SCUM Manifesto

Ovo je izdvojeni članak – kolovoz 2020. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

SCUM Manifesto

Omot knjige u izdanju Verso Pressa
Naziv izvornika SCUM Manifesto
Autor Valerie Solanas
Država SAD
Jezik engleski
Vrsta djela manifest
Izdavač Olympia Press (SAD)
Datum (godina)
izdanja 		1967. (nezavisna objava)
1968. (komercijalna objava)
Broj stranica 21 (u izvornom izdanju)
Teme radikalni feminizam
ISBN broj 978-1859845530

SCUM Manifesto manifest je radikalnog feminizma autorice Valerie Solanas. Prvi je put objavljen 1967. godine.[1][2] Tvrdi da su muškarci iskvarili svijet i da ga žene trebaju popraviti. Kako bi se postigao taj cilj, predlaže se osnivanje SCUM-a, organizacije posvećene rušenju društva i eliminiranju muškog spola. Manifest je utemeljen na filozofskim i društvenim pitanjima.[3][4] Objavljen je u barem desetak izdanja na engleskom jeziku i preveden je na trinaest jezika.

Izraz "SCUM" pojavio se na omotu prvog izdanja Olympia Pressa u obliku "S.C.U.M.", uz komentar da je u pitanju pokrata koja znači "Society for Cutting Up Men" ("Društvo za uništavanje muškaraca").[5] Solanas se usprotivila takvoj tvrdnji i inzistirala na tome da nije u pitanju pokrata premda se prošireni oblik pojavio u reklami u Village Voiceu koju je napisala 1967.[6] Solanas je u Grand Chelsea Hotelu, gdje je višekratno boravila, održala nekoliko sastanaka tijekom kojih je regrutirala članove za SCUM.

Manifest nije privukao veću pozornost dok Solanas 1968. nije pokušala ubiti Andyja Warhola. Zbog tog su događaja manifest i sama Solanas pridobili značajnu pažnju medija.[7][8] Dok je feministica Ti-Grace Atkinson branila Solanas i smatrala manifest valjanom kritikom patrijarhata, ostale su feministice, kao što je Betty Friedan, njezine stavove smatrale preradikalnima i polarizirajućima.

Povijest izdavanja[uredi | uredi kôd]

Solanas je SCUM Manifesto napisala između 1965. i 1967. godine.[9] Godine 1967. samostalno je objavila prvo izdanje tako što je izradila dvjesto primjeraka pomoću stroja za umnažanje dokumenata, koje je prodavala na ulicama Greenwich Villagea u New York Cityju.[10][11][12] Solanas je ženama za primjerak naplaćivala jedan dolar, a muškarcima dva dolara.[13][14][15] Do idućeg proljeća prodano je oko 400 primjeraka.[13][14] Solanas je u kolovozu 1967. potpisala izdavački ugovor s Mauriceom Girodiasom za objavu romana i zatražila ga je da te godine umjesto toga objavi SCUM Manifesto.[16]

Prvo je komercijalno izdanje manifesta objavio njujorški Olympia Press 1968. godine. Sadrži predgovor koji je napisao Maurice Girodias i esej "Wonder Waif Meets Super Neuter" Paula Krassnera.[17] Prema Sharon Jansen postoje sitne razlike između inačice Olympia Pressa iz 1968. i izvorne Solanasine inačice.[18] U intervjuu s The Village Voiceom Solanas je komentirala inačicu Olympia Pressa i žalila se da "nijedan ispravak... [koji je] željela nije uvršten u knjigu, a ipak je više puta promijenjen izvor riječi – što je pogoršalo stvar – a ima i mnogo 'tipografskih pogreški': riječi ili čak podulji dijelovi rečenica potpuno su izbačeni, zbog čega su odlomci u kojima su se trebali nalaziti nejasni."[19] Godine 1977. Solanas je samostalno objavila "ispravnu" inačicu, sličniju izvornoj verziji, i uvrstila uvod koji je sama napisala.[20]

SCUM Manifesto objavljen je barem deset puta na engleskom jeziku i preveden je na hrvatski, češki, finski,[21] francuski, njemački, hebrejski, talijanski, španjolski, švedski, turski,[22] portugalski, nizozemski[16] i danski jezik.[23] Dijelovi manifesta pojavili su se i u nekoliko feminističkih antologija,[24] među kojima je Sisterhood is Powerful: An Anthology of Writings From The Women's Liberation Movement (1970.), zbirka radikalnih feminističkih tekstova koje je uredila Robin Morgan.[25][26] Verso Books 2004. je godine objavio inačicu manifesta čiji je uvod napisala feministička filozofkinja Avital Ronell.[27] Jon Purkis i James Bowen SCUM Manifesto opisali su kao "pamflet koji je postao jedan od najdulje preživjelih radova anarhističkog tiska".[28]

Solanasina sestra, Judith A. Solanas Martinez, od obnove ugovora iz 1997. godine drži autorsko pravo na SCUM Manifesto.[29]

Sadržaj[uredi | uredi kôd]

Manifest započinje ovom izjavom:[30]

Wikicitati »Zbog toga što je "život" u ovom "društvu" u najboljem slučaju posve dosadan i zato što ženama uopće nije relevantan nijedan dio "društva", građanskim, odgovornim ženama u potrazi za uzbuđenjem preostaje jedino srušiti vladu, eliminirati novčani sustav, uspostaviti potpunu automatizaciju i eliminirati muški spol.«

Solanas na početku predstavlja teoriju da je muškarac "nepotpuna žena" koja je genetski oskudna zbog y-kromosoma.[31] Prema Solanas zbog tog genetskog nedostatka muškarac postaje ograničen u osjećajima, egocentričan i nesposoban za mentalnu strast ili stvarnu interakciju. Za muškarca tvrdi i da mu nedostaje empatija i da se ne može poistovjetiti ni s čim osim s vlastitim fizičkim osjetima.[32] Nadalje, u manifestu se spominje da muškarac provodi svoj život u pokušaju da postane žena i tako prevlada vlastitu inferiornost. To čini tako što "stalno traži ženu, bratimi se s njom, pokušava živjeti kroz nju i spojiti se s njom." Solanas odbacuje Freudovu teoriju o zavisti prema penisu i tvrdi da muškarci pate od "zavisti prema pički". Solanas tad optužuje muškarce da su svijet pretvorili u "hrpu govana" i predstavlja dugi popis pritužbi.[33] Veći dio manifesta sastoji se od popisa kritika na račun muškog spola. Podijeljeni su u ova poglavlja:[34]

  • Rat
  • Ljubaznost, pristojnost i "čast"
  • Novac, brak i prostitucija, rad i prevencija automatiziranog društva
  • Očinstvo i psihička bolest (strah, kukavičluk, bojažljivost, nesigurnost, pasivnost)
  • Suzbijanje individualnosti, animalizam (obiteljski život i majčinstvo) i funkcionalizam
  • Prevencija privatnosti
  • Izolacija, predgrađa i prevencija zajednice
  • Konformizam
  • Autoritet i vlada
  • Filozofija, religija i moralnost utemeljene na seksu
  • Predrasude (rasne, etničke, vjerske itd.)
  • Natjecanje, prestiž, status, formalno obrazovanje, neznanje i društvene i ekonomske klase
  • Prevencija razgovora
  • Prevencija prijateljstva i ljubavi
  • "Velika umjetnost" i "Kultura"
  • Seksualnost
  • Dosada
  • Tajnovitost, cenzura, suzbijanje znanja i ideja, otkrivanje informacija
  • Nepovjerenje
  • Ružnoća
  • Mržnja i nasilje
  • Bolest i smrt

Zbog prethodno spomenutih pritužbi zaključka manifesta jest da je eliminacija muškog spola moralni imperativ.[35] Također se iznosi tvrdnja da žene moraju zamijeniti "sustav rada za novac" sustavom potpune automatizacije jer će tako vlada pasti i muškarci izgubiti vlast nad ženama.[36]

Kako bi se postigli ti ciljevi, Manifesto predlaže osnivanje revolucionarnog ženskog društva. To se društvo naziva SCUM. U manifestu se tvrdi da bi se SCUM trebao okoristiti sabotažom i izravnim akcijama umjesto građanskim neposluhom jer je građanski neposluh koristan samo za manje promjene u društvu. Potrebna je nasilna aktivnost kako bi se uništilo sustav: "Ako SCUM ikad bude marširao, marširat će preko predsjednikovog glupog, odbojnog lica; ako će SCUM ikad napasti, napast će u mraku bodežom dugim šest inča."[37]

Manifesto završava opisom utopijske budućnosti kojom će vladati žene i u kojoj, naposljetku, neće biti muškaraca. Neće biti novca, a bolesti i smrt bit će eliminirane. Također se tvrdi da su muškarci previše iracionalni kako bi obranili trenutačni sustav i da trebaju prihvatiti nužnost vlastita uništenja.[38]

Reakcije i kritike[uredi | uredi kôd]

Različiti su recenzenti, učenjaci i novinari analizirali Manifesto i Solanasine izjave o njemu. Profesor James Martin Harding izjavio je da je predložila "radikalan program".[39] Profesorica Dana Heller komentirala je da je autoričina "vizija društva anarhična"[40] i da se u Manifestu nalaze "gotovo utopijske teorije"[41] i "utopijska vizija svijeta u kojem bi mehanizacija i sustavi masovne (re)produkcije rad, spolni odnos i novčani sustav otišli u zastaru."[42] Prema recenzentici Village Voicea B. Ruby Rich "SCUM je beskompromisna globalna vizija" koja kritizira muškarce zbog mnogih propusta kao što su rat i neliječenje bolesti;[13] mnogi, ali ne svi argumenti "prilično su točni";[13] kritiziraju se i određene vrste žena, odnosno one koje se mijenjaju kad oko njih nema muškaraca;[43] i sam je spolni odnos opisan "izrabljivačkim".[44] Prema Janet Lyon Manifesto "je sukobio... 'oslobođene' žene... i žene 'isprana mozga'".[45]

Feministica i kritičarka Germaine Greer komentirala je da Solanas smatra da su oba spola odvojena od svoje ljudskosti[46] i da muškarci žele biti poput žena.[47] Alice Echols izjavila je da Manifesto smatra rod apsolutnim, a ne relativnim.[48]

Heller je komentirala da Manifesto prikazuje odvajanje žena od temeljnih ekonomskih i kulturnih resursa, kao i žensko ovjekovječenje tog odvajanja zbog psihološke podčinjenosti muškarcima.[a] Robert Marmorstein iz Voicea izjavio je da su prema glavnoj poanti SCUM-a "muškarci zagadili svijet" i "da više nisu potrebni (pa čak ni u biološkom smislu)".[b] Jansen je izjavila da Solanas muškarce smatra "biološki inferiornima".[51] Prema Lauri Winkiel Manifesto traži propast heteroseksualnog kapitalizma i da produkciju preuzmu žene.[52] Rich i Jansen izjavile su da bi tehnologija i znanost bile dobrodošle u budućnosti.[53][54] Jansen je plan o stvaranju ženskog svijeta opisala uglavnom nenasilnim, utemeljenom na nesudjelovanju žena u suvremenom gospodarstvu i odsutnosti odnosa s muškarcima, zbog čega bi policija i vojska bile brojčano nadjačane;[51] dodaje da bi se neke žene mogle zaposliti i "ne raditi" u slučaju da solidarnost među njima nije dovoljna i tako dovesti do raspada sustava.[54] Jansen također tvrdi da bi se lišavanjem novca izgubila potreba za ubijanjem muškaraca.[54] Heller je komentirala da bi Manifesto dozvolio drag queenovima da žive, budu "korisni" i "produktivni".[55] Jansen i Winkiel tvrde da je Solanas zamislila svijet u kojem bi prebivale samo žene.[56][57] Frank Faso i Henry Lee, reporteri Daily Newsa, dva dana nakon što je Solanas ustrijelila Warhola izjavili su da je Solanas "pošla u križarski rat za svijet jednog spola oslobođenog od muškaraca".[58] Winkiel je izjavila da Manifesto zamišlja ženski nasilni revolucionarni puč.[c] Profesorica Ginette Castro Manifesto smatra "feminističkim dopuštenjem nasilja" i da podržava terorističku histeriju.[62] Prema Janseninim riječima Solanas muškarce smatra životinjama koje će biti lovljene i ubijene kao plijen, a ubojice će se služiti oružjima kao "faličkim simbolima okrenutim protiv muškaraca".[63] Rich, Castro, recenzentica Claire Dederer, Friedan, profesorica Debra Diane Davis, Deborah Siegel, Winkiel, Marmorstein i Greer izjavili su da je Solanasin plan uglavnom utemeljen na eliminaciji muškaraca, u što bi spadalo i međusobno ubijanje muškaraca, premda Rich smatra da je u pitanju sviftovska satira i da je u Manifestu alternativno rješenje ponovno odgajanje muškaraca; Castro nije eliminaciju muškaraca smatrala ozbiljnim planom, a Marmorstein je spomenuo kriminalnu sabotažu muškaraca.[46][50][64][65][66][67][68][69][70]

Jansen tvrdi da poziva na reprodukciju isključivo žena,[51] a kasnije čak ni žena nakon što problemi starenja i smrti budu riješeni, zbog čega iduća generacija ne bi više bila potrebna.[71]

Međutim, Lyon komentira da Manifesto ne pokazuje poštovanje i da je duhovit,[72] Siegel izjavljuje da je Manifesto "jasno izrazio goli ženski bijes",[73][d] a Jansen za Manifesto kaže da je "šokantan" i da ostavlja bez daha.[74] Rich je opisala Solanas kao "jednočlanu žensku posadu koja spaljuje zemlju",[44] a Siegel njezin stav naziva "ekstremnim"[75][e] i za nj kaže da "odražava općenito nezadovoljstvo nenasilnim protestima u Americi općenito."[75] Rich tvrdi da je Manifesto pokazao ženski "očaj i bijes" i napredni feminizam,[44] a Winkiel komentira da je američki radikalni feminizam nastao zbog te "deklaracije rata protiv kapitalizma i patrijarhata".[10] Heller smatra da je Manifesto uglavnom socijalističko-materijalistički.[76] Echols je izjavila da je Solanas "besramno mizandrijski nastrojena"[77] i da su ljudi povezani s Andyjem Warholom (kojeg je upucala) i različiti mediji njezino ponašanje smatrali "mržnjom prema muškarcima".[78]

Kao parodija i satira[uredi | uredi kôd]

Laura Winkiel, izvanredna profesorica engleskog jezika na University of Colorado at Boulderu smatra da "SCUM manifesto parodira patrijarhalni društveni poredak koji odbija". Winkiel također smatra da je manifest "zabranjena izvedba, sprdnja s 'ozbiljnim' govornim činovima patrijarhata". Dodaje da žene SCUM-a ismijavaju način na koji određeni muškarci upravljaju svijetom i legitimiziraju vlast.[79] Na sličan način razmišlja i sociologinja Ginette Castro:

Ako pažljivije proučimo tekst, možemo vidjeti da je njegova analiza patrijarhalne stvarnosti parodija [...] Sam je sadržaj neupitno parodija frojdovske teorije ženstvenosti, u kojoj je riječ žena zamijenjena riječju muškarac [...] Prisutni su svi klišeji frojdovske psihoanalize: biološka nesreća, nepotpun spol, "zavist na penisu" koja postaje "zavist na pički" i tako dalje [...] Ovdje je slučaj apsurda koji se koristi kao izražajno sredstvo kojim se otkriva apsurd, odnosno apsurdna teorija kojom se pokušalo dati "znanstveni" legitimitet patrijarhatu [...] A što reći o njezinu prijedlogu da muškarce treba jednostavno eliminirati kako bi se riješilo bremena mizoginije i maskulinosti? To je nužan zaključak feminističkog pamfleta, jednako kao što je prijedlog Jonathana Swifta da irsku djecu (kao beskorisna usta) treba baciti svinjama bio logičan zaključak njegovog satiričnog pamfleta u kojem se suprotstavio gladi u Irskoj. Nijedan od tih prijedloga ne treba uzimati ozbiljno i svaki pripada političkoj fikciji ili čak znanstvenoj fantastici; napisani su u očajničkom pokušaju da probude svijest.[3]

Spisateljica Chavisa Woods sličnog je mišljenja: "SCUM Manifesto remek-djelo je književne umjetnosti protesta, koju se često pogrešno čita. Veći dio djela zapravo čine ponovno napisani Freudovi tekstovi. U pitanju je parodija."[80] James Penner smatra manifest satiričnim tekstom. Izjavio je: "Kao što je slučaj i s ostalim feminističkim satirama, 'SCUM Manifesto' pokušava politizirati žene napadanjem određenih mitova o maskulinosti koji čine američku popularnu kulturu." Dodao je: "Kao satirično djelo 'SCUM Manifesto' retorički je učinkovito jer dekonstruira čitateljeve naučene pojmove o maskulinosti i femininosti."[81][f] Profesor Carl Singleton primjećuje "razuzdanu narav" manifesta i rastuću duševnu nestabilnost Solanas zbog koje su, prema njegovim riječima, mnogi tekst počeli smatrati trivijalnim. Singleton je dodao: "Ostali su smatrali dokument oblikom političke satire u stilu Skromnog prijedloga Jonathana Swifta."[82] Na sličan je način Jansen manifest usporedila sa Skromnim prijedlogom Jonathana Swifta, izjavila je da je u njemu prisutna "satirična briljantnost",[16] a Solanas je nazvala "hladnom i zajedljivo smiješnom".[83] Bilten Project of Transnational Studiesa također uspoređuje manifest s Jonathanom Swiftom i izjavljuje: "Uobičajena strategija je čitati SCUM kao primjer političke fikcije ili parodije na tragu Jonathana Swifta."[84] Pišući za časopis Spin u rujnu 1996. godine Charles Aaron SCUM Manifesto nazvao je "pobunjeničkom, pretfeminističkom satirom".[85] Redateljica Mary Harron manifest je nazvala "izvrsnom satirom" i njegov ton opisala je "vrlo smiješnim".[g] Prema Rich u The Village Voiceu rad je vjerojatno "satira"[13] i može ju se čitati "doslovno ili simbolički".[44] Winkiel je izjavila: "Humor i ljutnja satire poziva žene da nastave taj feministički tekst tako da preuzmu uloge politički performativnih žena SCUM-a."[87] Paul Krassner, koji je bio Solanasin poznanik, manifest je nazvao "dokument patološkog prozelitizma uz povremene natruhe nenamjerne satire".[88]

Solanasin prvi izdavač, Maurice Girodias, smatrao je da je u pitanju "šala"[89] i prema riječima J. Hobermana manifest je nazvao "sviftovskom satirom pokvarena ponašanja, genetske inferiornosti i potpune otpadnosti muškog spola".[90]

Prema članku objavljenom 1968. u Daily Newsu "oni koji tvrde da poznaju Valerie tvrde da se ne šali... [ali] i da duboko iznutra zapravo voli muškarce."[58] Godine 1968. u razgovoru s Marmorsteinom izjavila je da je u vezi sa "SCUM-om mrtvo ozbiljna."[91] Alexandra DeMonte, međutim, smatra da je Solanas "kasnije izjavila da je manifest samo satira".[92]

Organizacija SCUM[uredi | uredi kôd]

Solanas je organizirala "javni forum za SCUM" na kojem se pojavilo oko četrdeset ljudi, uglavnom muškaraca koje je opisala "čudacima" i "mazohistima";[93] SCUM nije imao drugih članova osim nje same.[44] Prema Greer "nema dokaza da je S.C.U.M. ikad [imao drugih članova]" osim Solanas.[94]

U intervjuu s The Village Voiceom 1977. godine Solanas je izjavila da je SCUM "samo stilsko sredstvo. Nikad nije postojala organizacija SCUM – nikad nije niti nikad neće."[95] Solanas je izjavila da je o tome "mislila kao o stanju uma... žene koje razmišljaju na određen način pripadaju SCUM-u... [a] muškarci koji razmišljaju na određen način nalaze se u muškoj podružnici SCUM-a."[95]

Solanasina reklama u The Village Voiceu 27. travnja 1967. godine

SCUM kao pokrata[uredi | uredi kôd]

Fraza "Society for Cutting Up Men" ("Društvo za uništavanje muškaraca") nalazi se na naslovnici nezavisno objavljenog izdanja iz 1967. godine ispod naslova.[5] Ta inačica prethodi svim komercijalnim izdanjima. K tome, u izdanju The Village Voicea objavljenom 10. kolovoza 1967. nalazi se pismo uredniku koje je potpisala Valerie Solanas (iz SCUM-a, West 23rd Street), koje je zapravo odgovor na prethodno pismo koje je potpisala Ruth Herschberger (koje se nalazi u izdanju objavljenom 3. kolovoza 1967.) i u kojem se pita zašto se žene ne pobune protiv muškaraca. Solanas je ovako odgovorila: "Voljela bih obavijestiti nju i ostale ponosne, nezavisne žene poput nje da postoji SCUM (Društvo za uništavanje muškaraca), nedavno osnovana organizacija koja će vrlo brzo krenuti s radom (i doista mislim brzo) za nekoliko tjedana."[96]

Iako je "SCUM" u početku značilo "Društvo za uništavanje muškaraca",[h] ta se fraza zapravo ne pojavljuje nigdje u tekstu. Heller ke izjavila: "Ne postoje dokazi da je Solanas htjela da SCUM bude pokrata za 'Society for Cutting Up Men'."[101] Susan Ware tvrdi da je Solanasin izdavač Girodias izjavio da je SCUM pokrata za "Society for Cutting Up Men", nešto što Solanas naočigled nikad nije bila namjera.[102] Gary Dexter smatra da ga je Solanas nazvala SCUM Manifestom bez točki između slova SCUM. Dodao je: "Girodiasov način pisanja protivan njezinom kodificiranom naslovu još je jedan čin patrijarhalne intervencije, pokušaj za posjedovanjem."[i]

Riječ "SCUM" u tekstu se koristi kako bi se aludiralo na određenu vrstu žena, a ne na muškarce. Odnosi se na snažne žene, "SCUM – dominantne, sigurne, samouvjerene, gadne, nasilne, sebične, nezavisne, ponosne, pustolovne, vjetropiraste, arogantne žene koje se smatraju spremnima vladati svemirom, koje su došle do granica ovog 'društva' i spremne su otići dalje od onoga što ono može ponuditi".[104] Avital Ronell smatra da je "SCUM" kao pokrata "zakašnjeli dodatak" koji je Solanas kasnije odbacila.[j]

Utjecaj[uredi | uredi kôd]

Prema Lyon Manifesto je "ozloglašen i utjecajan", ali i "jedan od najranijih... [i] najradikalnijih" traktata koji su proizvela "različita područja američkih pokreta za oslobođenje žena". Lyon tvrdi da je "do 1969. postala neka vrsta Biblije" za Cell 16 u Bostonu.[72] Prema članku Arthura Goldwaga iz 2012. godine na blogu Southern Poverty Law Center Hatewatcha "Solanas se i dalje čita i citira u određenim feminističkim krugovima."[105] Heller ne smatra da bi se Manifesto trebalo smatrati klasikom feminizma jer odbacuje hijerarhiju veličine, ali je izjavila da "je i dalje utjecajan feministički tekst."[42]

Žene i pucnjava[uredi | uredi kôd]

Laura Winkiel smatra da je Solanasino pucanje u Andyja Warhola i Marija Amayu izravno povezano s Manifestom.[106][k][l] Nakon što je upucala Warhola Solanas je novinaru rekla: "Pročitajte moj manifest i reći će vam što sam."[107] Međutim, Heller smatra da Solanas "nije namjeravala povezati manifest i pucnjavu".[101] Harding tvrdi da "u Solanasinoj dvosmislenoj izjavi novinarima ne postoji čista indikacija da bi sadržaj manifesta mogao objasniti detalje njezinih djela, barem ne kao upute."[108] Harding je izjavila da je SCUM Manifesto "proširenje, a ne izvor performativnih činova, čak i kad je u pitanju nasilan čin kao što je pucanje u Warhola."[109]

Winkiel smatra da se revolucionarka Roxanne Dunbar preselila u SAD "uvjerena da je ženska revolucija započela"[13][110] i ondje je osnovala Cell 16, koji je slijedio program utemeljen na Manifestu.[111] Winkiel tvrdi da je Solanas "razljutilo" to što je ženski pokret "prisvojio" Manifesto,[112] ali da je "pucanje [u Warhola] prikazalo pravednički bijes feminističkog pokreta naspram patrijarhata".[78] Dunbar i Ti-Grace Atkinson smatraju da je Manifesto započeo "revolucionarni pokret",[78] a Atkinson (prema riječima Rich) Solanas je "prvom istaknutom šampionkom ženskih prava".[13] Greer smatra da je jezik Manifesta "radikalizirao" žene i potaknuo ih da napuste Nacionalnu organizaciju za žene (NOW),[46] a Winkiel dodaje da ih je nagnao da pristanu uz Solanas.[113] Prema riječima Greer Solanas se smatralo previše psihički bolesnom i previše povezanom s Warholom "da bi njezina poruka izbjegla perverzne konotacije".[46] Profesorica Davis Manifesto smatra "pretečom"[114] "poziva na oružje među pragmatičnim američkim feministicama"[114] i izjavila je da je "tada uživao... veliku popularnost".[115] Winkiel je komentirala da je Manifesto "utjecao na širenje 'kulture žene' i lezbijskog separatizma",[116] ali mu se "pripisuju zasluge za započinjanje pokreta protiv pornografije."[111][m] Friedan smatra da je Manifesto loš za feministički pokret i NOW.[67][117]

Film[uredi | uredi kôd]

Scum Manifesto naziv je i kraćeg filma iz 1976. koji su režirale Carole Roussopoulos i Delphine Seyrig. U filmu Seyrig recitira nekoliko paragrafa iz francuskog prijevoda Solanasina manifesta.[118][119]

Warhol je kasnije satirizirao cijeli događaj u filmu Women in Revolt, u kojem je grupu sličnoj S.C.U.M. nazvao "P.I.G." (Politically Involved Girlies, "Politički angažirane djevojčure").

Solanasin kreativni rad i odnos s Warholom prikazani su u filmu Upucala sam Andyja Warhola iz 1996. godine. Značajan dio filma govori o SCUM Manifestu i Solanasinim nesuglasicama s Warholom.

Televizija[uredi | uredi kôd]

U epizodi "Viva Los Muertos!" animirane humoristične TV serije The Venture Bros. lik Val direktno citira dijelove SCUM Manifesta.[120]

SCUM Manifesto pojavio se kao predmet radnje u FX-ovoj TV seriji Američka horor priča: Kult, a prvi je put vidljiv u epizodi "Valerie Solanas Died for Your Sins: Scumbag", koja je prvi put emitirana 17. listopada 2017. godine. Fikcionalizirana inačica Valerie Solanas, koju glumi Lena Dunham, tijekom epizode recitira sadržaj iz manifesta.

Književnost[uredi | uredi kôd]

Naslovna priča iz zbirke kratkih priča Mozgovi štakora Michaela Blumleina koristi se Manifestom kako bi ilustrirala mržnju glavnog muškog lika prema sebi i vlastitom spolu.

Godine 2006. švedska je autorica Sara Stridsberg objavila polufikcionalnu biografiju Valerie Solanas Drömfakulteten (Sposobnost sanjanja), u kojem se nekoliko puta aludira na Manifesto.[121] Dijelovi Manifesta također se navode u knjizi.

Nick Cave izjavio je da Solanas u Manifestu "podosta govori o onome što smatra muškošću i muškom psihologijom... da su zapravo muškarci na pola puta između ljudi i majmuna, neka vrsta glomaznih komada mesa, predatorskih komada mesa" i da je "prilično izvrsno štivo... određeni aspekt knjige doimao mi se istinitim." Cave je napisao roman Smrt Bunnyja Munroa, za koji je "izmislio lika koji je muški oblik Valerie Solanas."[122]

Glazba[uredi | uredi kôd]

Solanas se citira u knjižici debitantskog albuma Generation Terrorists Manic Street Preachersa. Solanas je izravno nadahnula i njegovu pjesmu "Of Walking Abortion" na trećem uratku The Holy Bible, čiji je naziv preuzet iz Solanasina rada. Liverpulski punk sastav Big in Japan skladao je pjesmu "Society for Cutting Up Men" izravno nadahnutu manifestom; talijanski progresivni rock sastav Area također je napisao pjesmu nadahnut Solanas pod imenom "SCUM", koja se pojavljuje na petom albumu Maledetti (Maudits). Britanska grupa S.C.U.M. nazvana je po manifestu.[123] Na albumu The Rose Has Teeth in the Mouth of a Beast skupine Matmos iz 2006. jedna se skladba zove "Tract for Valerie Solanas", u kojoj se nalaze dijelovi SCUM Manifesta.[124] Britanski alternativni sastav Young Knives 25. prosinca 2017. objavio je pjesmu "Society for Cutting Up Men".

Vidi i[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Manifesto je "oštra analiza ženskog odvajanja iz temeljnih ekonomskih i kulturnih resursa i njihovog nepromišljenog sudjelovanja u produživanju tih siromašnih uvjeta zbog psihološke podčinjenosti muškarcima."[49]
  2. ↑ "Glavna tema SCUM-a je da su muškarci zagadili svijet, da više nisu potrebni (pa čak ni u biološkom smislu) i da bi ih posve trebalo uništiti, po mogućnosti kriminalnim sredstvima kao što su sabotaža i umorstvo.... što brže, to bolje.").[50]
  3. ↑ Manifesto "zamišlja... nasilan puč"; "fantazija... političkog nasilja", Solanasino pucanje u Andyja Warhola još je jedna od njezinih "fantazija o političkom nasilju";[59] "zamišljena grupa feministica revolucionarki koje najavljuju svoje zauzimanje svijeta"; "četa revolucionarki" i "Solanas zamišlja kako žene izravno najavljuju rat... muškarcima", deklaracija koja "parodira maskulinu politiku"[60] "žene SCUM-a zauzet će sve dijelove društva... [služeći se, između ostalog,] ubojstvom".[61]
  4. ↑ Vidi i Jansen (2011), str. 131 ("ženski bijes"), 132 ("duboka ljutnja i... hrabri iskaz... [Solanasina] gnjeva"), 134 ("ženska ljutnja"), 147 ("posve hladna – njezina je ljutnja ledeno vruća" i "[ona je] ljuta... ali je ton... praktičan"), 208 ("bijes" i "ljutnja"), i 218 ("zapaljiv bijes gori")
  5. ↑ Weather Underground, lijevo orijentirana politička organizacija koja je htjela srušiti američku vladu
  6. ↑ Vidi i Winkiel (1999), str. 63 ("SCUM-ova satirična hladnoća"), 66 (o "javnim nastupima koji su satirični" i "satiričnom feminizmu"), 68 (Manifesto "parodira... pozicije moći" i "parodira... patrijarhalni društveni poredak", jezik je "sarkastičan" i "ulično inteligentan", i unutarnji citati "parodiraju naturalizirana značenja"), 70 ("žene SCUM-a... [mogu] parodirati..."), 73 (njezino rješenje "ako žene preuzmu vlast" je "u satiričnoj tradiciji 'Skromnog prijedloga' Jonathana Swifta...'"; "hiperbola"; "parodija"; i izvan Manifesta pucanjem u Warhola "parodirala je maskulini oblik"), 74 (izvan Manifesta, "maniju publiciteta gurnula je do razine parodije"), 74–75 (Manifesto "predlaže idealnu ideju svijeta kojim upravljaju žene kako bi se satirično prikazalo svijet kojim upravljaju muškarci"), 76 (Manifesto "svaku od kategorija ["kategorija 'muškog' i 'ženskog'"] pretvara u imitiranog, parodiranog označitelja"; "parodira" "seksologija" i "parodira seksološku raspravu"; "odmetničke uvrede i želja za trenutnom promjenom pokazuju SCUM-ovu nezakonitost"), 77 ("njezina retorika... parodira... odobravajući jezik"), 78 ("parodija seksologije" i "zamišljene žene SCUM-a.... same postaju parodija... i umjetne") i 79 ("satira muškaraca")
  7. ↑ "Eine brillante Satire – so als hätte Oscar Wilde beschlossen, Terrorist zu werden. Für meinen Warhol-Film hatte ich Dutzende von Zeitzeugen zu den Hintergründen von Solanas Attentat befragt und Berge von Berichten gelesen. Niemand hatte erwähnt, dass Valerie Solanas Talent und einen ausgeprägten Hang zur Komik hatte."[86]
  8. ↑ "Objašnjenje pokrate SCUM omogućila je nazivu da vrlo precizno bude preveden na ostale jezike: Manifest der Gesellschaft zur Vernichtung der Männer (1969.), Manifesto de la Organización para el Extermino del Hombre (1977.), Manifesto per l'eliminzione dei masch (1994.) i što god piše na češkom o tome (1998.)",[97] u The New York Timesu,[98] i drugdje,[99][100]
  9. ↑ "Nazvala ga je SCUM Manifesto, a pokrata nije tako napisana, ne postoje točke nakon slova u SCUM-u. To je naziv koji se pojavio na svim naknadnim izdanjima. Zapravo, čak i u ranijim inačicama knjige 'Society for Cutting Up Men' nigdje nije spomenuto (...) SCUM je glas tih žena, poput Valerie, pobješnjelih, siromašnih, usamljenih lezbijki izvan bilo kakve grupe ili društva, odbačenih, taloga, otpadaka, prognanih. Ološa ("scum"). Način na koji je Girodias napisao njezin kodificiran naslov još je jedan čin patrijarhalne intervencije, pokušaj za posjedovanjem."[103]
  10. ↑ "U određenim se trenutcima... ["Solanas"] odrekla pokrate naslova i negirala da znači 'Society for Cutting Up Men.' U pitanju je 'stilsko sredstvo' i zakašnjeli dodatak..."[97]
  11. ↑ Vidi i Hoberman (1996), str. 49 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFHoberman1996 (pomoć): "Valerie Solanas doista nije bila nitko dok nije upucala Andyja Warhola. Nakon što je The SCUM Manifesto umočen u krv, Solanas više nije morala čekati obožavatelje... Solanas je radikalna struja NOW-a smatrala 'važnom glasnogovornicom'..."
  12. ↑ Vidi i Siegel (2007), str. 2: "Valerie Solanas, autorica mizandrijskog traktata poznatog kao S.C.U.M. (Society for Cutting Up Men) Manifesto, upucala je Andyja Warhola.... [¶] Ženama generacije baby boomera ova i ostala uvodna paljba revolucije predstavljaju trenutke kanonske – i osobne – povijesti feminizma." i Siegel (2007), str. 71–72: "Solanasini pobornici smatraju da je pucanje u poznatu mušku avangardnu ličnost hrabra politička poruka poručena u ime oslobođenja žena".
  13. ↑ Pokret protiv pornografije pokret je koji se pornografiji protivi s feminističkog stajališta i ostalih stajališta

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Penner (2011), str. 232
  2. ↑ Jansen (2011), str. 137 & 134 i vidi str. 6, 129–160 (poglavlje 6, str. 131–135, 137–142, 145–148 i 150–160), 208 & 218.
  3. ↑ a b Castro (1990), str. 73–74
  4. ↑ Ronell (2004), str. 1–31
  5. ↑ a b Jansen (2011), str. 159–160
  6. ↑ Fahs (2014), str. 85
  7. ↑ Drake i Kerekes (2004), str. 199
  8. ↑ Bernstein Weiss, Tracey. 1978. The Rhetoric of Radical Feminism: A Pentadic Analysis of the Inception of a Rhetorical Movement. Temple University. str. 3
  9. ↑ Fahs (2014), str. 61
  10. ↑ a b Winkiel (1999), str. 62
  11. ↑ Castro (1990), str. 264 (Chronology)
  12. ↑ Singleton, Knight i Wildin (1999), str. 636
  13. ↑ a b c d e f g Rich (1993), str. 16 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFRich1993 (pomoć)
  14. ↑ a b Marmorstein (1968), str. 10 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMarmorstein1968 (pomoć)
  15. ↑ Jansen (2011), str. 139 i vidi str. 146
  16. ↑ a b c Jansen (2011), str. 156
  17. ↑ Solanas (1968)
  18. ↑ Jansen (2011), str. 140–142
  19. ↑ Valerie Solanas Replies, in Smith, Howard, & Brian Van der Horst, Scenes, in The Village Voice, vol. XXII, br. 31, 1. kolovoza 1977., str. 29, cols. 1–2.
  20. ↑ Jansen (2011), str. 140–142 ("CORRECT" velikim slovima)
  21. ↑ Jarla, Pertti. 30. rujna 2011. Vintage vihapuhe (Vintage hate speech). Suomen Kuvalehti (finski). Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2012. Pristupljeno 31. siječnja 2012.
  22. ↑ Lord (2010) Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFLord2010 (pomoć)
  23. ↑ Denne bog burde slet ikke tildeles hjerter (This book should not be awarded hearts). Politiken (danski). 8. ožujka 2010. Pristupljeno 2. veljače 2012.
  24. ↑ Hewitt (2004), str. 603
  25. ↑ Morgan, Robin, ed., Sisterhood Is Powerful: An Anthology of Writings From the Women's Liberation Movement (N.Y.: Random House, 1st ed. 1970), str. 514–519. Vidi i Rich (1993), str. 17 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFRich1993 (pomoć).
  26. ↑ Heller (2008), str. 165 (i vidi str. 15–16), dijelove SCUM Manifesto citiraju i Kolmar, Wendy i Frances Bartkowski, eds., Feminist Theory: A Reader (Mountain View, Calif.: Mayfield, 2000.) i Albert, Judith Clavir, & Stewart Edward Albert, eds., The Sixties Papers: Documents of a Rebellious Decade (1984.).
  27. ↑ Solanas, Valerie; Avital Ronell. 2004. SCUM manifesto. Verso. London. ISBN 1-85984-553-3
  28. ↑ Purkis i Bowen (1997), str. 93
  29. ↑ Jansen (2011), str. 141
  30. ↑ Solanas, Valerie, SCUM Manifesto (1967.), str. [1] (nezavisno objavljeno)
  31. ↑ Solanas (1968), str. 31
  32. ↑ Solanas (1968), str. 32–33
  33. ↑ Solanas (1968), str. 34–35
  34. ↑ Solanas (1968), str. 35–67
  35. ↑ Solanas (1968), str. 67–70
  36. ↑ Solanas (1968), str. 70–71, 80–81
  37. ↑ Solanas (1968), str. 71–80
  38. ↑ Solanas (1968), str. 80–84
  39. ↑ Harding (2010), str. 155
  40. ↑ Heller (2008), str. 158
  41. ↑ Heller (2008), str. 154
  42. ↑ a b Heller (2008), str. 165
  43. ↑ Rich (1993), str. 16–17 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFRich1993 (pomoć)
  44. ↑ a b c d e Rich (1993), str. 17 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFRich1993 (pomoć)
  45. ↑ Lyon (1991), str. 106 i vidi str. 107.
  46. ↑ a b c d Greer (1971), str. 307 "Solanas smatra da su 'muškarci i žene ["odvojeni"] od ljudskosti'; 'kako bi... se žene vratile ljudskosti... one istrebljuju muškarce.'"
  47. ↑ Greer (1971), str. 99 (Solanas je izjavila da "muškarci žude biti sve što žene jesu, tražeći degradaciju i feminizaciju.") i vidi str. 81, str. 99 n. 6 koja citira Solanas (1968), str. 73.
  48. ↑ Echols (1983), str. 440
  49. ↑ Heller (2008), str. 163
  50. ↑ a b Marmorstein (1968), str. 9 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMarmorstein1968 (pomoć)
  51. ↑ a b c Jansen (2011), str. 150
  52. ↑ Winkiel (1999), str. 68 ("Retorika [Manifesta] na polemičan način traži potpuno zbacivanje heteroseksualnog kapitalizma") & 78 ("žene SCUM-a.... uzimaju proizvodnju u svoje ruke")
  53. ↑ Rich (1993), str. 17 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFRich1993 (pomoć) (Solanas se sviđala znanost i tehnologija i željela je distribuciju računala).
  54. ↑ a b c Jansen (2011), str. 151
  55. ↑ Heller (2008), str. 157–158
  56. ↑ Jansen (2011), str. 131 i vidi str. 150.
  57. ↑ Winkiel (1999), str. 69 (Solanas "je zamislila... svijet u vlasti žena") i vidi br. 79 ("bolji svijet kojim bi vladale žene").
  58. ↑ a b Faso i Lee (1968), str. 42 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFFasoLee1968 (pomoć)
  59. ↑ Winkiel (1999), str. 65
  60. ↑ Winkiel (1999), str. 69
  61. ↑ Winkiel (1999), str. 78
  62. ↑ Castro (1990), str. 101 ("zasigurno" "feminističko dopuštenje nasilja", "legitimacija... histerije kao terorističke sile").
  63. ↑ Jansen (2011), str. 147–148 (Solanas muškarce smatra životinjama koje će biti lovljene i ubijene kao plijen, a ubojice će se služiti oružjima kao "faličkim simbolima okrenutim protiv muškaraca") ("muškarci su prave životinje", str. 148 i vidi str. 208).
  64. ↑ Dederer, Claire, Cutting Remarks u The Nationu, 14. lipnja 2004. (recenzija knjige), pristupljeno 29. lipnja 2011. ("Manifest poziva na istrebljenje muškaraca s planeta.")
  65. ↑ Rich (1993), str. 16 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFRich1993 (pomoć) (Solanas, možda u stilu sviftovske satire, "vjerovala je da muškarce... treba ili preodgojiti ili eliminirati.")
  66. ↑ Castro (1990), str. 64 (Solanas "je predložila postupnu eliminaciju svih muškaraca") i 74 (prijedlog Manifesta "da muškarce jednostavno treba eliminirati" "ne bi trebalo shvatiti ozbiljno"
  67. ↑ a b Friedan, Betty, "It Changed My Life": Writings on the Women's Movement (Cambridge, Mass.: Harvard Univ. Press, 1st Harvard Univ. Press pbk. ed. 1998 (1963–1964, 1966, 1970–1976, 1985, 1991, & 1998) (ISBN 0-674-46885-6)), str. 138 ("Our Revolution Is Unique": Excerpt from the President's Report to NOW, 1968, u dijelu II, The Actions: Organizing the Women's Movement for Equality) ("taj SCUM Manifesto predlaže eliminaciju muškaraca!").
  68. ↑ Davis (2000), str. 147: muškarci bi trebali pripomoći međusobnom eliminacijom, pa i "racionalnim ubojstvom."
  69. ↑ Siegel (2007), str. 71: "zagovara kolektivno zatiranje muškaraca."
  70. ↑ Winkiel (1999), str. 74 ("eliminacija... muškog spola") i 78 (osim za "muškarce u Muškoj podružnici SCUM-a")
  71. ↑ Jansen (2011), str. 152
  72. ↑ a b Lyon (1991), str. 106
  73. ↑ Siegel (2007), str. 26
  74. ↑ Jansen (2011), str. 133 i vidi str. 155 ("visceralni odgovori").
  75. ↑ a b Siegel (2007), str. 26, misleći pritom na "stavove koje zauzimaju mnoge Solanas i Weathermeni".
  76. ↑ Heller (2008), str. 163 (u svojoj je srži manifest "socijalističko-materijalistička kritika", Heller smatra).
  77. ↑ Echols (1989), str. 104
  78. ↑ a b c Winkiel (1999), str. 71
  79. ↑ Winkiel (1999), str. 68–69
  80. ↑ Woods, Chavisa. 21. svibnja 2019. Hating Valerie Solanas (And Loving Violent Men). Full Stop (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2020.
  81. ↑ Penner (2011), str. 232–233
  82. ↑ Singleton, Knight i Wildin (1999), str. 639
  83. ↑ Jansen (2011), str. 147 i vidi str. 155.
  84. ↑ Public Culture: Bulletin of the Project for Transnational Cultural Studies, vol. 8 (1995.), str. 524.
  85. ↑ Aaron, Charles (Rujan 1996.). "Rebel Girl". Spin Magazine, Vol. 12, br. 6, str. 86.
  86. ↑ Mary Harron (Ožujak/Travanj 1997). "S.C.U.M. Die Vernichtung". EMMA. Pristupljeno 29. studenog 2011.
  87. ↑ Winkiel (1999), str. 79
  88. ↑ Solanas (1968), str. 89
  89. ↑ Girodias, Maurice, Publisher's Preface (N.Y.: 1968.), u Solanas, Valerie, SCUM Manifesto (London: Olympia Press, 1971. (ISBN 0 700 410 30 9)), str. xi.
  90. ↑ Hoberman (2003), str. 48
  91. ↑ Marmorstein (1968), str. 9 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMarmorstein1968 (pomoć) ("Naravno da sam ozbiljna. Mrtvo sam ozbiljna")
  92. ↑ DeMonte, Alexandra (2010.). "Feminism: Second-Wave". In Chapman, Roger (ed). Culture Wars: An Encyclopedia of Issues, Viewpoints, and Voices. Armonk, N.Y.: M.E. Sharpe, str. 178, ISBN 978-1-84972-713-6
  93. ↑ Marmorstein (1968), str. 10 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMarmorstein1968 (pomoć). Vidi i Rich (1993), str. 16 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFRich1993 (pomoć).
  94. ↑ Greer (1971), str. 306
  95. ↑ a b Smith i Van der Horst (1977), str. 32 Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFSmithVan_der_Horst1977 (pomoć)
  96. ↑ Solanas, Valerie, "SCUM : High Gear" in The Village Voice (3. kolovoza 1967.), 31.
  97. ↑ a b Ronell (2004), str. 6
  98. ↑ Quote: "an extremist tract calling for the establishment of a 'Society for Cutting Up Men.'". Inačica izvorne stranice arhivirana 12. studenoga 2007. Pristupljeno 29. svibnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  99. ↑ Donovan, Josephine, Feminist Theory: The Intellectual Traditions (N.Y.: Continuum, 3d ed. 2000. (ISBN 0-8264-1248-3)), str. 157 br. 7
  100. ↑ Morgan, Robin, ed., Sisterhood Is Powerful: An Anthology of Writings From the Women's Liberation Movement (N.Y.: Random House, 1st ed. 1970), str. 514.
  101. ↑ a b Heller (2008), str. 152
  102. ↑ Susan Ware, Stacy Lorraine Braukman, et al. (2005.). Notable American Women: A Biographical Dictionary Completing the Twentieth Century. Cambridge: Harvard University Press, str 603, ISBN 978-0-674-01488-6.
  103. ↑ Dexter (2007), str. 210–211
  104. ↑ Solanas, Valerie, SCUM Manifesto (Valerie Solanas, 1967.), str. 16–17 (nezavisno objavljeno)
  105. ↑ Goldwag, Arthur. 15. svibnja 2012. Intelligence Report Article Provokes Fury Among Men's Rights Activists. Hatewatch. Southern Poverty Law Center. Montgomery, Alab.. Pristupljeno 28. travnja 2013.
  106. ↑ Winkiel (1999), str. 73 ("jedini je čin nasilja koji je izravna posljedica manifesta") i str. 79 (Manifesto "je rezultirao jednim neuspješnim umorstvom").
  107. ↑ Smith, Howard. 6. lipnja 1968. The Shot That Shattered the Velvet Underground. Village Voice
  108. ↑ Harding (2010), str. 159
  109. ↑ Harding (2010), str. 160
  110. ↑ Winkiel (1999), str. 66–67. Vidi i Siegel (2007), str. 72
  111. ↑ a b Winkiel (1999), str. 67
  112. ↑ Winkiel (1999), str. 71
  113. ↑ Winkiel (1999), str. 71–72
  114. ↑ a b Davis (2000), str. 147 i vidi str. 147-148.
  115. ↑ Davis (2000), str. 148
  116. ↑ Winkiel (1999), str. 78 i vidi str. 79 (Manifesto "je rezultirao... lezbijskim separatizmom").
  117. ↑ Siegel (2007), str. 72
  118. ↑ Biet, Christian; Olivier Neveux. 2007. Une histoire du spectacle militant: théâtre et cinéma militants 1966-1981 (francuski). Entretemps. str. 294. ISBN 2-912877-63-6
  119. ↑ Fleckinger, Hélène; Carou, Alain; Faucon, Térésa; Mc Nulty, Callisto; Noteris, Émilie. 2018. SCUM Manifesto : film, texts and archives about the 1976 staged reading of extracts from Valerie Solanas’s SCUM Manifesto by Carole Roussopoulos and Delphine Seyrig. Naima Editions. Paris. ISBN 978-2-37440-100-3
  120. ↑ E. J. Feddes. 2013. The Venture Bros. – 'Viva Los Muertos!'. Spunkybean. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. studenoga 2013. Pristupljeno 21. lipnja 2013.
  121. ↑ Rosenberg, Tiina; Still Angry after All These Years, or Valerie Solanas under Your Skin; Theatre Journal; prosinac 2010.; br. 4, str. 529–534;
  122. ↑ "Nick Cave's Bunny Novel No Soft Touch". CBC News. 17. rujna 2009.
  123. ↑ S.C.U.M. - Whitechapel (2011). Recent blog singles. New Music United. 2011. Pristupljeno 27. studenoga 2011.
  124. ↑ Tract for Valerie Solanas. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2006. Pristupljeno 5. kolovoza 2006.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Castro, Ginette. 1990. American Feminism: A Contemporary History. Translated by Elizabeth Loverde-Bagwell. New York University Press. New York, NY. ISBN 0-8147-1448-X (translated from Radioscopie du féminisme américain (Paris, France: Presses de la Fondation Nationale des Sciences Politiques, 1984)
  • Davis, Debra Diane. 2000. Breaking up [at] Totality: a Rhetoric of Laughter. Southern Illinois University Press. Carbondale, IL. ISBN 0809322285
  • Dexter, Gary. 2007. Why not Catch-21?: The Stories behind the Titles. Frances Lincoln. London. ISBN 978-0-7112-2796-5
  • Drake, Temple; Kerekes, David. 2004. Headpress Guide to the Counterculture: A Sourcebook for Modern Readers. Headpress. Manchester. ISBN 1900486350
  • Echols, Alice. 1983. The new feminism of yin and yang. Snitow, Ann Barr; Stansell, Christine; Thomson, Sharon (ur.). Powers of Desire: The Politics of Sexuality. Monthly Review Press. New York, NY. ISBN 0-85345-610-0
  • Echols, Alice. 1989. Daring to Be Bad: Radical Feminism in America 1967–1975. University of Minnesota Press. Minneapolis, MN. ISBN 0-8166-1787-2
  • Fahs, Breanne. 2014. Valerie Solanas. The Feminist Press. ISBN 9781558618480
  • Faso, Frank; Lee, Henry; 5. lipnja 1968.; Actress defiant: 'I'm not sorry'; Daily News; New York; vol. 49, br. 297
  • Fleckinger, Hélène; Carou, Alain; Faucon, Térésa; Mc Nulty, Callisto; Noteris, Émilie. 2018. SCUM Manifesto : film, texts and archives about the 1976 staged reading of extracts from Valerie Solanas’s SCUM Manifesto by Carole Roussopoulos and Delphine Seyrig. Naima Editions. Paris. ISBN 978-2-37440-100-3
  • Greer, Germaine. 1971. The Female Eunuch. McGraw-Hill. New York, NY.
  • Harding, James Martin. 2010. Forget Fame. Valerie Solanas, the Simplest Surrealist Act, and the (Re)Assertion of Avant-Garde Priorities. Cutting Performances: Collage Events, Feminist Artists, and the American Avant-Garde. University of Michigan Press. Ann Arbor. ISBN 978-0-472-11718-5
  • Heller, Dana. 2008. Shooting Solanas: radical feminist history and the technology of failure. Hesford, Victoria; Diedrich, Lisa (ur.). Feminist Time against Nation Time: Gender, Politics, and the Nation-State in an Age of Permanent War. Lexington. Lanham, MD. ISBN 978-0-7391-1123-9
  • Hewitt, Nancy A. 2004. Solanas, Valerie. Ware, Susan; Braukman, Stacy Lorraine (ur.). Notable American Women: A Biographical Dictionary Completing the Twentieth Century. Belknap Press. Cambridge, MA. ISBN 0-674-01488-X
  • Hoberman, J. 2003. The Magic Hour: Film at Fin de Siècle. Temple University Press. Philadelphia, PA. ISBN 1-56639-996-3
  • Jansen, Sharon L. 2011. Reading Women's Worlds from Christine de Pizan to Doris Lessing: A Guide to Six Centuries of Women Writers Imagining Rooms of Their Own. Palgrave Macmillan. New York, NY. ISBN 978-0-230-11066-3
  • Lord, Catherine; Wonder Waif Meets Super Neuter; 2010.; October; br. 132, str. 135–163
  • Lyon, Janet. 1991. Transforming manifestoes: a second-wave problematic. Yale Journal of Criticism. 5. str. 101–127
  • MarmorsteinRobert; SCUM goddess: a winter memory of Valerie Solanis; 13. lipnja 1968.; The Village Voice; str. 9–20
  • Penner, James. 2011. Pinks, Pansies, and Punks: The Rhetoric of Masculinity in American Literary Culture. Indiana University Press. Bloomington, IN. ISBN 978-0-253-22251-0
  • Purkis, Jon; Bowen, James. 1997. Twenty-First Century Anarchism: Unorthodox Ideas for a New Millennium. Cassell. London. ISBN 978-0304337422
  • Rich, B. Ruby, Manifesto destiny: drawing a bead on Valerie Solanas; 1993., Voice Literary Supplement; vol. 119, str. 16–17, The Village Voice, New York
  • Ronell, Avitel. 2004. Deviant payback: the aims of Valerie Solanas. SCUM Manifesto. Verso. London. ISBN 1-85984-553-3
  • Siegel, Deborah. 2007. Sisterhood, Interrupted: From Radical Women to Grrls Gone Wild. Palgrave Macmillan. New York, NY. ISBN 978-1-4039-8204-9
  • Singleton, Carl; Knight, Jeffrey A.; Wildin, Rowena. 1999. The Sixties in America. Salem Press. Pasadena, CA. ISBN 0-89356-982-8
  • Smith, Howard; Van der Horst, Brian; Scenes: Valerie Solanas interview; 25. srpnja 1977., The Village Voice, vol. XXII, br. 30
  • Solanas, Valerie. 1968. SCUM Manifesto. Olympia Press
  • Winkiel, Laura. 1999. The 'Sweet Assassin' and the Performative Politics of SCUM Manifesto. Patricia Juliana Smith (ur.). The Queer Sixties. Routledge. New York. ISBN 978-0-415-92168-8
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=SCUM_Manifesto&oldid=6457537"