Roman Leljak

Izvor: Wikipedija

Roman Leljak (Đurmanec, 21. kolovoza 1964.), slovenski je bivši djelatnik KOS-a, publicist i istražitelj arhiva UDBA-e iz Slovenije te autor niza knjiga kojima opisuje djelatnost jugoslavenskih službi državne sigurnosti.[1] Na lokalnim izborima u prosincu 2018. godine izabran je za općinskog načelnika u Radencima.[2][3]

Otkrio je zločin u Hudoj jami.[4][5]

Nailazi na kritike dijela medija[6] [7][8][9] i povjesničara[10] koji mu predbacuju nedostatak iskustva u arhivistici i iznošenje pretpostavki o broju poginulih, a koje uvelike variraju.[11]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i školovanje[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Đurmancu kod Krapine, u obitelji oca Rudolfa Leljaka i majke Milice Belošević. Osnovnu školu završio je u Šentjuru kod Celja. Nakon osnovne škole 1978. nastavio je školovanje u Sarajevu i Beogradu, u srednjoj vojnoj školi. Završio je specijalizaciju za šifranta u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a zatim se školovao u središtu za obuku kontraobavještajne službe JNA u Pančevu.

Istraživački rad[uredi | uredi kôd]

Krajem 1980.-ih htio je izaći iz vojne službe, što mu, kako on kasnije navodi, njegovi nadređeni u KOS-u nisu dopuštali: opisuje kako je svađe sa svojim pretpostavljenima snimio na službeni kasetofon; kada je kasetofon pronađen kod njega, pokrenut je kazneni progon zbog zloporabe službenih sredstava i neovlaštenog snimanja te mu je vojni sud izrekao kaznu od 14 mjeseci zatvora, koju je ukinuo Vrhovni sud Slovenije.[12]

Nakon otpusta iz vojne službe o svojim je iskustvima u KOS-u napisao knjigu Sam protiv njih te u njoj opisao metode rada jugoslavenske vojne obavještajne službe. Knjiga je objavljena u vrijeme raspada Jugoslavije 1990. godine.[13] O povijesti službe čiji je djelatnik bio, Leljak će kasnije napisati knjige Teharske žive rane - Huda Jama 2009. i KNOJ 1944-1945: Slovenska partizanska likvidacijska postrojba 2010.[14] O pitanju komunističkih likvidacija u Sloveniji objavio je knjigu Zločini slovenskog Kaina (u dva dijela) 2012. godine.[15][16]

2014. Leljak je objavio knjigu Spavajuća Udba,[17] a 2014. godine njezin nastavak pod naslovom Špiclji Udbe (Suradnici Udbe) i u njoj popis, fotografije i adrese svih slovenskih udbaša i njihovih suradnika. U knjizi navodi da je za Udbu u Sloveniji radilo ili s njom surađivalo ukupno oko 65 tisuća osoba: suradnika je bilo i među učiteljima, novinarima i kulturnim djelatnicima.[18]

Prema Leljakovom istraživanju oko 35% Slovenaca je i u 2015. godini na neki način vezano uz Udbu.[19] Leljak iznosi da su doušnici imali povlašten status u komunističko vrijeme, u vidu stanovanja i zaposlenja.[19]

2014. godine objavio je knjigu UDBA,[20] a 2016. knjigu Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa 1944. – 1990.[21]

Kao predsjednik Udruge Huda Jama podnio je kaznenu prijavu protiv osoba koje su sudjelovale u masovnom ubijanju na tom stratištu nakon II. svjetskog rata,[22] a 2015. godine je objavio i knjigu Huda jama – strogo čuvana tajna.[23]

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) u suradnji s drugim Udrugama iz Domovinskog rata, na čelu s Mladenom Pavkovićem, dodijelila mu je "Veliku zlatnu plaketu" 7. lipnja 2016.

2017. godine objavio je knjigu Maribor-najveće stratište Hrvata, o masovnim pogubljenjima zarobljenih vojnika NDH i civila nakon predaje na Bleiburgu.[24]

2018. godine objavio je knjigu i film Mit o Jasenovcu, iznoseći ocjenu da je u Sabirnome logoru Jasenovac život izgubilo oko 1 500 ljudi.[25][26]

Ocjene[uredi | uredi kôd]

Hrvatski povjesničar, Vladimir Geiger, navodi da Leljak pripada skupini povjesničara i povjesničara-amatera, koji sustavno poriču i znatno umanjuju ustaške zločine počinjene u logoru Jasenovac: "Posebno mjesto imaju njegovi precizno izmišljeni brojevi jasenovačkih logoraša i žrtava logora Jasenovac...Leljak u knjizi donosi tek dva dokumenta, jedan Zemaljske komisije…u kojem je navedeno 576 osoba, i dokument čiji je tvorac nepoznat, a u kojem je navedeno 1078 osoba, i to samo žena (što zbrojeno iznosi 1654) i koje proglašava „Popisom žrtava logora Jasenovac”. – Imalo upućenima jasno je da se ne radi o nekim posebnim dokumentima iz Beograda koji bi donosili ukupan broj jasenovačkih žrtava, kako je to Leljak senzacionalistički mjesecima najavljivao Hrvatima željnima „istine”[10]

Kazneni progoni i kontroverze[uredi | uredi kôd]

Leljak je zbog kaznenih djela koje je počinio od 1993. do 1996. godine kao direktor poduzeća "Avto Ideal", osuđen 2008. godine; proglašen je krivim za ostvarenje protupravne koristi od 1 117 497 eura na štetu jednog poduzeća i 448 privatnih slovenskih klijenata te 54 000 eura na štetu jedne austrijske banke. Leljak je uzimao kredite na ime klijenata, a novac prisvajao svojem poduzeću. Za oba kaznena djela, koja je počinio 1993. i 1994. godine, izrečena mu je jedinstvena kazna od tri i pol godine zatvora.[27]

Godine 2015., nakon što je pred članovima slovenskog parlamenta iznio podatak da je slovenska Udba nekoliko godina prije osamostaljenja Slovenije kupila ubojita sredstva u obliku olovke s kojom potajno može ubiti ljude te primjerak olovke pokazao javno u Skupštini, kazneno ga je zbog odavanja državne tajne prijavio tadašnji predsjednik skupštine Milan Brglez.[28] Po izlasku iz parlamenta, Leljaka je pretražila policija i tvrdila kako se radilo o običnoj olovci.[29]

2017. godine je oslobođen optužbe za klevetu bivšega visokog komunističkog dužnosnika Janeza Zemljariča, o kojem je 2014. godine objavio članak u kojemu se tvrdi da je bio umiješan u ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Nikice Martinovića[30], tajnika udruge "Počasni bleiburški vod".[31]

Krajem studenog 2020. godine, prema pisanju slovenske Mladine, uništio je spomen-ploču palim borcima NOB-a postavljenu 1954. godine nedaleko od njegove kuće u Kapeli, u Općini Radenci.[32]

Knjige (izbor)[uredi | uredi kôd]

  • Radiorelejne zveze (udžbenik za veziste JNA)
  • Sam proti njim 1. in 2. del (metodologija djelovanja tajnih službi, 1990.)
  • Teharske žive rane, Huda Jama (2009.)
  • Teharje
  • Trilogija Vetrinje-Teharje-Rog
  • Cerkev umira v petek 13.
  • KNOJ 1944-1945 (partizanska likvidacijska divizija)
  • Dirigent s pištolo
  • Črne bukve Gornje Radgone 1945-1950
  • Odgovorni za poboje na Celjskem 1945 (2010.)
  • Mit o OF in KPS
  • Zločini slovenskega Kajna 1 in 2 del (2012.)
  • Huda jama – strogo čuvana tajna
  • UDBA
  • Maribor: Najveće stratište Hrvata i istoimeni dokumentarni film Maribor: Najveće stratište Hrvata (2017.)
  • Lebendig Eingemauerte Deutschen, Kroaten Und Slowenen: Grauenhaften Taten Der Tito-partisanen (2017.)
  • Mit o Jasenovcu (2018.), knjiga i dokumentarni film[33][34]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. [1] Narod.hr, pristupljeno 5. svibnja 2015.
  2. Leljak je župan Radencev, Črnkovič Kostela, Balažic pa Moravč (slovenski). Reporter. 2. prosinca 2018. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  3. Leljak upal na odpis dolgov, trgali mu bodo od županske plače (slovenski). 24UR.com. 10. prosinca 2018. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  4. Ante B.: (VIDEO) Dokumentarni film Romana Leljaka “HUDA JAMA – STROGO ČUVANA TAJNA”, Kamenjar.com. 20. studenoga 2016. Pristupljeno 1. ožujka 2019.
  5. iz Predgovora: Huda jama - strogo čuvana tajna, Verbum. Pristupljeno 1. ožujka 2019.
  6. UPOZORENJE STRUČNOJ JAVNOSTI: ROMAN LELJAK, “DJECA S KOZARE”, Hitoriografija.hr
  7. Borges u zemlji revizionizma, Kulturpunkt
  8. Bajruši, Robert. 8. veljače 2017. Kriminalna biografija nije nikakva prepreka za Most! Otkrivamo tko je čovjek kojeg su u Mostu predstavili kao vodećeg istražitelja Udbinih arhiva. Jutarnji list. Pristupljeno 21. veljače 2019.
  9. Razbijanje mitova: Tvornica laži Romana Leljaka. Lupiga. 9. veljače 2017. Pristupljeno 21. veljače 2019.
  10. a b Vladimir Geiger. 20. srpnja 2020. Pitanje broja žrtava logora Jasenovac u hrvatskoj i srpskoj historiografiji, publicistici i javnosti nakon raspada SFR Jugoslavije – činjenice, kontroverze i manipulacije. Časopis za suvremenu povijest. 52 (2): 517–585. 10.22586/csp.v52i2.11253. Pristupljeno 20. siječnja 2021.
  11. Dr. Marko Jukić: Komunističko-četnička manipulacija o broju žrtava Drugog svjetskog rata. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2019. Pristupljeno 26. veljače 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. Roman Leljak: 'UDBA nam je ostavila ljudsku pokvarenost i birokraciju koja raste s nepotizmom, to je tumor hrvatskog naroda'. Priznajem.hr. 6. travnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  13. SAM PROTIV NJIH, podatci o knjizi iz 1990. god. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  14. podatci o knjizi iz 2010. god. Knoj 1944-1945 : Slovenska partizanska likvidacijska enota. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  15. podatci o knjizi iz lipnja 2012. Zločini slovenskega Kajna: odgovorni za poboje na celjskem 1945 (slovenski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  16. podatci o knjizi iz prosinca 2012. Zločini slovenskega Kajna, 2. del (slovenski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  17. podatci o knjizi SPEČA UDBA iz 2014 (slovenski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  18. direktno.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 8. svibnja 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 5. svibnja 2015.
  19. a b Roman Leljak: U Sloveniji je za Udbu radilo šezdeset i pet tisuća osoba hkv.hr, Portal Hrvatskog kulturnog vijeća, pristupljeno 6. svibnja 2015.
  20. podatci o knjizi iz 2016., kod Dominović Bookshop. UDBA. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  21. podatci o knjizi iz 2016., kod Dominović Bookshop. PREDPISI O METODAH IN SREDSTVIH DELA UDBE IN KOSA=PROPISI O METODAMA I SREDSTVIMA RADA UDBE I KOSA 1944. - 1990. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  22. Ivana Pezo Moskaljov. 27. listopada 2016. Probleme Drugog svjetskog rata možemo riješiti samo istinom i pokapanjem žrtava. Dnevnik.hr. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  23. Ivan Jakin. 'Huda jama – strogo čuvana tajna': pletenice svjedoče – komunisti su žive zazidali i žene i djecu…. 16. listopada 2015. Narod.hr. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  24. Promocija filma 'Maribor, najveće stratište Hrvata'. RepublikaInfro. 23. studenoga 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  25. POVJESNIČARKA O MANIPULACIJI BROJEM ŽRTAVA JASENOVCA: 'Srbi kažu da je ubijeno 700.000 osoba, a bivši dužnosnik NDH da je to bio samo radni logor'. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2019. Pristupljeno 25. veljače 2019.
  26. Roman Leljak: 'Djeca s Kozare pokopana na Mirogoju, a vode se na popisu jasenovačkih žrtava'. Narod.hr. 27. rujna 2018. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  27. Tomaž Klipšteter. 12. veljače 2008. Po 15 letih od storitve: Mariborski poslovnež Roman Leljak je moral za zapahe (slovenski). Dnevnik. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  28. direktno.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 16. kolovoza 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 5. svibnja 2015.
  29. Huda ljaga: slučaj HRT-ovog međunarodnog stručnjaka za antikomunizam. Bilten (engleski). Pristupljeno 9. lipnja 2022.
  30. Koruška ce ispitati o ubojstvu hrvatskog emigranta Nikice Martinovića 1975.
  31. Igor Kršinar. 25. listopada 2017. Roman Leljak na sodišču oproščen, Janez Zemljarič potrdil pristnost udbovskih dokumentov (slovenski). Reporter.si. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  32. Roman Leljak je porušil spomenik aktivistom NOB in talcem. Mladina.si. Pristupljeno 23. prosinca 2020.
  33. Roman Leljak, Mit o Jasenovcu : dokumentarni film : dokumenti, Društvo za raziskovanje zgodovine, Radenci, 2018., ISBN 9789619415122
  34. Vladimir Geiger, U povodu 10. travnja ili kako je Roman Leljak došao do „otkrića” o ukupnom broju jasenovačkih logoraša - 18.600 i ukupnom broju žrtava logora Jasenovac - 1654?, historiografija.hr, objavljeno 8. travnja 2020. (Internet Archive), pristupljeno 18. siječnja 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Roman Leljak