Samson

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Samson savladava lava.

Samson (hebrejski: שִׁמְשׁוֹן, što znači "čovjek sunca") je biblijski lik, posljednji od sudaca starih Izraelaca spomenutih u Knjizi o Sucima u Bibliji (poglavlja 13-16). Samson se ponekad smatra izraelskom verzijom popularnog lika Bliskog istoka Herakla.

Prema biblijskom izvještaju, Bog je Samsonu dao golemu snagu da pomogne izraelskome narodu protiv neprijatelja i dopusti mu da izvrši slavna djela, kao što je brzo savladavanje lava, savladavanje cijele vojske neprijatelja samo pomoću čeljusti magarca i uništavanje filistejskoga hrama golim rukama. Međutim, kada mu je Filistejka Dalila odrezala dugu kosu, izgubio je svoju snagu. Mučitelji su ga oslijepili i prisilili na teški rad. Za osvetu, golim rukama je srušio filistejski hram, čijim rušenjem poginulo je mnogo Filistejaca, a među njima i on sam.

Prikazivan je u likovnim umjetnostima ponajviše s Dalilom (Rembrandt, Tintoretto, Rubens, Van Dyck, Liebermann, Dürer), u dramama L. Andrejeva, F. Wedekinda, romanima (Felix Salten), filmu, u operi Camilla Saint-Saënsa i Händelovu oratoriju.[1]

U nekim židovskim tradicijama, vjeruje se da je Šamson bio pokopan u Tel-Tori u Izraelu koja gleda na dolinu Sorek. Tu su dva velika nadgrobna spomenika Samsona i njegova otac Manoaha. U blizini se nalazi Manoahov oltar (Knjiga o Sucima 13,19-24). Nalazi se između gradova Zoraha i Eshtaola.

Izvori[uredi VE | uredi]