Sarbecovirus

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
SARS-CoV-2 je primjer Sarbecovirus skupine (SARSr-CoV).

Teški akutni respiratorni sindrom koronavirus (SARSr-CoV) ili Sarbecovirus je vrsta koronavirusa sa spobnosću zaraze ljudi, šišmiša i određene vrste sisara. To je omotani jednolančani RNK virus pozitivnog osjećaja koji ulazi u stanicu domaćina vezanjem na receptor enzima 2 (ACE2) za konverziju angiotenzina. Član je roda Betacoronavirus i subgena Sarbecoronavirus.[1][2]

SARS coronavirus bio je jedan od nekoliko virusa koje je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2016. identificirala kao vjerojatni uzrok buduće epidemije u novom planu razvijenom nakon epidemije ebole za hitna istraživanja i razvoj prije i tijekom epidemije prema dijagnostici testovi, cjepiva i lijekovi. Predviđanje se obistinilo pandemijom koronavirusa 2019.-20.

Porijeklo[uredi VE | uredi]

Šišmiši služe kao glavni rezervoar domaćina za koronavirus povezan sa SARS-om. Virus se koevoluirao u rezervoaru domaćina šišmiša tijekom dugog vremenskog razdoblja. Tek nedavno su evoluirali sojevi koronavirusa povezanih sa SARS-om i omogućili da vrsta vrsta preskoči sa slepih miševa na ljude, kao u slučaju sojeva SARS-CoV i SARS-CoV-2. Oba ova soja potječu od jednog jedinog pretka, ali su križane vrste odvojeno skočile u ljude. SARS-CoV-2 nije izravni potomak SARS-CoV.[3][4]

Morfologija[uredi VE | uredi]

Morfologija koronavirusa povezanih sa SARS karakteristična je za obitelj koronavirusa u cjelini. Virusi su velike pleomorfne sferne čestice s bulbous površinskim izbočenjima koje tvore koronu oko čestica u elektronskim mikrografima. Veličina virusnih čestica je u rasponu od 80–90 nm. Ovojnica virusa u elektronskim mikrografima pojavljuje se kao poseban par elektronski gustih školjki.[5][6][7]

Unutar ovojnice nalazi se nukleokapsid, koji je formiran od višestrukih kopija nukleokapsidnog (N) proteina, koji su vezani za jednolančani (približno 30 kb) genom RNK u neprekidnom RNK genomu u kontinuiranom zrncu-na- struna tipa strune. Ovojnica lipidnog dvosloja, membranski proteini i nukleokapsid štite virus kada je izvan domaćina.[8]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Virus Taxonomy: 2018 Release (engleski) (listopada 2018) pristupljeno 13. siječnja 2019.
  2. (kolovoza 2010) "Coronavirus genomics and bioinformatics analysis". Viruses 2 (8): 1804–20
  3. (kolovoza 2010) "Coronavirus genomics and bioinformatics analysis". Viruses 2 (8): 1804–20
  4. Coronaviridae - Figures - Positive Sense RNA Viruses - Positive Sense RNA Viruses (2011) (engleski). International Committee on Taxonomy of Viruses (ICTV) pristupljeno 6. ožujka 2020. “See Figure 2.”
  5. (1. siječnja 2006.) The molecular biology of coronaviruses, str. 193–292, Academic Press “Nevertheless, the interaction between S protein and receptor remains the principal, if not sole, determinant of coronavirus host species range and tissue tropism.” ISBN 9780120398690
  6. (ožujka 2019) "Origin and evolution of pathogenic coronaviruses". Nature Reviews. Microbiology 17 (3): 181–192
  7. (kolovoza 2006) "Supramolecular architecture of severe acute respiratory syndrome coronavirus revealed by electron cryomicroscopy". Journal of Virology 80 (16): 7918–28
  8. (travnja 2011) "A structural analysis of M protein in coronavirus assembly and morphology". Journal of Structural Biology 174 (1): 11–22