Sabalan

Koordinate: 38°16′1″N 47°50′13″E / 38.26694°N 47.83694°E / 38.26694; 47.83694
Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Sabalan. Za druga značenja pogledajte Sabalan (razdvojba).
Sabalan
(perz.) سبلان
Vulkan Sabalan
Položaj
Koordinate38°16′1″N 47°50′13″E / 38.26694°N 47.83694°E / 38.26694; 47.83694
Država Iran, Ardabilska pokrajina
Najbliži gradoviArdabil, Sarein, Meškinšaher
Fizikalne osobine
Najviši vrh4811 m
Geologija
Geološka starostkasni miocen, pliocen, pleistocen
Zadnja erupcija<10.000 godina
(holocen)
Sabalan na zemljovidu Irana
Sabalan (perz.) سبلان
Sabalan
(perz.) سبلان
Sabalan na zemljovidu Irana
Zemljovid

Sabalan (perz. سبلان) je vulkanska planina na sjeverozapadu Irana, u Ardabilskoj pokrajini. Zajedno sa Sahandom i Araratom u susjednoj Turskoj predstavlja tektonski aktivnu vulkansku regiju u kojoj su učestali snažni potresi. Najviši vrh smješten je približno 40 km zapadno od Ardabila odnosno 120 km istočno od Tabriza, a njegova najveća nadmorska visina iznosi 4811 m.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Masiv Sabalana za razliku od drugih iranskih vulkana nije kružnog oblika već se kao polumjesec proteže se od zapada prema sjeveroistoku duljinom od 120 km odnosno širinom do 40 km, a reljefna struktura ograničena mu je dolinama rijeka Ahar-Čaj i Karasu. U proširenom geomorfološkom kontekstu, Sabalan se nalazi na čvorištu planinske regije koju prožimaju krajnji istočni ogranci Pontskog i Taurskog gorja, južni ogranci Malog Kavkaza, zapadni ogranci Alborza odnosno Tališkog gorja, te sjeverozapadni ogranci Zagrosa. Uža struktura Sabalana dijeli sličnost sa Sahandom po tome da je položajem istaknuta u odnosu na okolne depresije, uz razliku što je u cjelini stožastog oblika. Najveća nadmorska visina Sabalana ovisno o izvorima kreće se između 4740 i 4840 m, iako se najčešće spominje 4811 m što ga čini najvišom planinom između Ararata (5137 m) i Alam-Kuha (4848 m). Ovaj vrh smješten je približno 40 km zapadno od Ardabila odnosno 120 km istočno od Tabriza, a najveći gradovi na njegovim padinama su Sarein i Meškinšaher. Nadmorska visina okolice oscilira između 1300 m na istoku do 1700 m na zapadu.

Hidrografija[uredi | uredi kôd]

Zbog visine i izloženosti vlažnom zraku s Kaspijskog jezera na istoku, Sabalan je specifičan po stalnom visokom stupnju vlažnosti odnosno stalnom snježnom kapom zbog kojih se u krateru povremeno nakupi golema količina vode, stvarajući pritom jedino kratersko jezero u Iranu. Osim Sabalanskog jezera, ostala planinska jezera na nižim nadmorskim visinama su Atgoli, ardabilski Kara-Gol, sarapski Kara-Gol, Kizil-Bare-Goli, Kizil-Gol, Kuri-Gol i Sari-Gol. Pri vrhu se nalazi i sedam manjih ledenjaka zbog kojih se javljaju sezonski procesi egzaracije. Dugotrajna prisutnost snijega i relativno visoka godišnja količina padalina (>500 mm) rezultiraju stvaranjem brojnih potoka i manjih rijeka koji se mogu podijeliti prema dva zatvorena slijevaurmijski i kaspijski. Kaspijski slijev obuhvaća sve jugoistočne vodotoke koji se spajaju na Bolag-Čaj, zatim sjeverozapadne na Ahar-Čaj, te istočne i sjeveroistočne koji se zajedno s navedenima nadovezuju na Karasu, potom Aras, te konačno Kuru. Urmijski slijev ograničen je na vodotoke jugozapadnih padina koji pritječu Talhe-Rudu. Kod strmih padina prema dolinama rijeka izražena je fluvijalna erozija.

Geologija[uredi | uredi kôd]

Zajedno sa Sahandom i Araratom u susjednoj Turskoj predstavlja tektonski aktivno vulkansko područje u kojem su učestali snažni potresi. Sabalan u geološkom smislu predstavlja sjeverozapadni krak pojasa vulkanskih stijena koji se proteže do Kuh-e Kale-Dohtara u Beludžistanu na jugoistoku. Navedeni subdukcijski pojas rezultat je sudara euroazijske i arapske litosferne ploče koji se odigrava od oligocena, a sam Sabalan oblikovan je kroz kasni miocen, pliocen i pleistocen. Stratigrafska struktura samog vulkanskog masiva sastoji se od miocenske podloge, zatim pliocenske lave, tufa i piroklastičnih stijena, potom pleistocenskog trahita i taloga lahara, te aluvijskih površinskih naslaga. Vulkanska erupcija Sabalana nije zabilježena već tisućama godina, a posljednje izlijevanje lave nastupilo je kroz holocen. Njegove unutrašnje aktivnosti na površini razabiru razni termalni izvori s prvenstveno sulfatima kod kojih se temperatura kreće između 21-82°C.

Vegetacija[uredi | uredi kôd]

Pašnjaci podno Sabalana

Veličina i reljef Sabalana igraju važnu ekološku ulogu i utječu na klimu i vegetaciju sjeverozapadnog Irana odnosno Ardabilske pokrajine, te Zapadnog i Istočnog Azarbajdžana. Na blažim padinama do 2500 m nadmorske visine, automorfna tla sastavljena od smeđe zemlje na litosolu pogodna su za poljoprivredu, a prevladava stepski tip vegetacije. Iznad navedene visine poljoprivredni uvjeti vrlo su ograničeni zbog čega nema stalnih naselja. Druga zona biljnog pokrova obuhvaća područja do 4000 m visine na kojima prevladava alpski tip livada, dok se veće visine svode isljučivo na ogoljeni kamen i ledenjake.

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Sabalan je povijesno imao veliku gospodarsku važnost u regionalnom i lokalnom smislu. Regionalno, vulkan i njegova šira okolica sadrže velik broj mineralnih i termalnih izvora (perz. ab-e garm) koji privlače i lokalno stanovništvo i turiste jer sumporne toplice posjeduju veliku moć liječenja kožnih bolesti. Iranist G. Schweizer navodi da su u toplicama tijekom 1960-ih godina liječeni ne samo ljudi već i životinje lokalnih seljana. Na južnim padinama Sabalana sagrađena su termalna lječilišta sa suvremenim medicinskim ustanovama koja redovito posjećuju turisti iz Tabriza i Teherana. U lokalnom smislu, Sabalan zbog povoljnih klimatskih uvjeta predstavlja područje velikih pogodnosti za poljoprivredu, osobito na blažim južnim padinama. Između Sabalana i Sahanda kroz povijest je vladao veliki kontrast u načinu života ‒ u planinama prvog prevladavalo je nomadstvo, a na drugom stalna ruralna naselja. Nomadi su uglavnom bili Kurdi, boravili su sjeverno od Sabalana do moganskih stepa odnosno rijeke Aras, a šest njihovih glavnih plemena bili su Čalabijanlu, Muhamed Hanlu, Huseinaklu, Hadži Alilu, Hasan Beglu i Karačorlu. Gornja ljetna granica za ispašu bila je 3800 m, dok su šatori postavljani do 3500 m. Ove turcizirane šijitske zajednice na sjedilački način života prešle su tijekom 20. stoljeća. Velika preobrazba u okolici nastupila je i zbog izgradnje brana i drugih sustava za navodnjavanje čime su nekadašnji pašnjaci pretvoreni u plodne poljoprivredne površine. Studije provedene sredinom 2000-ih godina pokazale su da vulkan ima predispozicije za gradnju geotermalnih elektrana. Osim zdravstvenog, na Sabalanu je također razvijen športski i ekološki turizam. Popularni športovi su planinarenje, alpinizam i skijanje ‒ na južnim padinama nedaleko od Sareina nalazi se suvremeno skijalište Alvares.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • (fr.) Bazin, Marcel; Nazaria, Ashgar. 1992. 5. La limite des galleries drainantes souterraines dans le Nord-Ouest de l'Iran. Balland, Daniel (ur.). Les Eaux cachées: études géographiques sur les galeries drainantes souterraines. Publications du Département de Géographie de l'Université de Paris-Sorbone. IXX. Département de Géographie de l'Université de Paris-Sorbone. Paris. str. str. 79. i 86. ISBN 9782901165194. OCLC 36786119
  • (engl.) Bromley, Christopher; Khosrawi, Khosrow; Talebi, Behnam. 2000. Geophysical Exploration of Sabalan Geothermal Prospects in Iran. Iglesias, Eduardo (ur.). Proceedings of the World Geothermal Congress, 2000 (PDF). International Geothermal Association. Tokyo. str. str. 1009.-1014. ISBN 9780473068110. OCLC 123421560
  • (engl.) Davoudzadeh, Monir. 1997. Iran. Moores, Eldridge M.; Fairbridge, Rhodes Whitmore (ur.). Encyclopedia of European and Asian regional geology. Chapman & Hall. London; New York. str. str. 396. i 401. ISBN 9780412740404. OCLC 38157559
  • (perz.) Džafari, Abas. 1989. Kuha va kuh-nama-je Iran. Ketab-šenasi-e Iran. I. Sazman-e džografija-je va kartogerafi-je Gita-šenasi. Tehran. str. str. 299. OCLC 775657620
  • (engl.) Ehlers, Eckart. 14. siječnja 2011. Sabalan Mountain. Encyclopædia Iranica. Columbia University. New York.
  • (engl.) Harrison, John Vernon. 1968. 2. Geology. Fisher, William Bayne (ur.). The Land of Iran. The Cambridge History of Iran. I. Cambridge University Press. Cambridge, U.K.. str. str. 132. doi:10.1017/CHOL9780521069359.003. ISBN 9780521069359. OCLC 489573396
  • (perz.) Kajhan, Masud. 1931. Tabi. Džografija-je Mufasal-e Iran. I. Matbat-je Madžlis. Tehran. str. str. 58.-59. OCLC 15346142
  • (engl.) Khosrawi, Khosrow. 2008. The Geothermal Resource in Sabalan, Iran (PDF). Orkustofnun. Reykjavik.
  • (engl.) Kiyāni Haftlang, Kiyānoosh. 2003. Rajabi, Azitā (ur.). A Survey of the Geography of Iran. Center for International Cultural Studies. Tehran. str. str. 14.-15. ISBN 9789649449135. OCLC 254565470
  • (njem.) Schweizer, Günther. 1970. Der Kuh-e-Sabalan (Nordwestiran): Beiträge zur Gletscherkunde und Glazialmorphologie vorderasiatischer Hochgebirge. Blume, Helmut; Schröder, Karl Heinz (ur.). Beiträge zur Geographie der Tropen und Subtropen. Tübinger geographische Studien. XXXIV. Im Selbstverlag des Geographischen Instituts der Universität. Tübingen. str. str. 163.-178. OCLC 3105136
  • (njem.) Schweizer, Günther. 1970. Nordost-Azerbaidschan und Shah Sevan-Nomaden. Ehlers, Eckart; Scholz, Fred; Schweizer, Günther (ur.). Strukturwandlungen im nomadisch-bäuerlichen Lebensraum des Orients. Erkundlisches Wissen. XXVI. Franz Steiner Verlag. Wiesbaden. str. str. 81.-148. ISSN 0425-1741. OCLC 2105090CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
  • (engl.) Schweizer, Günther. 1974. The Aras-Moghan development project in Northwestern Iran and problems of nomad settlement. Applied Sciences and Development. IV. Franz Steiner Verlag. Wiesbaden. str. str. 134.-148. OCLC 604404664
  • (engl.) Tapper, Richard. 1979. Pasture and Politics: Economics, Conflicts and Ritual Among Shahsevan Nomads of Northwestern Iran. Academic Press. London; New York. ISBN 9780126836608. OCLC 5352827
  • (engl.) Tapper, Richard. 1997. Frontier Nomads of Iran: A Political and Social History of the Shahsevan. Cambridge Middle East Studies. VII. Cambridge University Press. Cambridge; New York. ISBN 9780521583367. OCLC 466600365
  • (engl.) Tapper, Richard. 2002. Thompson, Jon (ur.). The Nomadic Peoples of Iran. Azimuth Editions. London. str. str. 260.-283. ISBN 9781898592242. OCLC 59463669
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Sabalan
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sabalan