Salon Ullrich
Salon Ullrich bio je prva privatna galerija u Zagrebu i Hrvatskoj, otvorena 1909. godine. Salon Ullrich osnovao je Antun Ulrich, staklar, hrvatski galerist i skupljač umjetnina. Prerastao je iz trgovine staklarskom robom i radionice za uokvirivanje slika 1896. u Ilici 54, a kasnije je premješten u Ilicu 40.[1]
Prva izložba hrvatskih umjetnika organizirana je potkraj 1909. godine. Među izlagačima su bili već priznati umjetnici Bela Čikoš Sesija, Menci Klement Crnčić, Tomislav Krizman i drugi, kao i studenti zagrebačke akademije poput Ljube Babića, Hinka Juhna i Maksimilijana Vanke.[1] U Salonu je 1916. godine održana prva izložba Hrvatskog proljetnog salona, na kojoj izlažu Ljubo Babić, Tomislav Krizman, Zlatko Šulentić (osnivači Proljetnog salona), Jerolim Miše, te kipari Hinko Juhn i Joza Turkalj.[2]
Česti gosti i izlagači bili su slikari Aleksej Hanzen i Viktor Šipek te Sava Šumanović. Tu izlažu i afirmiraju se i hrvatske umjetnice: Nasta Rojc, Mila Wood i Jelka Struppi. Galerija je održavala veze i surađivala s umjetnicima iz drugih umjetničkih središta Kraljevine Jugoslavije.[3] U razdoblju nakon 1926. u rad galerije uključuje se i Antunov najstariji sin Edo Ullrich (1897. – 1952.),[2][4] koji otvara vlastiti umjetnički salon i radionicu u Ilici 40.[2][3] U Salon dovodi suvremene pariške autore, pa ljubitelji umjetnosti u Zagrebu mogu vidjeti radove Legera, Chagalla, Zadkinea, Picassa te Sonje i Roberta Delaneya.[nedostaje izvor] Godine 1929. održana je prva izložba grupe Zemlja,[2] kao i slikara naivaca, Josipa Generalića i Franje Mraza 1936. godine.[3] Otvaranje novog velikom Doma likovnih umjetnosti 1939. u Zagrebu za posljedicu ima sve manje zajedničkih izložba u Salonu Ullrich.[3]
Salon je prvu polovicu 20. stoljeća bio nezaobilazno mjesto susreta ljubitelja umjetnosti, kolekcionara i likovnih umjetnika, afirmirajući njihov rad i rad likovnih udruženja.[2] Paralelno s izložbama, salon je postao glavno mjesto razvoja nacionalnog umjetničkog tržišta te kolekcionarstva. Godine 1948. salon je nacionaliziran. Djelovao je u Ilici 40 u sklopu LIKUM-a i dalje pod imenom Galerija Ulrich. Prostor je 2013. zatvoren i prenamijenjen.[5]
Danas je arhiv Salona Ullrich dio fonda Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, doniran od obitelji 1946. i 1955. godine.[2]
- 1 2 Ulrich, Antun. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 2. srpnja 2025.
- 1 2 3 4 5 6 Salon Ullrich – prva zagrebačka privatna galerija – virtualna.nsk.hr. virtualna.nsk.hr. Pristupljeno 2. srpnja 2025.
- 1 2 3 4 Vujić, Žarka. 1994. Salonima obitelji Ullrich u spomen. Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi. 54/55 (1): 52–53 Prenosi Hrčak
- ↑ Sto godina najstarije zagrebačke galerije. Infozagreb. 23. studenoga 2009. Pristupljeno 19. veljače 2026.
- ↑ Virtualna izložba Salon Ullrich – prva zagrebačka privatna galerija. Culturenet.hr. 2018. Pristupljeno 19. veljače 2026.