Salomé Ureña

Salomé Ureña de Henríquez (Santo Domingo,21. listopada 1850. – 1897.) poznatija kao Salomé Ureña, bila je poznata pjesnikinja i pedagog s Dominikanske Republike. Rođena u Santo Domintu 1850., bila je jedna od centralnih figura liričke poezije 19. stoljeća kao i inovator feminističkog obrazovanja svoje zemlje.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ureña je rođena u Santo Domingu, 21. listopada 1850 kao kćer pisca Nicolása Ureñe de Mendoze i Gregorie Díaz, koja svojoj kćeri daje prve obrazovne lekcije. Još u mladoj dobi na nju je literatura imala jak utjecaj. Njen otac ju je podučavao klasičnim djelima španjolskih i francuskih pisaca što joj pomaže razviti svoju vlastitu karijeru.

Svoje prve radove izdaje u dobi od sedamnaest godina i uskoro postaje poznata po svojoj spontanosti i nježnosti. Kasnije se u njenim pjesmama osjeća tragedija i žalost kao npr. u "En horas de angustia" (U tjeskobne sate) ili domoljublje i jačina kao u pjesmama "La Patria" (Domovina) i "Ruinas" (Ruševine). Dosta pjesama je i autobiografskog karaktera kao npr. "Mi Pedro" (posvećena njenom sinu), "La llegada del invierno" (Dolazak zime), i knjiga koja postaje vrlo popularna "Steven", u kojoj opisuje svoju domovinu, obitelj, biljke i cvijeće kao i sam otok.

U dobi od 20 godina udaje se za Dr. Francisca Henríqueza y Carvajala, koji je i sam bio pisac ali i vrlo važna osoba u političkom životu. S njim je imala četvero djece: Francisca, Pedro]a, Maxa and Camilu. Njihova djeca će postati poštovane osobe sredinom i krajem 19. stoljeća kao pisci, filozofi, pjesnici i umjetnički kritičari.

Oko 1881., Salomé podržana od svog muža otvara prvi centar za više obrazovanje mladih žena u Dominikanskoj Republici, koje je djelovalo pod nazivom "Instituto de Señoritas". U sljedećih pet godina je šest učiteljica dobilo diplomu na tom institutu, što je bilo vrlo neobično u to vrijeme.

Ureña umire 1897. u 47. godini života od tuberkuloze.