Ruža Viterbska

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sveta Ruža Viterbska
Ruža Viterbska (u prvom planu lijevo) na slici Piera di Cosima s kraja 15. ili početka 16. stoljeća.
Ruža Viterbska (u prvom planu lijevo) na slici Piera di Cosima s kraja 15. ili početka 16. stoljeća.
svetica
Rođena 1233. - 1235.
Viterbo, Lacij
Preminula 6. ožujka 1251. ili 1252.
Viterbo, Lacij
Kanonizirana 1459.
Spomendan 4. rujna
Zaštitnica pelagra
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Sveta Ruža Viterbska ((tal.) Rosa da Viterbo, Viterbo, Lacij, između 1233. i 1235. - Viterbo, 6. ožujka 1251. ili 1252.), talijanska katolička djevica, mističarka i svetica.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ruža je rođena u Viterbu godine 1233. od oca Ivana i majke Katarine. Već kao dijete imala je mistične doživljaje, a prema predaji, u dobi od svega tri godine uskrisila je majčinu sestru. Voljela je hraniti ptice kruhom što su joj zbog neimaštine priječili. Jednom prilikom uhvatili su je dok je u pregači nosila kruh, ali čudom kruh se pretvorio u ruže. Drugom prilikom išla je na izvor po vodu i razbila vrč. Čudesno ga je sastavila. Voljela je odlaziti u crkve i slušati propovijedi Male braće koje bi u susretima sa prijateljicama prepričavala.

Na blagdan Svetog Nikole godine 1250. tijekom teške bolesti doživjela je viđenje. Ukazale su joj se duše bliskih preminulih osoba, a potom i Majka Božja. Gospa ju je ozdravila i potakla da se priključi franjevačkom svjetovnom redu. Počela je propovijedati i pozivati sugrađane na pokoru i pokajanje, te upozoravati na krivovjerja koja su prijetila jedinstvu Crkve.

Tijekom sukoba cara Fridrika II. i pape Inocenta IV. Ruža i njena obitelj, zbog vjernosti papi, kratko su vrijeme od carske stranke bili prognani iz Viterba. Nakon pobjede papinske stranke vratili su se u Viterbo. Prema predaji, na povratku u Viterbo Ruža je kod mjesta Vitorchiano ozdravila ženu slijepu od rođenja te obratila jednog okorjelog krivovjerca. Kao znak da je Bog s njome neozlijeđena je prošla kroz plamen. Pokušala je ući u red klarisa, ali nije bila primljena. Umrla je 6. ožujka 1251. godine.

Štovanje[uredi VE | uredi]

Relikvije Ruže Viterbske u crkvi samostana klarisa u Viterbu.

Papa Aleksandar IV. bio je veliki štovatelj Ruže Viterbske. Po njegovoj želji njeni posmrtni ostatci preneseni su u crkvu Svete Marije od Ruža. Prilikom posjeta Viterbu papa je doživio tri viđenja Svete Ruže. Svetom ju je proglasio papa Kalist III. godine 1459. Zaštitnica je od pelagre.

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Ruža Viterbska
Mrežna mjesta