Schwerinski dvorac
| Ansambl rezidencije Schwerin | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.jpg) | |
| Država |  Njemačka |
| Godina uvrštenja | 2024. (46. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iv |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1705 |
| Koordinate | 53°22′22″N 11°15′03″E / 53.3727°N 11.2508°E |
  Schwerin Lokacija Schwerinskog dvorca u Njemačkoj | |
Schwerinski dvorac (njem. Schweriner Schloss) ili Schwerinska palača je dvorac u Njemačkoj pokrajini Mecklenburg-Zapadno Pomorje (Njemačka), na otoku u istoimenom jezeru Schwerin u glavnom gradu pokrajine, Schwerinu.
Stoljećima je dvorac na današnjem mjestu bio dom vojvoda i velikih vojvoda Mecklenburga, a kasnije i Mecklenburg-Schwerina, iako je od dvorca iz prije 19. stoljeća sačuvano malo dijelova. Danas dijelovi dvorca služe kao rezidencija državnog parlamenta Mecklenburg-Vorpommern (njem. Landtag Mecklenburg-Vorpommern), dok se drugi dijelovi koriste kao muzej dvorca, restoran i za kulturne događaje, poput kazališta na otvorenom u njegovom dvorištu.
Značajni dijelovi sadašnjeg dvorca izgrađeni su između 1845. i 1857. godine suradnjom eminentnih historicističkih arhitekata i smatra se jednim od najvažnijih djela romantičarskog historicizma u Europi, te nosi nadimak „Neuschwanstein Sjevera”.[1]. God. 2024. UNESCO je upisao Schwerinski dvorac na popis mjesta svjetske baštine u Europi kao „arhitektonski i krajobrazni ansambl koji se vrlo precizno uklapa u kontekst nastanka i razvoja historicističkog stila u Europi”.[2]
Prvi zapisi o građevini na ovom mjestu datiraju iz 973. godine, a riječ je o utvrdi (gradina) koja je pripadala polabskom slavenskom plemenu Obodrita na otoku u velikom jezeru Schwerin. Utvrda je postala meta germanskih plemića koji su planirali proširiti svoj teritorij prema istoku pod vodstvom Henrika Lava (1129. – 1195.). Godine 1160. Obodriti su je napustili zbog germanske vojne dominacije, ali je njihov vođa Niklot uništio utvrdu pri povlačenju. Njemački osvajači prepoznali su strateški i estetski zanimljiv položaj otoka, te su započeli izgradnju nove utvrde. Ta godina se smatra i godinom osnutka grada Schwerina koji je postao i sjedište biskupije.
Godine 1167. Henrik je dao Grofoviju Schwerin svom vazalu Gunzelinu von Hagenu, a ostatak zemlje oko grada vraćen je Niklotovom sinu Pribislavu, formirajući nasljednu vojvodsku liniju koja je trajala do 1918. godine- Godine 1358. Grofoviju Schwerin kupili su potomci Niklota, koji je 1348. uzdignut na vojvodu Mecklenburga. Ubrzo su se preselili dalje u unutrašnjost iz Veligrada (Mikelenburga), blizu grada Wismara, u Schwerin. Tijekom kasnogotičkog razdoblja, rastući prosperitet i položaj vojvoda doveli su do sve veće potrebe za reprezentativnim dvorcem, što je značilo arhitektonske promjene u naselju-tvrđavi. Iz tog razdoblja sačuvani su svodovi Biskupske kuće (Bischofshaus) koji su danas podrumski svodovi koji se naslanjaju na glavnu kulu na jugozapadu.[3]
Za vrijeme vladavine Ivana Alberta I., vojvode od Mecklenburga (1525. – 1576.), zgrada je doživjela važne promjene. Utvrda je postala dvorcem, a njezina fortifikacijska funkcija zamijenjena je ornamentikom i ustupcima udobnosti. Upotreba terakote bila je dominantna u arhitekturi tijekom Sjevernoeuropske renesanse, a Schwerinova terakota nabavljana je iz Lübecka.
Nekoliko godina nakon preuređenja same glavne zgrade, od 1560. do 1563., Ivan Albert obnovio je dvorsku kapelu. Postala je prva nova protestantska crkva u državi. Arhitektura je inspirirana crkvama u Torgauu i Dresdenu. Rana venecijanska renesansna vrata, čiji zabat prikazuje „nošenje križa”, izradio je Hans Walther (1526. – 1600.), kipar iz Dresdena. Prozori na sjevernoj strani prikazuju biblijske ilustracije flamanskog umjetnika Willema van den Broeckea (poznatog i kao Paludanus; 1530. – 1579.).
Unatoč otočnom položaju, vojvodska rezidencija trebala je dodatnu obranu, te su nekad sredinom 16. stoljeća uspostavljeni bastioni na sjeverozapadu, jugozapadu i jugoistoku. Vjerojatno su ih izgradili isti talijanski arhitekti koji su, pod Francescom A. Bornauom, projektirali i utvrdu Dömitz. Bastioni su kasnije nekoliko puta preuređeni i još uvijek stoje danas.
Prije Tridesetogodišnjeg rata, arhitekt Ghert Evert Piloot († 1629.), koji je stupio u službu Mecklenburga 1612. godine, napravio je planove za potpunu obnovu palače u nizozemskom renesansnom stilu. Radovi su započeli pod njegovim nadzorom 1617. godine, ali su ubrzo morali prekinuti zbog rata. Pilootovi planovi djelomično su ostvareni između 1635. i 1643. godine: kuća iznad dvorske kuhinje i ona iznad kapele srušene su i dobile su pročelja u stilu nizozemske renesanse. U tom razdoblju, u blizini kapele izgrađena je zgrada s drvenim okvirima za smještaj nadvojvodske zbirke slika. Također je izgrađena čajana (Teepavillon). Dvor se preselio u palaču Ludwigslust 1756. godine.
.jpg)
Godine 1837. vojvodska rezidencija se vratila u Schwerin, ali zgrada je bila u relativno lošem stanju, a velikom vojvodi se nije svidjelo neskladno podrijetlo i arhitektonski stilovi pojedinih zgrada.
Veliki vojvoda Paul Friedrich (1800. – 1842.) naložio je svom arhitektu Georgu Adolphu Demmleru (1804. – 1886.) da preuredi dvorac. Nekoliko mjeseci kasnije, gradnju je zaustavio njegov nasljednik, Friedrich Franz II. (1823. – 1883.), koji je želio potpunu rekonstrukciju povijesnog mjesta. Sačuvani su samo neki dijelovi zgrade koji datiraju iz 16. i 17. stoljeća.
Dresdenski arhitekt Gottfried Semper (1803. – 1879.) i berlinski arhitekt Friedrich August Stüler (1800. – 1865.) nisu mogli uvjeriti velikog vojvodu u svoje planove. Umjesto toga, Demmler je u svoj plan uključio elemente iz oba, ali je inspiraciju pronašao u francuskim renesansnim dvorcima doline Loire (kao što je Dvorac Chambord). Nakon izgradnje od 1843. do 1851. godine, dvorac je postao najcjenjenije remek-djelo i uzor njegovom učeniku, slavnom Karlu Friedrichu Schinkelu. Njegov nasljednik, Stüler, ponovno je napravio nekoliko preinaka, uključujući konjički kip Niklota i kupolu.
Za uređenje interijera odabran je Heinrich Strack (1805. – 1880.) iz Berlina. Većinu radova izveli su obrtnici iz Schwerina i Berlina. Požar je uništio oko trećine palače u prosincu 1913. Samo je vanjska obnova bila dovršena kada je revolucija 1918. rezultirala abdikacijom velikog vojvode. Dvorac je kasnije postao muzej, a 1948. sjedište državnog parlamenta. Njemačka Demokratska Republika koristila je dvorac kao školu za učitelje u vrtiću od 1952. do 1981. godine. Zatim je ponovno bila muzej do 1993., a oranžerija je bila tehnički muzej od 1961. godine. Od 1974. neke obnovljene sobe korištene su kao umjetnički muzej.
Od kraja 1990. godine ponovno je sjedište vlade, kao sjedište Landtaga (državne skupštine savezne države Mecklenburg-Vorpommern). Od tada su provedeni veliki napori na očuvanju i obnovi. Većina tih radova završena je do 2019. godine.
S oko 200 000 posjetitelja godišnje, jedna je od najpoznatijih znamenitosti u Njemačkoj.[4]
Ansambl rezidencije Schwerin se sastoji od 38 elemenata, uključujući rezidencijalnu palaču Velikog vojvode i vlastelinske kuće, kulturne i sakralne građevine te ukrasno jezero Pfaffenteich. No, također ispunjava sve funkcije koje se zahtijevaju od glavnog grada vojvode u smislu uprave, obrane, servisne infrastrukture, prijevoza, prestiža i kulturnih aktivnosti, s parkovima, kanalima, ribnjacima i jezerima te javnim prostorima. Zgrade dvorca čine iznimnu arhitektonsku cjelinu, od neoklasicizma do neobaroka i neorenesanse, a u određenim slučajevima čak se oslanja na regionalniji neorenesansni stil “Johann-Albrecht”, s utjecajima talijanske renesanse.[2]
Vjerovalo se kako duh Petermännchen („mali čovjek Peter”) luta dvoranama Schwerinskog dvorca. Za ovo nevidljivo malo stvorenje se kaže da nije više od metra i često je prikazano u odjeći iz 17. stoljeća, koja podsjeća na kavalira. Druge legende opisuju ga kao dugobradog kovača, noćnog čuvara ili šaljivdžiju onima koji bi pokušali oštetiti ili ukrasti nešto iz dvorca.
Pogled iz Schlossgartena
Glavna kula i oranžerija iz dvorskog vrta
Prednji pogled na Schwerinski portal
Oranžerija
Grotto u dvorskom vrtu (Burggarten)
Prijestolna dvorana velikog vojvode
Galerija Schwerinskog dvorca
Kružna prostorija
Leanderzimmer
Wohnzimmer
Dvorska kapela
Kip obotritskog princa Niklota
Petermännchen , skulptura Heinricha Pettersa iz 1856.
_Ahnengalerie_Schloss_Schwerin.jpg)
- ↑ Neuschwanstein Sjevera – Dvorac Schwerin, jedno od najvažnijih djela romantične povijesti u Europi, NDR, njemačka televizija, arhivirano iz izvornika 3. listopada 2013. na Wayback Machine
- 1 2 Ansambl rezidencije Schwerin na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 4. listopada 2025.
- ↑ Povijest dvorca Schwerin, Državni parlament Mecklenburga-Zapadnog Pomeranija (njem.) Pristupljeno 4. listopada 2025.
- ↑ Državne palače, vrtovi i umjetničke zbirke Mecklenburga-Zapadnog Pomeranija (njem.) Pristupljeno 4. listopada 2025.
 |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Schwerinski dvorac |
- Dvorac Schwerin na schwerin.de
- Državni parlament Mecklenburga-Vorpommerna (njem.)
- Web kamera Schwerinskog dvorca
