Romanizacija grčkog jezika

Izvor: Wikipedija
Očenaš na starogrčkome jeziku

Romanizacija grčkog jezika jest proces transliteracije s grčkoga alfabeta na latinicu konvencionalnim pravilima. Transliteracije novogrčkoga i starogrčkoga ne razlikuju se previše, ali zbog nestanka politonskoga sustava pisanja i promjena u izgovoru glasova, neke se promjene ipak transliteriraju.

Transliteracija mora, što je više moguće, nastojati prenijeti sve informacije koje originalni sustav daje, a pritom ne dodati nove.

Posuđivanje u latinski[uredi | uredi kôd]

Rimljani su posudili mnoge riječi iz starogrčkoga i pritom ih morali transkribirati. Većinu su slova jednostavno zamijenili slovima s istom glasovnom vrijednošću: α = a, β = b, κ = c, ξ = x... S obzirom na to da nisu imali znakova kojima bi mogli označiti ζ i υ, preuzeli su ih iz grčkoga te dobili z i y. Ipak, kada se υ pojavljuje u dvoglasu (vidjeti fonologiju grčkoga) smatrali su upotrebu slova u primjerenijom. Agma (gama koja označava glas [ŋ] pred velarima) zamijenjena je slovom n. Razliku između ε i η te ο i ω nisu radili. Glas /e:/, koji se u grčkome označavao dvoslovom ει, postao je kasnije glasom /i/, a preuzet je, ovisno o izvornome izgovoru, dvojako: ili se označavao slovom e ili slovom i.

Dvoglase αι i οι Rimljani su preuzeli ili kao ae i oe (koji postoje i u latinskome) ili kao ai i oi. U starijim stadijima grčkoga iota subscriptum još se izgovarala, ali kasnije nije. ᾳ, ῃ i ῳ preuzeti su kao ae, ai ili a, to jest e te oe ili o.

Spiritus asper transliteriran je slovom h.[1]

Antički grčki[uredi | uredi kôd]

Rimski oblik transkripcije prešao je u mnoge europske jezike koji su preuzeli latinicu, a u njima je doživio daljnje promjene prilagođavajući se fonološkim sustavima tih jezika. Razvojem znanosti pojavili su se sustavi transliteracije koji su bili nedosljedni. ALA-LC upotrebljava svoju transliteraciju za sve tekstove prije 1454. godine, drže da svi ti tekstovi pripadaju starogrčkome i srednjovjekovnome grčkom.[2] Beta Code nastoji transliterirati grčki bez upotrebe dodatnih znakova koji se ne pojavljuju u klasičnoj latinici.

Grčki Položaj ALA-LC

(2010.)

Beta Code
α a A
αι ai AI
β b B
γ g G
pred γ, κ, ξ i χ n
δ d D
ε e E
ει ei EI
ζ z Z
η ē H
θ th Q
ι i I
κ k K
λ l L
μ m M
ν n N
ξ x C
ο o O
οι oi OI
ου ou OU
π p P
ρ na početku riječi rh R
r
σ u riječi s S / S1
ς na kraju riječi S / S2 / J
τ t T
υ y U
u dvoglasima u
υι ui UI
φ ph F
χ ch X
ψ ps Y
ω ō W

Dijakritički znakovi[uredi | uredi kôd]

Grčki ALA-LC

(2010.)

ISO 843

(1997.)

Beta Code
◌́ ◌́ /
◌̀ ◌̀ \
◌̔ h h (
◌̓ ◌̓ )
◌̃ ◌̂ =
◌̈ ◌̈ +
◌ͅ ◌̧ |

Zastarjela slova[uredi | uredi kôd]

Neka se slova više nisu rabila ni u antičko vrijeme, ovdje su neka važnija:

Greek ISO 843

(1997.)

ALA-LC

(2010.)

Beta Code Ime
Ϝ ϝ w w V digama
Ϙ ϙ

Ϟ ϟ

#3 kopa
Ϡ ϡ #5 sampi
Ϻ ϻ #711 san

Moderni grčki[uredi | uredi kôd]

Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) donio je jednostavna pravila transliteracije. ISO 843 donesen je 1997. godine, a utemeljen je na sustavu ELOT 743. Sustav ELOT 743 rabi se na grčkim i ciparskim putovnicama. U tablici se nalaze i transliteracije UN-a i ALA-LC te BGN/PCGN, sustav američkoga Board on Geographic Names (BGN) i Permanent Committee on Geographical Names (PCGN) Ujedinjenoga Kraljevstva.[3]

Grčki ELOT 743, 2. izdanje

(2001.)

UN

(1987.)

ISO

(1997.)

ALA-LC

(2010.)

BGN/PCGN

(1962.)[4]

α a a a a a
αι ai ai ai ai e
αυ au av̱ au au av
af
β v v v v v
γ g g g g g/y
γγ gg ṉg gg ng ng
γκ gk gk gk gk g
ng ng
γξ gx ṉx gx nx nx
γχ gch ṉch gch nch nkh
δ d d d d d
ε e e e e e
ει ei ei ei ei i
ευ eu ev̱ eu eu ev
ef
ζ z z z z z
η ī / i¯ ī ē i
ηυ īy / i¯y i̱v̱ īy ēu iv
i̱f̱
θ th th th th th
ι i i i i i
κ k k k k k
λ l l l l l
μ m m m m m
μπ mp b mp b b
mp mp mb
ν n n n n n
ντ nt nt nt ḏ / d_ d
nt nt
ξ x x x x x
ο o o o o o
οι oi oi oi oi i
ου ou ou ou ou ou
π p p p p p
ρ r r r r r
σ / ς s s s s s
τ t t t t t
υ y y y y i
υι yi yi yi ui i
φ f f ph f f
χ ch ch ch ch kh
ψ ps ps ps ps ps
ω ō / o¯ ō ō o

Dijakritički znakovi[uredi | uredi kôd]

Grčki ELOT

(2001.)

UN

(1987.)

ISO

(1997.)

BGN/

PCGN (1996.)

ALA-LC

(2010.)

◌́ ◌́
◌̈ ◌̈

Hrvatski jezik[uredi | uredi kôd]

U hrvatskome se rabe uobičajene transliteracije, ali transkripcije su ipak originalne i stavljaju naglasak na izgovor u grčkome. Ipak, pojavljuju se problemi u upotrebi nekih slova u transliteraciji. Problem je uzrokovan nedostatkom službenih priručnika koji su se uglavnom bavili transkripcijom.[1]

Antički grčki[uredi | uredi kôd]

Kada se u hrvatskim prevoditeljskim i stručnim tekstovima rabi transliteracija grčkih imena, često se pojavljuju problemi oko toga treba li upotrijebiti slovo iz klasične latinice ili slovo u upotrebi u hrvatskome. Iako se upotrebljavaju međunarodna pravila, nedoumice postoje.

Sljedeća se slova jednostavno transliteriraju:

Grčki Hrvatski
α a
β b
γ g
δ d
ι i
λ l
μ m
ν n
π p
ρ r
σ/ς s
τ t

Slovo κ obično se zamjenjuje slovom k, ali ponekad se pod utjecajem latinskoga pojavljuje c.

Aspiranti θ, φ i χ transliteriraju se kao th, ph i ch. Umjesto ph, pojavljuje se i f, a ch se zna zamijeniti oznakama kh i h, ali ovakve su prakse neslužbene, a, u slučaju h, i neprecizne.

Slovo ξ prenosi se dvojako: ks i x, a obliku ks daje se prednost. Slovo ψ ipak ima samo jednu transliteriranu inačicu: ps. Zeta se prenosi slovom z, a ipsilon slovom y. Ro se na početku riječi aspirira pa se tako i zapisuje: kao rh. Velarni nazal transliterira se slovom n.[1]

Razlika između ε i η te ο i ω postiže se crticama nad samoglasnicima:

Grčki Hrvatski
ε e
η ē
ο o
ω ō

Zbog dostupnosti slova na tipkovnici ponekad se zamijeni znakom ◌̂, ali tako se može pomiješati s oznakom za cirkumfleks.

Dvoglasi se prenose sa slovom i, a iota subscriptum pretvara se u obično j. Ipsilon se u dvoglasima transliterira slovom u, a dvoslov ου obično je jednostavno u, ali može i ou.

Spiritus lenis ne preuzima se, a spiritus asper bilježi se slovom h.

Naglasci i dijereza bilježe se oznakama ◌́ (akut), ◌̀ (gravis), ◌̂ (cirkumfleks) i ◌̈ (dijereza) iznad oznake za duljinu samoglasnika. U slučaju cirkumfleksa, oznaka za duljinu ne stavlja se.[1]

Razlike od ISO standarda jesu: agma se prenosi slovom n umjesto slovom g, aspirirano ro transliterira se dvoslovom rh umjesto običnim r, fi je ph, a ne f, a hi je ch, a ne h. Osim toga, ipsilon nije uvijek u. Ipak, hrvatski način odgovara ALA-LC sustavu.

Primjeri na antičkom grčkom[uredi | uredi kôd]

Grčki Transliteracija Prijevod
σαφής saphḗs jasan
ποιέω poiéō raditi
ποίημᾰ poíēma rad
ἀγαθός agathós dobar
ἑωυτοῦ heōytoû sebe
ᾠδή ōidḗ pjesma, oda
Ξέρξης Xérxēs Kserkso
Σφῐ́γξ Sphínks sfinga
αϋπνία aÿpnía insomnija

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Damir Salopek: O problemima transliteracije s grčkoga na hrvatski jezik
  2. ALA-LC Romanization Tables: Greek
  3. Introduction, Vlada UK-a
  4. Transliteration of Greek