Rusko-turski rat (1768. – 1774.)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Rusko-turski rat (1768. – 1774.)
Dio rusko-turskih ratova
Torelli2.jpg
Alegorija pobjede Katarine nad Turcima (1772.), slika Stefana Torellia
Vrijeme 1710.1774.
Lokacija Ukrajina, Vlaška
Ishod Pobjeda Rusije

Kučuk-Kajnardžijski mir

Sukobljeni
Flag of Russia 1668.png Rusija Ottoman flag.svg Osmansko Carstvo
Vojne snage
Flag of Russia 1668.png 125.000[1] Ottoman flag.svg 200.000[2]
Flag of the Crimean Tatar people.svg 100.000

Rusko-turski rat (1768. – 1774.) bio je odlučujući sukob nakon kojeg je Rusija proširila svoj utjecaj i vlast na južnu Ukrajinu, sjeverni Kavkaz, i poluotok Krim. Tijekom ovog rata izbile su i pobune u Grčkoj, Rumunjskoj i Crnoj Gori, što je u neku ruku olakšalo pobjedu Rusije.

Rat je izbio u vrijeme velikih unutrašnjih previranja u Poljskoj, gdje je izbio sukob između plemstva i kralja Stanislava Augusta Poniatowskog, bivšeg miljenika ruske carica Katarine II. Vlast Poniatowskog ovisila je o ruskoj vojnoj podpori.

Kozački odred u ruskoj službi, ušao je u Baltu (na turski teritorij) gonivši pritom pripadnike snaga poljske Konfederacije iz Bara. Službeni predstavnici Osmanskog Carstva optužili su Rusiju zbog ubijanja i nezakonitih postupaka u gradu Balti, Ruska strana je te optužbe odbacila. Nakon ovog graničnog incidenta iz Balte, sultan Mustafa III. objavio je rat Rusiji 25. rujna 1768.

Turci su osnovali savez sa poljskim oporbenim snagagama okupljenim oko Konfederacije iz Bara, a Rusiju je u ovom sukobu dobila podršku od strane Velike Britanije, koja joj je dala pomorske instruktore.

Snage Poljske oporbe porazio je ruski vojskovođa Aleksandar Suvorov. Nakon toga, on je prebačen na tursko ratište, gdje je tijekom 1773.1774. izvojevao seriju pobjeda za Rusiju. Tako je nastavio pobjedonosni niz, koji je na tom ratištu imao ruski feld-maršal grof Petar Rumijancev, pobjedama kod Large i Kagula.

Pomorske operacije ruske Baltičke flote pod zapovjedništvom Alekseja Grigorjeviča Orlova, upućene na Mediteran dale su još spektakularnije rezultate i pobjede. Dijelom zahvaljujući i njoj 1771., izbila je pobuna u Egiptu i Siriji protiv osmanske vladavine. Najspektakularnija je bila bitka kod Turskog grada Česme, gdje je Ruska flota potpuno uništila tursku ratnu mornaricu.

Dana 21. srpnja 1774., predstavnici Osmanskog Carstva, potpisali su Mirovni ugovor u Kučuk-Kajnardžiji (Kuçuk Kainarji). Prema tom ugovoru, Krimski Kanat, stekao je formalnu neovisnost (u stvarnosti je postao ovisan o Rusiji). Rusija je također dobila ratnu reparaciju od tadašnjih 4,5 milijuna rubalja i dvije morske luke na Crnom moru kao i pravo prolaza kroz Dardanele.

Ovaj rat je bio mali dijelić stalnog procesa širenja Ruskog Carstva prema jugu i istoku tijekom XVIII. i XIX. stoljeća.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  1. История войн (Энциклопедия для детей); M. Avanta, 2007; p. 277
  2. Petrov, Andrei Nikolaevich (1893). Влияние турецких войн с половины прошлого столетия на развитие русского военного искусства / The Influence of The Turkish Wars from half the last century on the development of Russian Military Art, Russian Military Printing House, St. Petersburg