im davale obilježja drugačije - islamske kulture. Najbolji primjeri ovakve nove adaptacije starijih objekata su dogradnja kupaona (obično u stražnjem dijelu kuće) i dogradnja zatvorenih drvenih balkona (čardaka). Ipak ovakve nove adaptacije starijih objekata su očuvale mnoge stare objekte u vrlo dobrom stanju do današnjeg dana.

Razdoblje talijanske uprave[uredi | uredi kôd]

1912. god. Talijanska vojska zaposjela je otok Rod, kao i ostale otoke Dodekaneza, i uspostavila talijansku koloniju poznatu pod imenom - Isole Italiane dell'Egeo, 1923. god.[3]

Talijani su porušili kuće koje su izgrađene oko zidina grada za vrijeme otomanske vlasti[3] Talijani su jako poradili na očuvanju i rekonstrukciji onog što je preostalo iz vremena Vitezova s Rodosa, a rušili su ono što su izgradile otomanske vlasti. On su vrlo pažljivo i temeljito rekonstruirali Palaču Velikog viteškog magistra Rodosa.[3] Dapače, osnovali su jedan Institut koji je trebao raditi na izučavanju povijesti i kulture ove regije, i tako pomoći podizanju moderne infrastrukture na otocima.[3]

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Demografska kretanja[uredi | uredi kôd]

I grad i otok imaju stalni porast stanovništva, službeno grad ima oko 54 000 stanovnika, ali neslužbeno se procjenjuje da grad Rodos ima između 75 000 - 80 000 stanovnika. Ovo je i stoga što mnogi stalni stanovnici Rodosa, navode kao mjesta svog trajnog boravišta svoja mjesta rođenja.

Godina Stanovništvo Promjene +/-
1951. 24.280 -
1961. 28.119 +3.839
1971. 33.100 +4.981
1981. 41.425 +8.325
1991. 43.558 +2.133
2001. 53.709 +10.151

Konzulati[uredi | uredi kôd]

Grad Rodos ima velik broj stranih konzulata[4]

Zbratimljeni gradovi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d History of Rhodes: Classical Period. Municipality of Rhodes. www.rhodes.gr. 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2007. Pristupljeno 31. ožujka 2007.
  2. History of Rhodes: Roman Period. Municipality of Rhodes. www.rhodes.gr. 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2007. Pristupljeno 31. ožujka 2007.
  3. a b c d History of Rhodes: Italian Period. Municipality of Rhodes. www.rhodes.gr. 2007. Pristupljeno 31. ožujka 2007. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  4. Tourists Information: Foreign States Consulates. Municipality of Rhodes. www.rhodes.gr. 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2009. Pristupljeno 31. ožujka 2007.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]