San (rijeka)
| Dodaj infookvir »rijeka«. (Primjeri uporabe predloška) |
.jpg)
San (polj. Сян; ukr. Сян; njem. Saan) je rijeka u jugoistočnoj Poljskoj i zapadnoj Ukrajini, pritok Visle. S dužinom od 458 km, San je šesta najduža poljska rijeka. Ima površinu porječja od 16 877 km2, od čega je 14 426 km2 u Poljskoj.[1]
San u proto-Indoeuropskim jezicima znači 'brzina' ili 'brzi vodotok'. U Celtic languages, cel. san znači 'rijeka'.[2][3][4][5][6]
San izvire u Karpatima u blizini sela Sianky, na nadmorskoj visini od 900 meara, točno na poljsko-ukrajinskoj granici [7] i na kontinentskoj razdjelnici, te tvori poljsko-ukrajinsku granicu otprilike prvih 50 km. Najveće poljsko umjetno jezero, jezero Solina, nastalo je izgradnjom brane na rijeci San u blizini Leska.
San se kod Sandomierza ulijeva u Vislu.
| Lijevi | Desni |
Povijesni zapisi rijeku prvi put spominju 1097. kao Sanʺ, reku Sanʺ, k Sanovi ; zatim kao nad Sanomʺ (1152) i Sanu (1287). Na starim kartama Rutenijskog vojvodstva, Poljska 1339–1772, spominje se kao "San" (1339), San (1372), "Szan" (1406), "Sanok" (1438), "Saan" (1439), "Sayn" (1445), "San" (1467), "Szan" (1517) i "Schan" (1526).[8]
Ljudi su prvo naselili jugoistočno područje današnje Poljske ( Potkarpatsko vojvodstvo ili Podkarpacie ) u prapovijesti. U predrimsko doba razna plemena, uključujući Kelte, Gote i Vandale ( Pševorska kultura i Puhovska kultura)[9] su preplavila područje. Nakon pada Rimskog Carstva, Mađari i Slaveni prodiru na ovo područje.
Mora da je dolina Sana već u 9. ili 10. stoljeću postala važan trgovački put i osovina ljudskih naselja. Regija je kasnije postala dijelom Velikomoravske države. Nakon invazije mađarskih plemena u srce Velikomoravskog carstva oko 899. godine, Lenđani tog područja izjavili su svoju vjernost Ugarskom carstvu. Regija je tada postala mjesto sukoba između Poljske, Kijevske Rusije i Mađarske počevši od otprilike 9. stoljeća. Ovo područje prvi put spominje Nestor 981. , kada je Vladimir Veliki iz Kijevske Rusi preuzeo to područje na svom putu u Poljsku . Godine 1018. vratio se Poljskoj, 1031. vratio se Rusiji, a 1340. vratio ga je Kazimir III. Veliki.
Tijekom godina 966.-1018., 1340.-1772. (Rutenijsko vojvodstvo) i 1918-1939, regija je bila dio Poljske. Između 1772. i 1918. godine pripadao je Austrijskom carstvu, koje je uvođenjem dvojne monarhije postalo Austro-Ugarsko. Ovo područje, uključujući područje zapadno i istočno od Potkarpatskog vojvodstva, bilo je pod kontrolom Austrije gotovo 120 godina. U to vrijeme bila je poznata kao Galicija.
Ukrajinci su tradicionalno povezivali San sa svojom etnografskom zapadnom granicom: to se odražava u Državnoj himni Ukrajine (koja opisuje Ukrajinu kao područje od Sana do Dona) i Maršu ukrajinskih nacionalista (koji poziva na Ukrajinu od Sana do Kavkaza). Poljsko-ukrajinska granica danas prati Sanu otprilike prvih 50 km njegova toka.
Rijeka San, koja je u svojoj povijesti vidjela mnoge bitke, bila je bojno poprište na početku Drugog svjetskog rata 1939. godine. Na početku njemačke invazije na Poljsku, poljske su snage pokušale obraniti liniju duž rijeke San od 6. rujna, sve dok se njemačke snage nisu probile sa svojih mostobrana 12. rujna.
_30.jpg)
- Dubiecko, Dynów, Jarosław, Lesko, Leżajsk, Nisko, Przemyśl, Radymno, Rudnik nad Sanem, Sandomierz, Sanok, Sieniawa, Stalowa Wola, Ulanów, Zagórz
- ↑ Statistical Yearbook of the Republic of Poland 2017, Statistics Poland, p. 85-86
- ↑ "Puisqu'il est impossible de les enumerer tous citons moins: Brda, Brenna, Bzura, Drwęca, Mroga, Nida, Raba, San, etc. Bzura selon Jan Rozwadowski correspond avec Brigulos, Drwęca aves Druentia, Durance, Nida avec Nidder, Raba avec Raab, San avec Sadne et Seine." [in:] Ethnologia Polona. Instytut Historii Kultury Materialnej (Polska Akademia Nauk). 1981. p. 49.
- ↑ "[...] San lateinische Graphie wie bei Sandomierz, Santok usw. Vgl. altind. sindhu- "Fluß", den irischen GN Shannon und den Maizzufluß Sinn" [in:] Irena Kwilecka. Etnolingwistyczne i kulturowe związki Słowian z Germanami. Instytut Słowianoznawstwa PAN. 1987. ISBN 83-04-02472-1 S. 64.
- ↑ "An adouci en san, eau, rivière; stach, sinueux, qui tourne. Allusion au cours sinueux de la Charente". op. cit. Antiq. de France. [in:] Revue des ëtudes historiques. Société des études historiques. 1835. p.242.; Senne, nom propre de rivière. - Scène, ». L liou on l'on joue. — Seine, sf, sorte de «lot. 17. Cen», sm, impôt. — San, np Sen», sm, jugement [...]". [in:] Dictionnaire de pédagogie et d'instruction primaire. Ferdinand Edouard Buisson. 1883. p. 980.
- ↑ "Le terme sawn « cleft, gully » est rapproché du breton san, saon s.f. « aqueduct, san-dour »." Études celtiques. Société d'Éditions "Les Belles Lettres", 1985 p. 337.
- ↑ "La racine san est à la base des patronymes: Sangnier, Sagne, Sagnolle, Lassassaigne et Delassassaigne dont un ancentre a habitè près d'un marais." [in:] Paul Bailly. Toponymie en Seine-et-Marne: noms de lieux. Editions Amatteis, 1989. p. 77.
- ↑ PLFOTO - internetowe forum fotograficzne. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. srpnja 2017. Pristupljeno 2. veljače 2016.
- ↑ Adam Fastnacht, Slownik Historyczno-Geograficzny Ziemi Sanockiej w Średniowieczu (Historic-Geographic Dictionary of the Sanok District in the Middle Ages), Kraków, 2002, ISBN 83-88385-14-3. V. 2. San
- ↑ "It is possible to separate the group of La Tène culture (Celtic settlement) in the Upper Tisza Basin. For the time being there are about 160 sites noted. They can be divided into several distinct categories which include the following: settlements, production areas, sepulchral sites, i.e., burial grounds and single graves as well as various hoards (deposits of coins and tools). Moreover, there are three oppida: Zemplin, Bükkszentlászló and Galish-Lovačka. The chronology of the whole group lies between LT B1-LT D1/D2. Especially interesting is the problem of correspondence between this group and the group of sites in southeast Poland. Material connections are also documented in ancient sources. They allow to identify the group from Upper Tisza as the Anarti tribe and the group from southeast Poland as the Anartophracti, which is a part of the former." [in:] Marek Olędzki. La Tène culture in the Upper Tisza Basin =La Culture de la Tene dans le Bassin de la Haute Tisza. Ethnographisch-archaeologische Zeitschrift. ISSN 0012-7477
- Geografski rječnik Kraljevine Poljske i drugih slavenskih zemalja Słownik geograficzny Królestwa Polskiego i innych krajów słowiańskich. tom. X, stranice 260 - 263. Varšava. 1876. ( digitalno izdanje )