Prijeđi na sadržaj

Sabotage

Ovo je članak tjedna  – 46. tjedan 2025. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Sabotage
Black Sabbath (studijski album)
Žanrheavy metal, progresivni rock
Objavljen28. srpnja 1975.
Snimanjeveljača – ožujak 1975.
StudioMorgan Studios (London, Ujedinjeno Kraljevstvo)
Trajanje43:44
IzdavačVertigo
Producent(i)Black Sabbath, Mike Butcher
Kronologija albuma – Black Sabbath
Sabbath Bloody Sabbath
(1973.)		 Sabotage
(1975.)		 Technical Ecstasy
(1976.)
Singlovi s albuma Sabotage
  1. „Am I Going Insane (Radio)”
    Objavljen: veljača 1976.[1]

Sabotage je šesti studijski album britanskog heavy metal-sastava Black Sabbath. Diskografska kuća Vertigo Records objavila ga je 28. srpnja 1975.[2][3][4][5] Snimljen je u vrijeme sudskog spora skupine s njezinim bivšim menadžerom Patrickom Meehanom.[2][3][6] Stres zbog spora utjecao je na snimanje uratka i nadahnuo mu je naslov. Produkciju uz sam sastav potpisuje Mike Butcher.

Snimanje

[uredi | uredi kôd]

Black Sabbath počeo je raditi na šestom studijskom albumu u veljači 1975. u Morgan Studiosu u Londonu. Izabrao je naslov Sabotage jer je tada bio u sporu s bivšim menadžmentom i činilo mu se kao da ga „sabotiraju uzduž i poprijeko” i „mlate na sve strane”.[7] „Vjerojatno je to jedini album u povijesti snimljen s odvjetnicima u studiju”, rekao je bubnjar Bill Ward.[8] Gitarist Tony Iommi izjavio je da su pravni problemi utjecali na bijesan, žestok zvuk albuma.[9]

Godine 2001. basist Geezer Butler u razgovoru s Danom Epsteinom za Guitar World komentirao je: „U vrijeme Sabbath Bloody Sabbatha otkrili smo da nas menadžment i diskografska kuća pljačkaju. Zato smo mnogo vremena, kad nismo bili na koncertu ili u studiju, provodili u odvjetničkim uredima u pokušaju da se oslobodimo svih mogućih ugovora. Doslovno smo bili u studiju, pokušavali snimati i pritom smo morali potpisivati pismene iskaze i takve stvari.”[10] U svojoj autobiografiji Ozzy Osbourne komentira da su skupini „donosili sudske naloge dok je bila za miksetom”.[11] U bilješkama priloženim uz koncertni album Reunion iz 1998. Butler je napisao da je spor trajao deset mjeseci i komentirao je: „Glazba mi je postala nebitna. Bilo je pravo olakšanje napisati barem jednu pjesmu.”

Iommi je poslije izjavio: „Mogli smo nastaviti u istom smjeru, postati složeniji, služiti se orkestrima, ali nismo htjeli. Sagledali smo se i htjeli smo snimiti rock-album. Sabbath Bloody Sabbath nije bio rock-album u pravom smislu riječi.”[12] U knjizi How Black Was Our Sabbath piše kako je snimanje pjesama često trajalo do sitnih sati, da je Iommi marljivo radio na produkciji s Mikeom Butcherom i da je mnogo vremena provodio u prilagođavanju zvuka gitare, a da je bubnjar Bill Ward eksperimentirao s bubnjevima.[13] Međutim, Osbournea je počelo živcirati to što se vrijeme snimanja albuma Black Sabbatha počelo oduživati i u svojoj je autobiografiji komentirao da je za „Sabotage trebalo otprilike četiri tisuće godina”.[14]

Pjesme

[uredi | uredi kôd]

Sabotage čine žestoke pjesme i eksperimentalne skladbe kao što su „Supertzar” i „Am I Going Insane (Radio)”. Godine 2013. časopis Mojo izjavio je da pjesme „Hole in the Sky” i „Symptom of the Universe” „pokazuju da je, bez obzira na sve probleme s kojim se suočavao, Black Sabbath i dalje bio u punoj snazi”. Iommi je ovako opisao dinamiku potonje pjesme u svojoj autobiografiji: „Na početku je akustična dionica, a potom ubrzava dinamike radi. Često se mijenja, na kraju je improvizirana svirka.”[15] Na pjesmi „Supertzar” gostuje Engleski komorni zbor. Kad je Osbourne stigao u studio i ugledao ga, pomislio je da je u pogrešnom studiju.[16] Naslov pjesme „Am I Going Insane (Radio)”, nadahnute pop-glazbom, navodio je na zaključak da je riječ o skraćenoj, radijskoj inačici pjesme. Međutim, to je jedina inačica te pjesme. Engleski izraz „radio-rental” rimuje se s riječju „mental” („lud”).

„The Writ” je jedna od nekoliko pjesama Black Sabbatha za koju je stihove napisao Osbourne.[17] Napisao ih je frustriran tadašnjim događajima, posebno sudskim sporom koji je protiv Black Sabbatha pokrenuo njegov bivši menadžer Patrick Meehan nakon što ga je sastav otpustio. U pjesmi se okomljuje na glazbenu industriju i samog Meehana. U svojoj je autobiografiji komentirao: „Većinu sam stihova napisao sam, pomalo sam se osjećao kao da sam posjetio psihijatra. Iz mene je na površinu isplivala sva ljutnja koju sam osjećao prema Meehanu.”[17] Ward je izjavio da su „The Writ” i „Megalomania” tematski povezane jer se obje pjesme odnose na napetosti koje su stvarali tadašnji pravni problemi.[18]

„Don't Start (Too Late)” Iommijeva je kraća instrumentalna pjesma koju je svirao na akustičnoj gitari, a naslov je nadahnuo pomoćni inženjer zvuka David Harris, koji je često očajavao zbog toga što je skupina često počinjala svirati prije nego što je bio spreman početi sa snimanjem.[19]

Omot albuma

[uredi | uredi kôd]

Naslovnica albuma izazvala je podijeljene reakcije, a ponegdje se naziva i jednom od najgorih naslovnica albuma u povijesti rock-glazbe.[20] Ideju o izvrnutim odrazima u zrcalu osmislio je Graham Wright, tehničar za bubnjeve Billa Warda koji je također bio i grafički dizajner. Članovi skupine svoj izbor odjeće objašnjavaju time što su mislili da odlaze na probno fotografiranje za omot. Ward je izjavio: „Jedino nismo raspravljali o tome što ćemo nositi na dan fotografiranja. Od tog dana skupina je preživjela brojne komentare o garderobi i viceve koji se i danas pričaju.” Ward na fotografiji nosi crvene tajice svoje supruge.[9]

U knjizi How Black Was Our Sabbath Wright se prisjeća da je prema planu svaki član skupine trebao biti odjeven u crno i donijeti posebnu odjeću za prve fotografije, no kad su stigli, crne odjeće nije bilo i postalo je jasno da je „prvotni plan odbačen”.[21] „Fotografiranje se nastavilo, a fotografi su objasnili da će naknadno postaviti nove slike preko fotografije i da će izgledati odlično [...]. Fotografiranje je odrađeno u nevjerojatnoj žurbi, a ishod nije bio ni izbliza očekivan. Ironično je to što je omot trebao predstaviti pojam sabotaže, a umjesto toga i sam je postao žrtva sabotaže. Kad su vidjeli omot, bilo je prekasno za bilo kakve promjene.”[21]

Objava i recenzije

[uredi | uredi kôd]
Odaziv kritičara
Recenzije
IzvorOcjena
AllMusic4.5/5 {{{4}}}[22]
Encyclopedia of Popular Music3/5 {{{4}}}[23]
The Great Rock Discography7/10[24]
Rolling Stonepozitivna recenzija[25]
The Rolling Stone Album Guide4/5 {{{4}}}[26]
Sputnikmusic4,7/5[27]
MusicHound Rock3/5[28]
Spin Alternative Record Guide9/10[29]

Sabotage je objavljen u srpnju 1975. u SAD-u i ondje je dosegao 28. mjesto na ljestvici Billboard 200. Dva mjeseca poslije objavljen je u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je dosegao sedmo mjesto na službenoj ljestvici albuma. Dana 1. prosinca 1975. Britanska fonografska industrija nagradila je skupinu srebrnom nakladom za 60 000 prodanih primjeraka albuma. U SAD-u je stekao zlatni status 16. lipnja 1997., ali je prvo izdanje skupine koje ondje nije dostiglo platinastu nakladu. Skupina je drugi put u karijeri dobivala pozitivne recenzije za album; Rolling Stone izjavio je da uradak „nije samo najbolji album Black Sabbatha od Paranoida nego bi mogao biti i njegov najbolji dosad”.[25] Naknadne su recenzije također pozitivne; pišući za AllMusic, Steve Huey komentirao je da je to „posljednji album u nizu legendarnih prvih šest albuma Black Sabbatha”.[22]

Godine 1991. Chuck Eddy postavio je Sabotage na 20. mjesto popisa 500 najboljih heavy metal-albuma i proglasio ga je najboljim i najekscentričnijim albumom skupine, albumom koji sadrži „čudne izrezane pastiše unutar čudnijih izrezanih pastiša” koji podsjećaju na the Firesign Theatre i rad Williama Burroughsa. Dodao je: „Sve – kraće solaže, glasovi koji skandiraju 'opcit, opsist, obsessed', zao smijeh, sedam sekundi preuzetih s neke prastare ploče nekog jug banda, refreni u kojima se reži 'suck me!' – iskače iznenada. Situacija je kao u odličnom hip hop-miksu, svaki vas zvuk dezorijentira, iznenađuje, ali opet se sve tako odlično uklapa da je bilo što drukčije nezamislivo.”[30] Rob Michaels u svojem je osvrtu za Spin Alternative Record Guide izjavio da je uradak uporabom gudaćih glazbala i „studijskih trikova” pokazao da skupina sazrijeva i da je po kvaliteti snimila svoje najdosljednije djelo.[29]

Godine 2017. Rolling Stone postavio ga je na 32. mjesto popisa 100 najboljih metal-albuma svih vremena.[31]

Black Sabbath podržao je uradak američkom turnejom 1975. Kako se u studiju počela sve više služiti orkestrima i raznim novim zvukovima, bila je to prva turneja na koju je skupina otišla s klavijaturistom – Geraldom „Jezzom” Woodroffeom.[32] Predgrupa skupini bio je Kiss, no turneja je prijevremeno završila u studenome 1975. nakon što se Osbourne ozlijedio u motociklističkoj nesreći.

Popis pjesama

[uredi | uredi kôd]

Sve su pjesme napisali članovi Black Sabbatha (Geezer Butler, Tony Iommi, Ozzy Osbourne i Bill Ward).

A-strana
Br. Skladba Trajanje
1. »Hole in the Sky«   3:59
2. »Don't Start (Too Late)« (instrumentalna pjesma) 0:49
3. »Symptom of the Universe«   6:29
4. »Megalomania«   9:42
B-strana
Br. Skladba Trajanje
5. »Thrill of It All«   5:55
6. »Supertzar«   3:44
7. »Am I Going Insane (Radio)«   4:14
8. »The Writ«   8:45
43:44

Neke inačice albuma sadrže skrivenu pjesmu „Blow on a Jug”, koja počinje trideset sekundi prije kraja pjesme „The Writ”.

Zasluge

[uredi | uredi kôd]
Black Sabbath
Dodatni glazbenici
  • Engleski komorni zbor – zborski vokali (na pjesmi „Supertzar”)
  • Will Malone – aranžman zborskih dionica (na pjesmi „Supertzar”)
Ostalo osoblje
  • Mike Butcher – produkcija, inženjer zvuka
  • Robin Black – inženjer zvuka
  • David Harris – pomoćni inženjer zvuka
  • Graham Wright – ideja za omot
  • Cream – umjetnički direktor

Ljestvice

[uredi | uredi kôd]
Ljestvica (1975.) Najviša
pozicija
Austrija (Ö3 Austria)[33]9.
Kanada 33.
Norveška (VG-lista)[34]6.
Novi Zeland (RMNZ)[35]33.
Njemačka (Offizielle Top 100)[36]17.
SAD (Billboard 200)[37]28.
Ujedinjeno Kraljevstvo (OCC)[38]7.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Music Week (PDF). str. 38. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 18. srpnja 2024. Pristupljeno 17. kolovoza 2024.
  2. 1 2 Album review: Black Sabbath – Sabotage Super Deluxe. Kerrang! (engleski). 11. lipnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2022. Pristupljeno 4. ožujka 2022.
  3. 1 2 Sabotage - Black Sabbath | Songs, Reviews, Credits | AllMusic (engleski). Pristupljeno 4. ožujka 2022.
  4. ↑ Kreps, Daniel. 14. travnja 2021. Black Sabbath Prep 'Sabotage' Deluxe Reissue With Unreleased 1975 Live Tracks. Rolling Stone (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2022. Pristupljeno 4. ožujka 2022.
  5. ↑ Black Sabbath - Sabotage | Rhino. www.rhino.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2022. Pristupljeno 4. ožujka 2022.
  6. ↑ Elliott, Paul. 15. travnja 2021. At war, unravelling and flying high: how Black Sabbath made Sabotage. Loudersound.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2022. Pristupljeno 4. ožujka 2022.
  7. ↑ Iommi 2011., str. 145.
  8. ↑ Barackman, Michael. 26. listopada 1976. Sabbath surfaces. Circus (142)
  9. 1 2 Iommi 2011., str. 148.
  10. ↑ Epstein, Dan. 23. prosinca 2011. From the Archive: Original Members of Black Sabbath Look Back on 30-Plus Years of Demonic Riffing in 2001. Guitar World. Pristupljeno 27. srpnja 2025.
  11. ↑ Osbourne 2010., str. 169.
  12. ↑ Rosen 1996., str. 80.
  13. ↑ Tangye i Wright 2006., str. 118.
  14. ↑ Osbourne 2010., str. 171.
  15. ↑ Iommi 2011., str. 146.
  16. ↑ Iommi 2011., str. 147.
  17. 1 2 Osbourne 2010., str. 170.
  18. ↑ Stolz, Nolan. 2017. Experiencing Black Sabbath. Rowman & Littlefield. str. 52. ISBN 978-1-44225-6927
  19. ↑ Banks, Joe. 17. lipnja 2015. The Quietus | Features | Anniversary | at Breaking Point: Black Sabbath's Sabotage Revisited. Thequietus.com. Pristupljeno 26. srpnja 2025.
  20. ↑ Hartmann, Graham. 7. lipnja 2012. Black Sabbath's 'Sabotage' Earns Spot on Top 50 Worst Album Covers List. Loudwire. Pristupljeno 28. srpnja 2024.
  21. 1 2 Tangye i Wright 2006., str. 120.
  22. 1 2 Huey, Steve. Sabotage - Black Sabbath. AllMusic. Pristupljeno 26. srpnja 2025.
  23. ↑ Larkin, Colin. 1997. Black Sabbath. Virgin Encyclopedia of Popular Music. Virgin Books. London. str. 138. ISBN 1-85227 745 9
  24. ↑ Strong, Martin C. 2006. Black Sabbath. The Great Rock Discography. Canongate Books. Edinburgh. str. 98. ISBN 1-84195-827-1
  25. 1 2 Altman, Billy. 25. rujna 1975. Sabotage Album Review. Rolling Stone (196). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2016. Pristupljeno 25. veljače 2008.
  26. ↑ Black Sabbath: Album Guide. Rolling Stone. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2011. Pristupljeno 5. lipnja 2012.
  27. ↑ SgtPepper. Review Sabotage. www.sputnikmusic.com. Pristupljeno 14. listopada 2019.
  28. ↑ Graff, Gary; Durchholz, Daniel. 1999. MusicHound Rock: The Essential Album Guide. Visible Ink Press. str. 115. ISBN 978-1-57859-061-2
  29. 1 2 Weisbard, Eric; Marks, Craig. 1995. Spin Alternative Record Guide. Vintage Books. ISBN 1841955515
  30. ↑ Eddy, Chuck. 1991. Stairway to Hell: The 500 Best Heavy Metal Albums in the Universe. Harmony Books. New York. str. 23. ISBN 0517575418
  31. ↑ Hank, Shteamer. 21. lipnja 2017. 100 Greatest Metal Albums of All Time. Rolling Stone. Wenner Media LLC. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. kolovoza 2017. Pristupljeno 21. lipnja 2017.
  32. ↑ Iommi 2011., str. 150.
  33. ↑ "Austriancharts.at – Black Sabbath – Sabotage". Hung Medien. Pristupljeno 30. listopada 2023.
  34. ↑ "Norwegiancharts.com – Black Sabbath – Sabotage". Hung Medien. Pristupljeno 26. srpnja 2025.
  35. ↑ "Charts.nz – Black Sabbath – Sabotage". Hung Medien. Pristupljeno 30. listopada 2023.
  36. ↑ "Offiziellecharts.de – Black Sabbath – Sabotage". GfK Entertainment Charts. Pristupljeno 30. listopada 2023.
  37. ↑ "Black Sabbath Chart History (Billboard 200)". Billboard. Pristupljeno 26. srpnja 2025.
  38. ↑ "Official Albums Chart Top 100". Official Charts Company. Pristupljeno 26. srpnja 2025.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sabotage&oldid=7331405"