Teorija zavjere o satelitu Crni vitez
.jpg)
Teorija zavjere o satelitu Crni vitez (eng. Black Knight) tvrdi da se svemirska letjelica izvanzemaljskog podrijetla nalazi u gotovo polarnoj orbiti Zemlje te da NASA prikriva njezino postojanje i podrijetlo.[2][3] Ova teorija zavjere kombinira nekoliko nepovezanih priča u jednu narativu.[4][5][6]
Fotografija snimljena tijekom misije STS-88 u prosincu 1998., za koju neki tvrde da prikazuje satelit Crni vitez, NASA je katalogizirala kao fotografiju svemirskog otpada.[1] Znantveni novinar James Oberg objašnjava je kao termalni pokrivač za koji je potvrđeno da je izgubljen tijekom misije.[4][7]
Prema nekim teoretičarima zavjera o NLO-ima, Crni vitez je umjetni satelit izvanzemaljskog podrijetla koji kruži oko Zemlje otprilike 13 000 godina; priča o "satelitu" najvjerojatnije je spoj nekoliko nepovezanih priča o raznim objektima i njihovim tumačenjima,[4] sve su dobro dokumentirane neovisno i nijedna nije koristila izraz Crni vitez prilikom svoje prve objave.[5] Prema riječima više službenice za podršku obrazovanju Martine Redpath iz planetarija Armagh u Sjevernoj Irskoj:
Crni vitez je zbrka potpuno nepovezanih priča; izvještaja o neobičnim znanstvenim opažanjima, autora koji promiču rubne ideje, tajnih špijunskih satelita i ljudi koji previše interpretiraju fotografije. Ovi sastojci su isjeckani, pomiješani i pirjani na internetu u jednu besmislenu i nedosljednu hrpu mita.[4]
Podrijetlo legende o Crnom vitezu često se "retrospektivno datira" unatrag do prirodnih izvanzemaljskih ponavljajućih izvora koji su navodno čuli tijekom radio eksperimenata Nikole Tesle 1899.[8][9] i dugih odgođenih odjeka koje je prvi put čuo radioamater Jørgen Hals u Oslu u Norveškoj 1928.[10] Brian Dunning iz podcasta Skeptoid pripisuje Tesline radio signale iz 1899. pulsarima, koji nisu identificirani do 1968.[5]
Godine 1954., istraživač NLO-a Donald Keyhoe izjavio je novinama da su Zračne snage Sjedinjenih Država izvijestile o otkrivanju dva satelita koji kruže oko Zemlje. U to vrijeme nijedna zemlja nije imala tehnologiju za lansiranje satelita. Skeptici su primijetili da je Keyhoe u to vrijeme promovirao knjigu o NLO-ima, a vijesti su vjerojatno bile napisane "u šali " i nisu bile namijenjene da se shvate ozbiljno.[4][5]
Britanska raketa nazvana Crni vitez korištena je zajedno s programom raketa Blue Streak između 1958. i 1965. za testiranje letjelica za ponovni ulazak u atmosferu. Projekt "lansera satelita Crni vitez" najavljen 1964.[11] Ministarstvo zrakoplovstva smatralo je prioritetom.[12] Program nikada nije ništa poslao u orbitu[5] i nije povezan s legendom o satelitu Crni vitez.[4]
U veljači 1960., Time je izvijestio da je američka mornarica otkrila tamni objekt za koji se smatra da je sovjetski špijunski satelit u orbiti. Naknadni članak potvrdio je da je objekt "ostaci satelita zračnih snaga Discoverer 8 koji je zalutao".[5][13]
Godine 1963., astronaut Gordon Cooper navodno je izvijestio o viđenju NLO-a tijekom svoje 15. orbite u Merkuru 9, što su potvrdile stanice za praćenje, ali nema dokaza da se to dogodilo.[4] Ni transkripti NASA-ine misije ni Cooperove osobne kopije ne pokazuju da je takvo izvješće napravljeno tijekom orbite.
Godine 1973., škotski autor Duncan Lunan analizirao je dugo odgođene radio odjeke koje su primili Hals i drugi te nagađao da bi mogli potjecati od 13 000 godina stare izvanzemaljske sonde koja se nalazi u orbiti oko Zemljinog Mjeseca. Sugerirao je da sonda možda potječe s planeta koji se nalazi u planetarnom sustavu zvijezde Epsilon Boötis. Lunan je kasnije povukao svoje zaključke, rekavši da je napravio "potpune pogreške" i da su njegove metode bile "neznanstvene".[4][5]
Općenito se tvrdi da je svemirski otpad fotografiran 1998. tijekom misije STS-88 satelit Black Knight. Svemirski novinar James Oberg smatra vjerojatnim da fotografije prikazuju termalni pokrivač za koji su Jerry L. Ross i James H. Newman potvrdili da je izgubljen tijekom izvanbrodskog izlaska u otvoreni svemir.[4][7]
- 1 2 Display Photos Database Record. Pristupljeno 13. lipnja 2016.
- ↑ Emerson, Sarah. 2. srpnja 2016. Some of the Very Best Alien Conspiracy Theories. Motherboard. VICE.com. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
- ↑ Andrew May. 13. rujna 2016. Pseudoscience and Science Fiction. Springer. str. 56–. ISBN 978-3-319-42605-1.
...an imaginative fabrication by various pseudoscientists and conspiracy theorists...
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Redpath, Martina. 18. srpnja 2013. The Truth About the Black Knight Satellite Mystery. Armagh Planetarium. Pristupljeno 10. ožujka 2014.
- 1 2 3 4 5 6 7 Dunning, Brian. 4. lipnja 2013. Skeptoid #365: The Black Knight Satellite. Skeptoid. Pristupljeno 15. lipnja 2017.
- ↑ The 'Black Knight' satellite: A 120-year-old conspiracy theory. space.com. 10. lipnja 2025. Pristupljeno 19. svibnja 2026.
- 1 2 Oberg, James. STS-88 and the Black Knight (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 26. studenoga 2019. Pristupljeno 27. srpnja 2015.
- ↑ Alien Hunters Spent the Last Century Looking for the Black Knight Satellite. vice.com. 30. listopada 2015.
- ↑ This Quarter in Physics History February 1968: The discovery of pulsars announced. APS Physics. American Physical Society. Pristupljeno 24. studenoga 2015.
- ↑ Alv Egeland; William J. Burke. 20. listopada 2012. Carl Størmer: Auroral Pioneer. Springer Science & Business Media. str. 103–. ISBN 978-3-642-31457-5
- ↑ David Howard. 12. svibnja 2014. Astronautics Year: An International Astronautical and Military Space/Missile Review of 1964. Elsevier Science. str. 144–. ISBN 978-1-4832-2169-4.
Details of the Black Knight satellite launcher are released by the Ministry of Aviation.
- ↑ New Scientist. Reed Business Information. 22. listopada 1964. str. 218–.
Looming large, although still below the threshold of open political controversy, are the Concord supersonic airliner and the Black Knight satellite launcher projects.
- ↑ Science: Space Watch's First Catch. Time. 7. ožujka 1960. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2014. Pristupljeno 9. travnja 2014.