Sclerocarya birrea subsp. afra
| Sclerocarya birrea subsp. afra | |
|---|---|
 S. birrea subsp. afra | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Anacardiaceae |
| Tribus: | Tapiririeae |
| Rod: | Sclerocarya |
| Vrsta: | Sclerocarya birrea |
| Podvrsta: | S. birrea subsp. afra |
| Trojno ime | |
| Sclerocarya birrea subsp. afra (Sond.) Kokwaro | |
| Baze podataka | |
Sclerocarya birrea subsp. afra, podvrsta marule iz porodice vonjača. Prirodno područje rasprostranjenosti ove podvrste je od Kenije do južne Afrike, Mayottea i Madagaskara. To je drvo koje raste prvenstveno u sezonski suhom tropskom biomu.[1]
Ime birrea potječe od narodnog naziva birr iz Senegala.
Srednje veliko listopadno stablo. Listovi su naizmjenični, skupljeni pri vrhovima grana i neparno perasti, s 7–15 pari jajolikih do eliptičnih liski i jednom vršnom liskom. Odozgo su tamnozeleni, a odozdo svjetliji, plavkastozeleni.
Cvjetovi su jednospolni, većinom na odvojenim muškim i ženskim stablima. Skupljeni su u pazušne i vršne cvatove; pupovi su crveni, a otvoreni cvjetovi ružičastobijeli.
Plod je mesnata koštunica nalik šljivi. U početku je blijedozelena, a dozrijevanjem postaje žuta. Jestiva je i vrlo cijenjena među ljudima, ali i među divljim životinjama. Vrsta raste u različitim tipovima savanskih šuma i šikara. Cvate od rujna do studenoga.
Rasprostranjena je u velikom dijelu južne i istočne Afrike: od Angole, južnog DR Konga i Namibije preko Kenije, Tanzanije i Bocvane do Mozambika, Zambije, Zimbabvea i Južne Afrike; navodi se i za Madagaskar. Sinonim joj je Sclerocarya caffra Sond.[2]
Homotipski:
- Poupartia afra (Sond.) H.Perrier in Mém. Mus. Natl. Hist. Nat. 18: 245 (1944)
- Sclerocarya afra Sond. in Linnaea 23: 26 (1850)
Heterotipski:
- Poupartia excelsa Marchand in Rév. Anacardiac.: 157 (1869)
- Sclerocarya afra var. dentata Engl. in A.L.P.P.de Candolle & A.C.P.de Candolle, Monogr. Phan. 4: 258 (1883)
- Sclerocarya afra var. oblongifoliolata Engl. in Pflanzenw. Ost-Afrikas, C: 243 (1895)
- Sclerocarya schweinfurthiana Schinz in Verh. Bot. Vereins Prov. Brandenburg 29(Abh.): 63 (1888)
- Sclerocarya shakua Baker in Fl. Mauritius: 63 (1877)
- Shakua excelsa Bojer in Hortus Maurit.: 82 (1837), nom. nud.
- Commiphora acutidens Engl. in Bot. Jahrb. Syst. 44: 153 (1910)
- Commiphora subglauca Engl. in Bot. Jahrb. Syst. 48: 469 (1912)
- ↑ Plants of the World online, pristupljeno 9. lipnja 2026..
- ↑ Flora of Botswana, pristupljeno 9. lipnja 2026.