Sabirni logor Stara Gradiška

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pogled na koncentracijski logor Stara Gradiška
Majke i djeca zatvoreni u tornju koncentracijskog logora
Zarobljenici sjede na polju logora

Koncentracijski logor Stara Gradiška bio je koncentracijski logor u okolici Stare Gradiške, kojeg su od 1942. do 1945. vodila Ustaška obrana tijekom Drugog svjetskog rata u NDH.[1] Bio je to logor za istrebljenje "nepoželjnih osoba", uglavnom Srba, Židova, Roma ali i Hrvata,[2] a u njemu je ubijen veliki broj žene i djece.[3] Bio je to peti podlogor logora Jasenovac.

Prema poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, Spomen-područja Jasenovac, koji obuhvaća istraživanja do 31. kolovoza 2007. godine, utvrđena su imena i podaci za 12.790 osoba ubijenih u ustaškom logoru u Staroj Gradiški.[4] Druge procjene sežu i do 75.000 žrtava.[5]

Opis logora

Kaznionica/zatvor u Staroj Gradišci, koji kontinuirano djeluje gotovo od 1799. godine kada su u tvrđavu zatvarani francuski vojni zarobljenici, pretvara se u sabirni logor sredinom veljače 1942. godine.[2] Logor je čuvao nacistički marionetski režim ustaša. Logoraši su ubijani vatrenim oružjem, čekićima i noževima. Židovske i Pravoslavne žene sa slabom ili malenom djecom, stanovnici "Kule", su izgladnjivane i mučene u "Hotelu Gagru", podrumu koji je Nikola Gagro koristio kao mjesto za mučenje.[6] Drugi su zatvorenici ubijeni plinom.

Pokusi sa plinom su isprva provođeni kod veterinarskih štala blizu "Ekonomije", gdje su prvo ubijali konje a potom ljude otrovima (Sumporov dioksid i Ciklon B). [7] Pokusi ubijanjem plinom provođeni su i nad djecom. Narednik Ante Vrban nadgledavao je učinke otrova.[8] Prema procjenama, tisuće djece iz Kozare je ubijeno plinom u svibnju 1942., a potom još 2.000 u lipnju 1942.[9][10][11] Kasnije se broj ubijene djece smanjio na 400-600.[12][13] Tijekom suđenja, Vrban je priznao da je slabiju djecu ubijao Ciklonom B.[14]

Svjedokinja Cijordana Friedlender svjedočila je o logoru:[15]

U to vrijeme, svježe žene i djeca su stizali u logor Stara Gradiška. Otprilike 14 dana kasnije, Vrban [zapovjednik logora] naredio je da se sva djeca odvoje od majki i stave u jednu sobu. Deset od nas je dobio naredbu odnijeti ih tamo u dekama. Djeca su puzala po podu sobe, a jedno dijete je stavilo ruku i nogu kroz vrata, tako da se ne mogu zatvoriti. Vrban se zaderao: 'Gurnite ga!' Kada to nisam učinila, zalupio je vrata i zdrobio djetetovu nogu. Potom je zgrabio dijete za noge i lupio je o zid dok nije bilo mrtvo. Nakon toga nastavili smo nositi djecu. Kada je soba bila puna, Vrban je donio plin i ubio ih sve.

Svjedokinja Milka Zabičić tvrdi da je ubijanje plinom zaustavljeno zbog najavljenog posjeta delegacije Crvenog križa 1943., no ona je stigla tek u lipnju 1944.[16] Napravljeni su posebni kamioni radi ubijanja židovskih žena i djece koji su stizali iz logora u Đakovu 1942. Svjedok Šimo Klaić tvrdi da je jedan kamion imao ispušnu cijev spojenu u komoru sa zarobljenicima. Dinko Šakić je nekoliko puta vozio kamionom.[17]

Okrutnost

U podrumu 3 "Hotela Gagro", zatvorenici su izgladnjivani, mučeni i potom zadavljeni žicom.[18]

Antun Vrban, Nada Luburić, Maja Buždon Slomić, Jozo Stojčić i Miroslav Filipović-Majstorović su bili na glasu najokrutnijih stražara logora. Jednom su se, navodno 29. kolovoza 1942., kladili tko će ubiti najviše zatvorenika.

Zatvaranje logora

U travnju 1945., partizani su se borili u blizini Stare Gradiške, tako da su ustaše počele čistiti logor, ubijajući neke zatvorenike a druge odvozeći vlakovima u Jasenovac. Neki preživjeli, kao što su Šimo Klaić, su na sudu Šakiću tvrdili da je Lepoglava "bila grozna, kao da je sve zlo Stare Gradiške i Jasenovca bilo tamo skupljeno na jednom mjestu". Logor je napokon zatvoren kada je to područje oslobodila Crvena armija u travnju 1945.

U razdoblju između 15.-20. travnja i 10.-21. svibnja 1946. godine, Zemaljska komisija na području Stare Gradiške iskopala je i pregledala razne razne lokacije na kojima su pronađeni leševi žrtava u logoru. Ukupno je pronađeno 2.570 leševa.[5]

U svibnju 1945. partizanske vlasti pretvorile su Staru Gradišku u logor za ratne zarobljenike, ustaše, četnike, naciste i fašiste.[4]

Ponovno otvaranje logora 1991.

Kazneno-popravni dom rasformiran je i zatvoren 1990. godine. Međutim, 1991. godine Stara Gradiška je od strane čelnika krajinskih pobunjenika i uz pomoć banjalučkog korpusa tadašnje JNA pretvorena u zarobljenički logor tijekom Domovinskog rata. Zatvoreni su i zlostavljani brojni Hrvati s područja zapadne Slavonije i nesrpsko stanovništvo iz sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine te srpski vojni bjegunci. Helsinki Watch i Međunarodni odbor Crvenog križa potvrdili su postojanje logora. Zatvorenici su držani od kolovoza 1991. do 29. srpnja 1993.[19][4]

Poveznice

Izvori

  1. Davor Kovačić. 4. studenoga 1998. Argentina Extradites War Crimes Suspect. New York Times. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  2. 2,0 2,1 Marica Karakaš. Žene u logorima Stara Gradiška i Jasenovac prema svjedočenju logorašica 1946.-1948. godine (PDF). Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  3. The Destruction of the European Jews by Raul Hilberg, Yale University Press, 2003 ISBN 0-300-09557-0, 9780300095579, page 760
  4. 4,0 4,1 4,2 Jelka Smreka. STARA GRADIŠKA Ustaški koncentracijski logor. Spomen područja Jasenovac. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  5. 5,0 5,1 Davor Kovačić. 2004. Iskapanja na prostoru koncentracijskog logora Stara Gradiška i procjena broj žrtava. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  6. Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945: dokumenta By Antun Miletić, Goran Miletić, Dušan M. Obradović, Mile Simić, Natalija Matić Narodna knjiga, Beograd, 1986, pages 766, 921
  7. http://www.reformation.org/archive.html , Alberto Rivera testimony from: "The Yugoslav Auschwitz and the Vatican"
  8. Vrban confessed at his trail that he gassed children. See : Menachem Shelach,"History of the holocaust: Yugoslavia"(מנחם שלח,"תולדות השואה:יוגוסלביה", יאסנובאץ) pp. 196-197n., 199-200. C.f. "Vatican's holocaust", as presented herein: http://www.reformation.org/holoc4.html and also at "shorthand notes of the Ljubo Milos case".
  9. See: Shelach, p. 196 and in "Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji", by Zdenko Levental, Savez jevrejskih opština Jugoslavije, Beograd 1952, Pages 144-145
  10. Mirko Persen, "Ustaski Logori", p. 105
  11. Secanja jevreja na logor Jasenovac, pp. 40-41, 58, 76, 151
  12. Trail of Dinko Sakic, here: http://public.carnet.hr/sakic/hinanews/arhiva/9804.html and the indictment ( http://public.carnet.hr/sakic/documents/optuznica/optuznica.html ). Testimonies of Dragan Roller, Simo Klaic, and Dragurin Skrgatic. Also see the testimonies of Jesua abinun, Katarina Hrvoijc and Jakov Finci
  13. see: Carl Savich column on Serbianna.com main page Jasenovac, here: http://www.serbianna.com/columns/savich/007.shtml . Testimonies of Marijana Amulic, Misha Danon and Jakov Atijas
  14. Shelach, p. 196-197
  15. The Vatican's Holocaust by Avro Manhattan, Chapter IV at http://www.reformation.org/holoc4.html
  16. Milka Zabicic, trail of Dinko Sakic
  17. Jasenovac na sudu: suđenje Dinku Šakiću by Milan Bulajić, Lazar Macura, Muzej žrtava genocida, Beograd 2001, page 308
  18. Danon, Cadik (2002). The Smell of Human Flesh: A Witness of the Holocaust : Memories of Jasenovac. S. Mašić. ISBN 86-7598-017-5, ISBN 978-86-7598-017-9.
  19. Prison camps: Nova Gradiška. Final report of the United Nations Commission of Experts, established pursuant to security council resolution 780 (1992), Annex VIII - Prison camps; Under the Direction of: M. Cherif Bassiouni; S/1994/674/Add.2. 27. svibnja 1994. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Sabirni logor Stara Gradiška.