Scicli
| Scicli Comune di Scicli | |
|---|---|
| Regija: | Sicilija |
| Pokrajina: | Ragusa (RG) |
| Koordinate: | 36°47′N 14°42′E / 36.783°N 14.700°E |
| Visina: | 106 m[1] |
| Površina: | 138,7 km2[1] |
| Stanovništvo: | 26 920[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 97018 |
| Pozivni broj: | 0932 |
| ISTAT-broj: | 088011 |
| Svetac zaštitnik: | Madonna delle Milizie |
| Službena stranica: | scicli.rg.it |
Scicli (sicilijanski: Scichili) je grad u Italiji, na otoku i administrativnoj regiji Sicilija, središte istoimene općine u pokrajini Ragusa. Scicli se nalazi na visoravni Val di Noto planine Iblea, 25 km od grada Ragusa (Italija) i 308 km od Palerma.
Barokno središte Sciclija je zajedno sa sedam drugih baroknih gradova visoravni Val di Noto, koji su obnovljeni nakon potresa 1693. godine, 2002. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer "vrhunca i završnog procvata baroka u Europi".
Danas se u općini Scicli uglavnom u staklenicima uzgaja rano voće (primizie) koje se izvozi širom Italije.
Naselje na ovom mjestu su osnovali Sikuli (skupina Italika) oko 2000. pr. Kr. i vjerojatno je prema njima dobio ime. Arapi su ga pretvorili u poljoprivredno i trgovačko središte koje su osvojili Normani 1091. godine. Scicli je bio jedno od središta sicilijanske večernje, pobune protiv Anžuvinaca 1282. godine. Koristeći pobunu protiv Anžuvinaca, kralj Pedro III. Aragonski je izvršio invaziju i postao kralj Sicilije. Scicli je pripadao Aragonskom kraljevstvu sve do ujedinjenja Italije u 19. stoljeću.
God. 1693. potres je gotovo uništio cijeli grad, a poslije ove katastrofe grad je obnovljen u baroknom planu. Građevine sicilijanskog baroka daju gradu elegantni izgled koji privlači mnogo turista.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 26 920. Djeca i mladi činili su 16,5 %, a starije osobe 23,1 % stanovništva.[3]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1861. | 10 288 | — |
| 1871. | 10 870 | +5,7 % |
| 1881. | 12 082 | +11,1 % |
| 1901. | 16 220 | +34,2 % |
| 1911. | 20 202 | +24,5 % |
| 1921. | 24 390 | +20,7 % |
| 1931. | 22 291 | −8,6 % |
| 1936. | 21 827 | −2,1 % |
| 1951. | 22 988 | +5,3 % |
| 1961. | 23 539 | +2,4 % |
| 1971. | 23 469 | −0,3 % |
| 1981. | 24 565 | +4,7 % |
| 1991. | 25 255 | +2,8 % |
| 2001. | 25 614 | +1,4 % |
| 2011. | 25 922 | +1,2 % |
| 2021. | 26 878 | +3,7 % |
| Izvori: [4][5] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (23 991 – 92,2 %), Albanija (1136 – 4,4 %), Rumunjska (187 – 0,7 %), Njemačka (127 – 0,5 %), …[6]
| Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto | |
|---|---|
| Država | |
| Godina uvrštenja | 2002. (26. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | i, ii, iv, v |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1024 |
| Koordinate | 36°47′29″N 14°42′09″E / 36.791378°N 14.702486°E |
Od baroknih građevina najznamenitije su:
- Crkva sv. Mateja (San Matteo), na istoimenom brdu u Starom gradu, je bila župnom crkvom do 1874. godine.
- Nova Gospina crkva (Santa Maria la Nova), obnovljena u baroknom stilu ima neoklasicističko pročelje, a unutra se čuva drvena skulptura Madonna della Pietà, vjerojatno bizantskog podrijetla.
- Barokna Crkva sv. Ignacija posjeduje svetu sliku Madonna dei Milìci koja se nosi u svibanjskoj procesiji kojom se slavi ukazanje Gospe na bijelom konju s mačem 1091. godine, događaj koji je potaknuo Normane na osvajanje Sicilije.
- Crkva sv. Ivana Evanđeliste (San Giovanni Evangelista) ima konkavno-konveksno pročelje poput Borrominijeve crkve sv. Karla (San Carlino alle Quattro Fontane) u Rimu. Iznutra je eliptičnog oblika s eliptičnom kupolom, a štuko ukrasi i dekoracije su iz 19. stoljeća.
- Barokna slikovita Crkva sv. Bartolomeja San Bartolomeo (slika desno).
- Gradska vijećnica (Palazzo Spadaro), Palazzo Fava i Palazzo Beneventano su prepune baroknih ukrasa, osobito na portalima i balkonima.
- Crkva sv. Mateja
- Crkva sv. Ivana Evađelista
- Crkva sv. Bartolomeja
- Chiesa di S. Maria La Nova
- Ljetovalište Sampieri
- Fotografije i informacije (tal.)
- Karta Sciclije Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. rujna 2007. (Wayback Machine) (tal.)
| Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Scicli |
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)