Saba (Američki Djevičanski otoci)
Saba | |
|---|---|
| Otok | |
Otok Saba (veći) i Turtledove Cay | |
| Položaj | |
| Koordinate | 18°18′20″N 65°00′03″W / 18.30556°N 65.00083°W |
| Država | |
| More | Karipsko more |
| Otočje | Djevičanski otoci |
| Fizikalne osobine | |
| Najviši vrh | 60 m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
Otok Saba je stjenoviti karipski otok u Američkim Djevičanskim otocima, smješten 5 km južno od zračne luke Cyril E. King na St. Thomasu i 4.2 km zapadno od Water Islanda.[1] To je strmi, 60 metara visok otok s pješčanom plažom na sjevernoj strani. S Turtledove Cayom je povezan plitkim pješčanim sprudom. Otok Saba ima slana jezerca i na istočnoj i na zapadnoj strani, što je popularno mjesto za promatranje ptica, a na južnim obalama ima brojne stjenovite litice s morskim pticama. Osim za promatranje ptica, otok posjećuju ronioci. Osim koraljnih grebena,[2] ovdašnje vode su dom brojnim olupinama brodova, kao što su Witshoal II, Witconcrete II, Grainton i Witservice IV.[3]
Na otoku se nalaze najveće kolonije morskih ptica u arhipelagu s više od 30 000 crnoleđih čigri[4] Ostale vrste morskih ptica su smeđokrila čigra (Onychoprion anaethetus), dugokljuna čigra (Thalasseus sandvicensis), kraljevska čigra (Thalasseus maximus) i dugorepa čigra (Sterna dougallii), smeđa čigra (Anous stolidus), te astečki galebovi, kao i crvenokljuni feton (Phaethon aethereus) i žutokljuni feton (Phaethon lepturus). BirdLife International je otok prepoznao kao važno područje za ptice (IBA).[5]
- ↑ Sullivan, Lynne (2001). Adventure Guide to the Virgin Islands. Hunter Publishing, Inc. Page 66. ISBN 9781556509070.
- ↑ Greenberg, Harriet and Douglas (2006). The US Virgin Islands Alive!. Hunter Publishing, Inc. Page 55. ISBN 9781588435842.
- ↑ Potter, Susanna Henighan (2013). Moon Virgin Islands. Avalon Travel. Page 52. ISBN 9781612383682.
- ↑ Nellis, David W. (2000). Puerto Rico & Virgin Islands Wildlife Viewing Guide. Falcon. Page 75. ISBN 9781560448365.
- ↑ Saba Island and Cays. BirdLife Data Zone. BirdLife International. 2021. Pristupljeno 21. veljače 2021.
